S fetva-i eminom muftijom sarajevskim Enes-ef. Ljevakovićem razgovarali smo o problemu nasilnog ekstremizma i ideologiji tekfira, te nesuvislim nasrtajima na metodologiju hanefijske pravne škole. Također, tema razgovora bio je i jedisntven projekat Mreža mladih, koji se čini značajnim odgovorom na izazove u radu s mladima.

Današnji ideolozi tekfira nadmašili i haridžije

PREPOROD: Na koji način trebamo promatrati ideologiju tekfira koja je, očigledno, prisutna i u našoj zemlji?

Doktrina tekfira nije posljedica već uzrok i osnova, spiritus movens ekstremističke ideologije na kojoj se grade druga ekstremistička učenja i opravdavaju nasilnički postupci i zločini. Jasno je da je ideologija tekfira primarno usmjerena protiv muslimana, da se putem nje generiraju unutrašnji sukobi u najširem mogućem obimu. U interpretaciji ekstremista ne postoje ljudska prava, nema govora o zaštićenim vrijednostima. Najviša od ovih zaštićenih vrijednosti, ljudski život, u njihovoj interpretaciji, a pogotovo u praktičnim postupcima ne uživa nikakvu zaštitu. Umišljeni, tzv. efekat zatrašivanja/odvraćanja neprijatelja nekim terorističkim aktom ili surovim zločinom, koji je (efekat) nedvojbeno spekulativne, hipotetičke naravi, kod takvih ima prednost u odnosu na kategorički zaštićene vrijednosti, poput recimo imovine, a da i ne govorimo o ljudskom životu kao najvišoj zaštićenoj vrijednosti. Današnji baštinici ideologije tekfira nadmašili su i njezine začetnike, raskolničku sektu haridžija koja se pojavila u vrijeme hilafeta hazreti Alije i koja je nanijela ogromnu štetu muslimanskoj zajednici i uzrokovala podjele koje traju do danas. Izvorne haridžije proglašavale se nevjernikom muslimana koji počini veliki grijeh koji je kao takav nedvojbeno označen u Kur’anu. Današnje neoharidžije su, kako se navodi u Analizi, proširili krug takvih djela nazivajući ih „mukeffirat“, tako da ona obuhvataju čitav spektar djela koja, po njima, izvode iz vjere, podrazumijevajući tu prije svega, podršku demokratskim političkim sistemima koji po njihovom sudu nemaju utemeljenje u Šerijatu. Okosnicu njihove propagande čini kritika demokratskog uređenja države, koje ne samo da ne smatraju islamskim, nego sve one koji aktivno ili pasivno učestvuju ili daju podršku demokratskim procesima smatraju nevjernicima.

PREPOROD: Shodno ovome, ko im je autoritet, odnosno koga ne smatraju nevjernikom?

 Današnji protagonisti ideologije tekfira proglašavaju nevjernicima vladare i narod, učene i one koji nisu učeni, sve one koji ne prihvataju njihove ideje i ne slažu se s njihovim vizijama i konkretnim postupcima, pa i one koji se idejno slažu s njima, ali se nisu pridružili njihovom pokretu i projektu i nisu dali prisegu vjernosti njihovom vođi. Ukoliko neki od njihovih sljedbenika napusti organizaciju, tretira se otpadnikom, murtatom koga je dozvoljeno likvidirati. Različite grupacije i frakcije koje su tokom historije islama prihvatile doktrinu tekfira, koristile su ga kao oružje i sredstvo za eliminaciju ideoloških neistomišljenika i političkih protivnika. Tekfir je prvi korak ka nasilnom ekstremizmu, sijanju smutnje, terorizmu i drugim zločinima.

Danas se ideje tekfira u nešto modificiranoj formi ponovo oživljavaju i poturaju muslimanima. Njihovi ovovremeni autoriteti su njihovi ideološki istomišljenici koji ih predvode u ekstremizmu i koji su najnasilniji među njima. Niko od poznatih i priznatih današnjih alima ne smatra se njihovim vjerskim autoritetom.

„Transakcija stoljeća“

PREPOROD: Na promociji ste, govoreći o aktivnostima sljedbenika ove ideologije na nekim novim područjima, spomenuli „transakciju stoljeća“ o kojoj govore neki mediji.

Militantnim ideolozima tzv. Islamske države koji opravdavaju korištenje nasilja nad muslimanima i svima drugima koji ne prihvataju njihovu vlast i tumačenje vjere, tekfir je glavni instrument kojim opravdavaju svoje nasilje. U zadnje vrijeme primijetna je pojačana aktivnost sljedbenika ove ideologije i samozvanih ili imenovanih pristalica ISIL-a na području Sinaja. Nedavno je počinjen najsmrtonosniji teroristički napad u Egiptu upravo na Sinaju, kada je u napadu na džamiju ubijeno preko 300 ljudi. Objavili su rat i palestinskom pokretu Hamas, a u medijima se špekulira i govori o „transakciji stoljeća“, prema kojoj bi Palestinci trebali dobiti svoju državu ili teritoriju, ne u Palestini već upravo na Sinaju. Iz svega rečenoga, jasno je o kako korisnoj jahalici i efektnoj demonskoj tvorevini ISIL, iza kojeg je i samoproglašeni hilafet, je riječ. Jahalica je doktrina tekfira, a pogonsko gorivo iskrivljeno tumačenje i zloupotreba tradicionalnih islamskih pojmova i koncepata.

