digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Priključi se za RSS feed
Seminar: "Snaga porodice"

Seminar: "Snaga porodice"

Januar 18, 2018

U vremenu kada porodice sve više zapadaju u krizu, kada komunikacija među članovima biva sve slabija, Muftijstvo sarajevsko nastoji da osmisli projekte sa ciljem jačanja porodice, osnaživanju bračnih parova, koji će na adekvatniji način odgovoriti ulogama supružnika, roditelja, ali i članova šire porodice.

Izmjene izraelskog Osnovnog zakona o Jerusalemu
Mišljenja

Izmjene izraelskog Osnovnog zakona o Jerusalemu

Januar 19, 2018

Izraelski paralement - Knesset izglasao je 2. januara 2018. godine izmjene Osnovnog zakona o Jerusalemu. Za izmjene je glasalo 64 poslanika dok je protiv bilo 52 poslanika. Najvažnija izmjena je da je ubuduće potrebna kvalifikovana većina članova Knesseta - 80 članova od 120 - da bi se bilo koji dio grada Jerusalema mogao dati „stranoj stranci“. Tumačenje je da ove izmjene, koje je predložila pro-kolonistička stranka Jevrejski dom, imaju za cilj da otežaju sklapanje dogovora o dvije države sa Jerusalemom kao glavnim gradom.
Izraelski Osnovni zakon o Jerusalemu donijet je 30. jula 1980. Godine, a objavljen 5. augusta 1980. godine. Imao je izvorno četiri člana. Godine 2000. dodana su još tri člana. Njegovo usvajanje i prvu formulaciju predložio je član Knesseta Geulah Cohen, iz opozicione stranke Tehiyah, koja je predstavljala Gush Emunim kolonistički pokret. Vlada Menachema Begina smatrala je da ovaj zakon nije neophodan, jer je takav status Jerusalema već bio deklarisan. Ali, kada je zakon predložen u Knessetu, vlada ga je podržala, jer je strahovala da bi inače mogla biti optužena da odstupa od utvrđene pozicije.
Prema nezvaničnom prevodu na engleski jezik ovaj zakon sa izmjenama iz 2000. godine predviđa slijedeće. Jerusalem, „cjelovit i ujedinjen“ je glavni grad Izraela (čl.1). U Jerusalemu je sjedište predsjednika države, parlamenta, vlade i vrhovnog suda. (čl.2) Sveta mjesta biće zaštićena od skrnavljenja ili bilo kakve povrede i svega što bi moglo da vrijeđa pristup članova različitih religija mjestima koja su za njih sveta ili njihova osjećanja prema tim mjestima (čl.3) Vlada će osigurati razvoj i prosperitet Jerusalema i blagostanje njegovih stanovnika putem specijalnih fondova, uključujući specijalni godišnji grant opštini Jerusalemu. Jerusalemu će biti dat poseban prioritet u aktivnostima države. Vlada će osnovati posebna tijela za provođenje ovog dijela zakona (čl.4). Jurisdikcija u Jerusalemu uključuje sva područja označena u dodatku proklamacije o proširenju granica opštine Jerusalem počevši od 28. juna 1967. godine (čl.5). Nijedno ovlaštenje stipulirano u zakonima države Izrael ili opštine Jerusalem ne može se prenijeti trajno ili privremeno stranim tijelima bilo političkim, državnim ili slične vrste (čl.6) Članovi 5 i 6 ne mogu se promijeniti izuzev glasovima većine članova Knesseta (čl.7).
Prema Michaleu Zanku, ovaj zakon je imao tri karakteristike: (1) predstavljao je političku deklaraciju u obliku zakona; (2) pretvarao vrstu oralne tradicije o kojoj postoji konsenzus u pisano pravo i (3) kreirao normativni, propisujući momenat koji ide izvan riječi same deklaracije. Ovaj zakon je bio namijenjen prvenstveno izraelskoj unutrašnoj potrebi da ojača jedinstvo i odlučnost. Takođe je bilo uočeno da Izrael ne želi da integriše arapsku populaciju Istočnog Jerusalemu u izraelsko društvo nego da istakne suverenitet nad Svetim gradom.
Odgovor međunarodne javnosti na ovaj zakon iz 1980. godine je bio negativan. On je ocijenjen kao provokacija i akt protiv međunarodnog prava i „trn u oko“ izraelskim partnerima u mirovnom procesu- predsjednicima Sadatu i Carteru. Savjet sigurnosti UN je svojom rezolucijom 478 od 20. augusta 1980. godine najoštrije osudio Izrael zbog ovog akta, izjavio da ne priznaje ovaj zakon i da ga smatra kršenjem ranijih rezolucija tog tijela. Države koje su imale misije u Jerusalemu pozvane su da ih povuku. Rezolucija je usvojena sa 14 glasova „za“ i 1 „uzdržan“ (SAD). To je utjecalo na trinaest država koje su nakon 1967. godine nastavile da imaju svoje ambasade u Jerusalemu da ih 1980. godine premjeste u Tel Aviv.
Pored temeljnih kritika, koje su sadržane u stavu Savjeta sigurnosti UN, neki analitičari su ukazali i na druge nedorečenosti ovog zakona. Nije objašnjeno šta znači „cjelovit i ujedinjen“ niti koje su teritorijalne granice Jerusalema.
Izmjenama od 2. januara 2018. godine obična većina za izmjene iz čl. 7 je zamijenjena sa kvalifikovanom većinom. Time je još više potcrtana izraelska politika aneksije Istočnog Jerusalema, koju međunarodno pravo ne priznaje, i otežano pregovaranje između izraelskih i palestinskih vlasti. Iako sva zakonska rješenja prema najnovijim izmjenama nisu poznata, smatra se da će dijelovi grada izvan zida ostati izvan granica Jerusalema što će utjecati na status tih stanovnika.
Vidjeli smo kako je međunarodna zajednica, oličena u OUN, reagovala na donošenje ovog zakona 1980. godine. Ostaje pitanje kako će današnja međunarodna zajednica reagovati na njegove izmjene s početka 2018. godine?

Sličica Želim Print

Obavještajna kultura i imamski posao
Mišljenja

Obavještajna kultura i imamski posao

Februar 01, 2018

U hijerarhijskoj ljestvici vrijednosti svakog naroda povjerljivost i pouzdanost su vrline koje su važne za čuvanje i napredak organizacije ili sistema na kojem se zasniva njeno djelovanje. U bošnjačkom narodu IZ je poslije Drugog svjetskog rata, pa sve do 1990. godine, brinula o znatno širem okviru od samog vjerskog učenja. Tadašnji sistem bio je snažno involviran u djelovanje IZ. Problem obavještajnih i kontraobavještajnih djelatnosti iz tog perioda u znatnoj mjeri opterećuje i današnje političko “dozrijevanje” Bošnjaka. Povod za ovaj tekst je dokument kojeg smo nedavno dobili u traganju za rješenjem administrativnog problema i subjektiviteta IZ u Sloveniji. Dokument je nastao 30.9.1976. u Ljubljani, napisan je na slovenskom jeziku za potrebe Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove. Podatke je sakupio i napisao izvještaj Ilija Savić, a potpisao komandir policijske stanice Janez Zakrajšek. U izvještaju je zapisano da je IZ, registrirana na adresi Linhartova 36, imala dozvolu za organizaciju vjerskih aktivnosti od 27.8. do 25.9. 1976. u privatnoj kući u vlasništvu Alije Džinića. Podnosilac izvještaja je zapisao da je u navedenom periodu pratio posjetu i sudjelovanje u vjerskim aktivnostima svakim danom od 20 do 22 sata, te da je na teraviji bilo od 60 do 80 muškaraca. Naveo je da su to uglavnom bili radnici iz “Komunalnog preduzeća Ljubljana”, ističući da su bili i Albanci, u izvornom tekstu napisao je Šiptari, zaposleni u preduzeću “Kanalizacija” i “slastičari” iz Ljubljane. Izdvojio je posebno H. Bašića iz Javnih skladišta, za kojeg piše da je aktivan u Odboru islamske zajednice Ljubljana. Iz dokumenta znamo da je na džumi u tom periodu bilo oko 20 muškaraca. U izvještaju se navodi da je imam bio student iz Sarajeva, A. Halilović, a stanovao je kod H. Ćatića, za kojeg navodi datum rođenja i adresu stanovanja. U izvještaju je napisano da je Bajram-namaz bio 25.9.1976. u šest sati. Zapisao je da je imam u svom govoru ukratko predstavio političko stanje na Bliskom istoku i okolnostima u kojima žive muslimani. Napisao je da su vjerske aktivnosti tekle mirno i da nije bilo nikakvih incidenata, te da je posjećenost bila puno veća nego prethodne godine. Izvještaj je zaključio kako je student Halilović obećao da će se IZ iz Sarajeva zalagati da se sagrade odgovarajući prostori, “džamija” u Ljubljani.
U dokumentu nema ništa problematično sa stanovišta bilo kojeg spomenutog sudionika tadašnjih događaja. Ovaj dokument nas upozorava na činjenicu da su obavještajne i policijske strukture redovno pratile aktivnosti IZ. Ne treba biti paničar, ipak ne smijemo biti ni naivni da se to događa i danas u našim džematima. Mi živimo u različitim državno-pravnim okvirima i sistemima, obrazujemo se u različitim zemljama. Imami imaju kontakte s džematlijama ali i s ljudima iz različitih društvenih struktura. Islam je u suvremenom svijetu, posebno na Zapadu, u znatnoj mjeri postao “sigurnosno pitanje”. Avanturisti različitih profila s “viškom adrenalina” često prihvate islam i iznenada se pojave u džematu. Niko ih ne poznaje, a “naša naivnost i inferiornost” prema drugima utječe da ih često prihvatimo brže i lakše nego svoga imama koji nas poučava islamu i za kojim klanjamo namaz, i samo za nekoliko dana “nepoznati mumini” već su u prvom safu. Zato su u džematskim odborima važni ljudi od povjerenja, pouzdani i odani idejama IZ, jer samo tako i imam može biti siguran u obavljanju svoje misije. Imama uvijek neko “nadzire”, a ko imame uči “obavještajnoj kulturi”? Najgori scenarij za IZ jeste ako se proizvodi međusobna sumnja i nepovjerenje među njenim uposlenicima koje se može iskazati kroz stavove pojedinih rukovodilaca kada kažu: “Dobar je on, samo ne znam čiji je!?”