Na inicijativu pokreta „Odgovor“ u saradnji sa udruženjima „Majke enklava Srebrenica i Žepa”, „Srebreničke majke”, „Žene Srebrenice”, „Žene Podrinja“, „Organizacija šehida i poginulih boraca Srebrenice“ 9. januara u Potočarima je održana konferencija pod nazivom „Ostvarenje prava i zaštita građanskih sloboda povratničke zajednice na području entiteta RS.

Učesnici konferencije „Ostvarenje prava i zaštita građanskih sloboda povratničke zajednice na području entiteta RS“ održane 9. januara 2018. u Memorijalnom centru Potočari, donose:

P O T O Č A R S K A D E K L A R A C I J A

„Potočarska deklaracija“ je poruka predstavnika preživjelih žrtava Genocida, porodica žrtava Genocida, povratnika, izbjeglih i raseljenih lica sa područja entiteta RS, boraca i veterana, te svih aktivista i zagovornika demokratizacije, slobode i ravnopravnosti građana Bosne i Hercegovine na cijelom njenom teritoriju. S tim u vezi „Potočarska deklaracija“ je upozorenje da se građani nesrpske nacionalnosti, a prije svega Bošnjaci, nalaze pred potpunim nestankom na području entiteta RS - isključuju se iz procesa donošenja odluka, njima su zatvorena vrata zapošljavanja u institucijama, aktivno se ohrabruje njihov odlazak i ograničavaju im se temeljna ljudska prava i građanske slobode”, navodi se u deklaraciji. Danas, sa ovog mjesta, šaljemo poruku i tražimo od predstavnika „probosanskih političkih stranaka“, da u očekivanju općih izbora u Bosni i Hercegovini: 

1. Jasno se odrede i u svoje političke programe unesu konkretnu viziju i realne prijedloge rješavanja problema bošnjačke povratničke populacije na području entiteta RS;
2. Donesu čvrstu odluku o tome da se pitanje priznavanja naziva bosanskog jezika i rješavanje pitanja diskriminacije đaka iz bošnjačke povratničke zajednice učini prioritetnim pitanjem u međustranačkom dijalogu u budućnosti; 
3. Insistiraju kod nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini i međunarodne zajednice da preduzmu konkretne korake u provođenju odluka Ustavnog suda BH u vezi 9. januara, da se pokrenu konkretne mjere na sprječavanju i kažnjavanju negiranja Genocida i udruženih zločinačkih poduhvata, te da se usvoje i implementiraju konkretna rješenja na zaustavljanju odlaska mladih iz povratničkih zajednica širom entiteta RS;
4. Donesu odluku o jedinstvenom i zajedničkom nastupu na izborima 2018. godine;
5. Donesu jedinstvenu strategiju djelovanja prema Savezu za promjene i SNSD-u prilikom budućih pregovora o formiranju vlasti na državnom, entitetskom i lokalnom nivou;

Istovremeno, jedinstveni smo u osudi svih političkih subjekata i pojedinih političkih predstavnika koji dolaze iz povratničke zajednice, a koji ne podržavaju političko jedinstvo Bošnjaka povratnika. Dužni smo zbog onih koje smo izgubili u borbi za slobodu naše domovine, dužni smo i zbog generacija koje dolaze, da „Potočarskom deklaracijom“ podignemo svoj glas i upozorimo na političke podjele Bošnjaka, te činjenicu da nam prijeti nestanak sa područja RS-a. U borbi protiv onih koji žele naš nestanak, stojimo hrabro na braniku naše domovine, kao oni koji su preživjeli, kao oni koji su se vratili i kao oni koji neće odustati od opstanka naše zemlje i našeg naroda.

Obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci služi za postizanje višestrukih srpskih ciljeva.

I ove godine entitet RS je 9. januara obilježio praznik koji je bio inicijalna kapisla za sve zločine i nesreće koje su pogodile narode u Bosni i Hercegovini od 1992. do kraja 1995. godine, a od čega se bh. društvo još uvijek nije oporavilo. Bila je to 1992. godine odluka o razbijanju suvereniteta Bosne i Hercegovine s namjerom njenog pripajanja susjednoj državi Srbiji. Plan nije uspio, ali je u cilju njegove realizacije ubijeno i ranjeno više stotina hiljada građana Bosne i Hercegovine, raseljeno preko milion osoba i na koncu taj projekat je okončan u genocidu nad Bošnjacima koji je više puta sudski dokazivan i pravosnažnim presudama Haškog tribunala potvrđivan. Unatoč tome, srpska politika ne samo što potpuno ignorira činjenicu da se u temeljima entiteta RS ne nalaze nedužne žrtve Kozarca, Bijeljine, Zvornika, Prijedora, Keraterma, Korićanskih stijena, Bosanskog Šamca, Vlasenice, Višegrada, Sarajeva, Foče, Srebrenice i bezbrojnih drugih stratišta, nego nastoji i sve druge uvjeriti da to nije tako bilo, uključujući i preživjele žrtve. Stepen ignorancije činjenica i istina o zločinima je nepojmljiv.