Sličica Želim Print

Monodrama “Da li sam zaboravljen” izvedena u džematu Kalibunar

Monodrama “Da li sam zaboravljen” izvedena u džematu Kalibunar

Januar 18, 2018

U petak, 12. januara 2018. godine, poslije jacije-namaza, u prepunom Omladinskom klubu džamije Kalibunar, Hor Džennetske ptice izvele su monodaramu “Da li sam zaboravljen?!” koju je napisala Edina Cikotić, a posvećena je mladiću iz Srebrenice.

Kreševo: Izgradnja Vakufskog zabavnog centra za djecu i omladinu

Kreševo: Izgradnja Vakufskog zabavnog centra za djecu i omladinu

Januar 18, 2018

U toku je realizacija infrastrukturnog projekta izgradnje Vakufskog zabavnog centra za djecu i omladinu u mjestu Kreševo – Mahala. 

Reagiranje mostarskih imama: Netačni navodi u knjizi “U sjeni zaborava“

Reagiranje mostarskih imama: Netačni navodi u knjizi “U sjeni zaborava“

Januar 17, 2018

Mostarski imami zgroženi nekim zaključcima knjige „U sjeni zaborava“.

VIDEO “Salam Alaikum“ osvojila Veliku Britaniju

VIDEO “Salam Alaikum“ osvojila Veliku Britaniju

Januar 17, 2018

Prošle godine u  Velikoj Britaniji mladi Harris J izdao je svoj prvi album, promovirajući ga singlom Salam Alaikum, koji ima desetine miliona pregleda na kanalu You Tube

Ilidža: Redovna halka tefsira s hafizom Kenanom Musićem

Ilidža: Redovna halka tefsira s hafizom Kenanom Musićem

Januar 17, 2018

Večeras će se u Centralnoj džamiji na Ildiži upriličiti prva halka tefsira s hafizom dr. Kenanom Musićem 

Problemi muslimana Srbije
Mišljenja

Problemi muslimana Srbije

Januar 17, 2018

Na početku nove kalendarske godine poželjno je napraviti presjek stanja u kome se muslimani nalaze u različitim političko-društvenim okolnostima kako bismo znali na čemu u budućnosti treba raditi kako bi se stvari mijenjale nabolje. U ovom tekstu ćemo u kratkim crtama predstaviti dva fenomena koja već neko vrijeme značajno utječu na položaj muslimana Srbije. O mukama i užasima koji su pratili muslimane tokom 90-tih godina u velikoj mjeri je već pisano dok opsežnije analize o položaju muslimana u Srbiji nakon petooktobarskih promjena maltene da ne postoje. U kontekstu 90-tih godina uglavnom je pisano o ekskluzivističkoj prirodi srbijanskog (klero) nacionalizma koji je i danas prisutan kod maltene svih relevantnijih društveno-političkih subjekata i pojedinaca koji imaju snažan utjecaj na javno mijenje u Srbiji kada je riječ o procesu “stigmatizacije” muslimana. Međutim, koliko je značajno prostora posvećeno dekonstrukciji srpskog (ekspanzionističkog) nacionalizma veoma malo je samokritički pisano o (negativnom) fenomenu koji je čuveni američki sociolog Erving Gofman nazvao “profesionalizacijom stigme”. Pod navedenim pojmom Gofman podrazumijeva one činioce koji su na sebe preuzeli ulogu predstavnika “stigmatizovanih” grupa u kontaktu sa “ispravnom” većinskom grupom koja ima moć da proizvodi ideologiju kojom se one proglašavaju vrednosno “uprljanim” iliti “stigmatizovanim”. Ono što Gofman ističe kao potencijalno najvažniju negativnu osobinu kod onih koji su preuzeli lidersku ulogu “stigmatizovanih” jeste ta - da nakon što oni postignu dogovor u ime “stigmatizovanih” sa većinskom “ispravnom” grupom oni po pravilu u potpunosti iznevjeravaju one koje predstavljaju. Ova Gofmanova opservacija o nedosljednosti lidera “stigmatizovane” zajednice (u našem slučaju muslimanske) je od krucijalnog značaja za stvaranja kompletne slike putem koje možemo da identifikujemo sve aktere koji perpetuiraju permanentno stanje očaja u kome se muslimani u Srbiji nalaze. Posljedica “profesionalizacije stigme” najbolje se ogleda u urušavanju povjerenja vjernika u institucije i pojedince koje su smatrali svojim “vođama”. U slučaju Sandžaka istraživanje Helsinškog odbora za ljudska prava iz 2016. godine je pokazalo da povjerenje u predstavnike islamskih zajednica ima tek 11% ispitanika, dok u političke partije ovog regiona samo 2%.
Osim “profesionalizacije stigme” još jedan društveni fenomen se vremenom pokazao pogubnim po efikasnu društvenu participaciju i homogenizaciju muslimana Srbije. Radi se o nacionalizaciji religijskog prostora u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, a koja se zbog prisutnosti Bošnjaka i Albanaca u Srbiji preljeva i na muslimane Srbije. Preklapanja između nacionalnog i vjerskog identiteta u značajnoj mjeri sprečava jedinstvo i sinhronizaciju različitih nacionalnih zajednica u Srbiji koje su ujedno i muslimanske (Albanci, Romi, Bošnjaci) kako bi lakše ostvarivali svoja vjerska prava. Koliko se nacionalizmi u Bosni i na Kosovu mogu potencijalno percipirati kao državotvorni zbog pružanja otpora spram kolonizacijskih ili pak iridentskih namjera Srba (u slučaju Bosne i Hrvata), oni u Srbiji poprimaju isključivo etno-kulturološki oblik uslijed čega se muslimani dovode u stanje getoizacije što ide ruku pod ruku s diskriminatornim srbijanskim političkim poretkom. Zbog toga akcenat se u budućnosti mora pomjeriti ka ustanovljavanju građanskog identiteta kod muslimana Srbije, koji naravno ne bi dovodio u pitanje očuvanje i kulturno-etničkih posebnosti nacionalnih zajednica. Uspostavljanjem građanskog identiteta omogućilo bi se muslimanima Srbije da imaju značajno bolju poziciju iz koje bi mogli da na adekvatniji način zahtijevaju svoja prava, kao i veću prisutnost u društveno-javnom prostoru.
Zbog toga za budućnost islama u Srbiji je neophodno da muslimani nedvosmisleno razdvoje islam od nacionalne identifikacije. Ako se tako nešto ne desi postoji realna opasnost da se islamske institucije nepovratno odrode od svoje primarne misije uspostavljanja etičke bogobojazne vertikale s ciljem poštovanja viših ciljeva šerijata nasuprot makijavelističkih pragmatičnih vrijednosti, a da džamije prestanu biti Božje kuće već nacionalne propovjedaonice.

Sličica Želim Print

Potreban nam je zakon o govoru mržnje
Mišljenja

Potreban nam je zakon o govoru mržnje

Januar 17, 2018

Odgovori na netoleranciju i govor mržnje, posebno onda kad nisu sankcionirani zakonima, mogu biti različiti, ali najčešće, što je posebno vidljivo u komunikaciji na društvenim mrežama i forumima web-portala, ne doprinose njegovom smanjenju, naprotiv – rasprave prerastaju u uvrede, diskriminaciju, govor mržnje i na kraju uglavnom u prijetnje.
A gdje smo u cijeloj priči mi, muslimani?