Iako projekat „prisajedinjenja“ najmanje polovine Bosne i Hercegovine Srbiji nije doživio punu realizaciju, a projekat genocida, za razliku od sličnih projekata iz 19. i prve polovine 20. stoljeća, nije do kraja polučio željeni rezultat, više nego očito je da se priprema „drugo poluvrijeme“ za njegovu realizaciju. Srpska javnost u Srbiji i entitetu RS na različite se načine priprema da u pogodnom trenutku, ako bude trebalo i vojno, izvrši pripajanje najmanje polovine Bosne i Hercegovine Srbiji. Štaviše, takve izjave sa najviših instanci političke, društvene i vjerske ljestvice postale su naša svakodnevica i skoro normalna pojava, toliko da počesto ne izazivaju nikakvu reakciju. Kao da smo već naviknuti na to i da nam je sasvim normalno da nam neko prijeti odvajanjem polovine države.

Obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci služi za postizanje višestrukih srpskih ciljeva. S jedne strane, brutalno se negira država i njene institucije, ohrabruje srpski narod da istraje u secesionističkim nastojanjima i pokazuje da je zločin isplativ, te navikavaju se svi drugi, uključujući i međunarodnu javnost da prihvate secesiju i zločine kao neizbježnu stvarnost i normalnost. Zdravom umu i zdravoj ideji može li zločin biti normalna i prihvatljiva pojava?

Historijsko iskustvo pokazuje da ovdje može samo ravnoteža straha, strah od kazne, i ravnoteža snage odvratiti postojeće srpsko političko i vjersko rukovodstvo od novog genocida i progona Bošnjaka. Srpska politika s obje strane Drine, nažalost, ne razumije drugačiji jezik. Aktuelnu srpsku politiku ne zanimaju međunarodni standardi, međunarodno pravo, ljudska prava, demokratske i civilizacijske tekovine. Ništa osim njenog cilja: učiniti sve da Bosna i Hercegovina ne funkcionira, blokirati svaki društveni i politički proces, sve odugovlačiti i osporavati kako bi se zamorila i iscrpila međunarodna javnost i politički centri odlučivanja. Strah od kazne, te procjena da će naići na snažan i odlučan odgovor, koji će ih suočiti sa potpunim porazom, može zaustaviti galopirajuću srpsku prijetnju.

Kao ilustraciju potpune ignorancije istine i činjenica od strane srpske elite u Beogradu i Banjoj Luci, a u kontekstu njihovog ponosnog slavljenja zločina i destrukcije države Bosne i Hercegovine, donosimo neke izjave i kvalifikacije izrečene o 9. januaru od strane različitih relevantnih domaćih i međunarodnih instanci i osoba. Očito, aktuelnim srpskim elitama ne trebaju činjenice, njima je dovoljan mit i mitomanija.

Od Bosne koja je na svojoj koži itekako iskusila šta znači biti izbjeglica trebalo bi očekivati da ima veći senzibilitet za probleme ovih ljudi, da zna koja su njihova prava i da im ih osigura

A, šta mi radimo i kako gledamo izbjeglice u našem gradu? Kako se odnosimo prema njima? Pamtimo li vrijeme kad smo snajperima bili meta, kad su granate kao kiša padale, a bolnice bile pune ranjenih bez anestezija operisanih - kad nije bilo ogrjeva, lijekova, hrane i vode. Pamtimo li vrijeme kad smo i sami bili izbjeglice, kad smo krili pogled i nastojali pokazati da smo ljudi s integritetom i dosto-janstvom, da smo i mi imali svoj topli dom i porodicu, posao i prijatelje koje nam je rat odnio?

Prvi koji je javnosti značajno skrenuo pažnju na problem izbjeglica iz bliskoistočnih, afričkih i drugih zemalja koji spavaju na otvorenom bio je Muhamed-ef. Velić, koji je u decembru 2017. godine omogućio da nekoliko izbjeglica iz Tunisa nađu utočište u džamiji u naselju Breka. S obzirom da džamija nema uvjete za boravak, Muhamed-efendija je pozvao javnost i nadležne institucije da pomognu ljudima koji spavaju tokom zimskih minusa u nehumanim uvjetima na bosanskim ulicama i u parkovima. Apelu su se odazvali predstavnici Udruženja Tempo iz Vogošće, koji su odlučili sve svoje kapacitete podrediti potrebama ovih ljudi koji putuju mjesecima iz svojih zemalja.