Početkom 2018. godine u Njemačkoj je stupio na snagu zakon o govoru mržnje na internetu, u kojem se društvenim medijima koji ne uklone nezakonit sadržaj u roku od 24 sata nakon upozorenja, prijeti kaznom do 50 miliona eura. Iako zakon prate negodovanja onog dijela njemačke javnosti koja prigovara da se ovim zakonom guši i sloboda govora, Njemačka je njime pokazala odlučnost u borbi protiv širenja govora mržnje na internetu, i spremnost da kazni one koji na njemu profitiraju.
I prije ovog, zakoni i konvencije država unutar EU prepoznale su nedopustivost brisanja linije između prava na slobodu izražavanja i govora mržnje, kao oblika diskriminatornog ponašanja.
Vijeće Evrope je već 1950. godine prema članu 10. Sloboda izražavanja ‘Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda‘ ustanovilo princip prema kojem sloboda govora ima svoja ograničenja u cilju zaštite drugih prava, nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprečavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprečavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristranosti sudstva. Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju 2002. godine, a Ustav BiH u članu 2. proglasio ju je primjenjivom u BiH.
U zakonima Bosne i Hercegovine, ne postoji jasno definiran govor mržnje, iako postoji mogućnost inkriminacije za govor mržnje u okviru krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. U vezi s tim, do izmjene postojećih krivičnih zakona još nije došlo, a najveći uspjeh u borbi protiv govora mržnje je Deklaracija o osudi govora mržnje, koju je usvojila Parlamentarna skupština BiH u maju 2016. godine.
U osnovi, početna pozicija iz koje se rađa govor mržnje je netolerancija, koja može biti različito manifestirana ali u načelu je usmjerena prema ljudima koji dijele identitarna obilježja, u pravilu drugačija od one grupe koja ispoljava netolerantna ponašanja. Kreiranje disksursa u kojem se netolerancija prema drugima standardizira, neminovno vodi u krajnje opasne društvene devijacije koje mogu prerasti u najgore zločine počinjene iz mržnje.
Odgovori na netoleranciju i govor mržnje, posebno onda kad nisu sankcionirani zakonima, mogu biti različiti, ali najčešće, što je posebno vidljivo u komunikaciji na društvenim mrežama i forumima web-portala, ne doprinose njegovom smanjenju, naprotiv – rasprave prerastaju u uvrede, diskriminaciju, govor mržnje i na kraju uglavnom u prijetnje.
A gdje smo u cijeloj priči mi, muslimani? Prema činjeničnom stanju, posebno na društvenim mrežama, s obje strane – izgubljeni u prijevodu imena religije s kojom se identificiramo, na čijem ‘braniku’ stojimo i neprincipijelni u zagovaranju kur’anskih poruka i Sunneta.
A na šta nas to Allah, dž.š. upućuje, kada u Kur’anu kaže: A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ‘Mir vama! ili …i s njima na najljepši način raspravljaj!?

Sličica Želim Print
Šta nam to Allah, dž.š. poručuje, kada kaže: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni. A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve?
Kome od nas je uzor Muhammed, alejhisselam, koji je kazao: O Aiša, uistinu je Allah blag (dobrostiv) i voli blagost. Allah daje da se blagošću postigne ono što se ne može postići grubošću niti bilo čim drugim osim s blagošću?
Kome od nas je uzor Muhammed, alejhisselam, koji se jednom prilikom odvojio od prijatelja Ebu Bekra, čuvši ga da odgovara na upućene mu uvrede, kazavši mu: Dok je onaj čovjek tebe vrijeđao, a ti šutio, tebe je branio melek, a čim si ti počeo reagovati, melek je otišao, a šejtan je zauzeo njegovo mjesto, a ja ne želim sjediti u istom društvu sa šejtanom?
Bespoštedne rasprave, praćene uvredama koje je Muhammed, alejhisselam, osuđivao oduvijek su siromašile duh i ljepotu. Danas, u eri vladavine društvenih medija, pojedinci ostvaruju veliki profit na dopuštanju objavljivanja sadržaja koji produbljuju antagonizme i hrane mržnju. Zbog mogućih posljedica na društvena događanja, zakoni koji reguliraju i inkriminiraju svaki oblik diskriminacije i govor mržnje su ovoj zemlji potrebni. Zbog svih nas.
A nama, koji tvrdimo da smo muslimani, moralo bi biti jasnije da tamo gdje završava ophođenje s drugima zasnovano na Kur’anu i Sunnetu počinje diskriminacija i govor mržnje.

Stranica 249 od 843

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine