Muslimane na tlu Australije iz Afganistana, Pakistana i Indije polovinom 19.-og stoljeća, preciznije 1841. godine, počinju useljavati kolonizatori Englezi kao goniče deva i graditelje puteva u toj zemlji. Poslije Prvog svjetskog rata počinju se u tu zemlju doseljavati i muslimani iz drugih krajeva i zemalja svijeta, posebno: Turci, Albanci, Bošnjaci i Arapi. Treći talas brojnijeg useljavanja muslimana u Australiju kreće poslije Drugog svjetskog rata. Prvi Bošnjak imam u Australiji bio je poslije Drugog svjetskog rata i to skoro pola stoljeća rahmetli Ahmed ef. Skaka, u internacionalnom džematu u Adileaideu. On je prvi uspostavio čvrste veze između Bošnjaka i Afganistanaca. 

Negdje oko 1980. godine ili čak i od prije neki su bošnjački imami i alimi: rahmetli Ibrahim Džananović, rahmetli Asim Aždahić, Seid Smajkić, Bilal Hasanović, hafiz Ismet Spahić, Zijad Ljevaković, Osman Đogić, Azem Efendira, Dževdet Šošić, Ifet Mustafić, Izudin Mezit, Ibrahim Omerdić i sigurno još neki za koje ja ne znam, na tlu Australije pokušali organizirati i uspostaviti stalne i kompletne džemate. Od svih pojedinaca koji su dali najveći obol i doprinos za uspostavljanje, funkcioniranje, održavanje, sadržavanje i nastavljanje rada svih bošnjačkih džemata u Australiji, dao je doskorašnji imam u Sidneyu, a glavni imam u Australiji, h. Salih ef. Mujala. Njegov iman, itikad, sabur, uspravnost, ustrajnost, vjerodostojnost, dosljednost i predanost misiji i pozivu imama i alima nadilazila je sve smutnje, pomutnje, munafička minska polja, paklene zamke, opake i opasne intrige. Unazad nekoliko mjeseci h. Salih ef. je u zasluženoj penziji, ali on nipošto nije u mirovini od misije. On je nepune 34 godine vršio funkciju imama, muallima, hatiba u džematu „Gazi Husrevbeg“ u Sidneyu, i glavnog imama za Australiju. Na mjestu imama, muallima i hatiba u džematu naslijedio ga je hafiz Ensar Ćutahija, Sarajlija, Gazinovac koji je diplomirao na FIN-u, koji perfektno govori engleski i arapski jezik. To je inače mladić sa najvećim pamćenjem- kuvveti lafzijom koji je ikada preda mnom učio u mektebu i medresi. Da mu dragi Allah primjereno pamćenju podari i mudrost u vođenju džemata. Desna ruka h. Salih efendije unazad 23 godine, drugi imam u džematu Smitfuldu (Smitufield) u Sidneyu h. Jasmin ef. Bekrić, koji je naslijedio h. Salih ef. na funkciji glavnog imama, je odmah iza njega po ukupnom doprinosu za sveukupni život Bošnjaka u Australiji. Iskren, hrabar, odlučan, efektivan, efikasan, i odvažan svaki se dan sebi miješa u posao i pravi je izbor za glavnog imama. 

Žarka želja za odlaskom u Australiju

Od 1998. godine, kada sam bio u SAD, imao sam žarku želju da odem u Australiju. Allahovim emerom i sebebom Uprave Rijaseta za međunarodne odnose i dijasporu i Islamske zajednice u Australiji ta se želja ovog ramazana i ostvarila. Naime, 25. maja na aerodromu u Perthu dočekao me izuzetno sposobni i dobronamjerni predsjednik- mutevelija džemata hadžija Said Smajić. U milionskom gradu Perthu živi 1000 bošnjačkih porodica sa svih prostora bivše SFRJ i ima 200 članova Islamske zajednice. Unazad četiri godine funkcionira kompletan džemat sa svim vjerskim aktivnostima, vjerskom poukom za sve uzraste, raznim grupama i sekcijama. Klanja se džuma i poneki dnevni vakat. Imam je Mirsad ef. Kozica, studirao u Turskoj, sa izuzetno lijepim glasom i tačnim učenjem Kur’ana. Vrijedan, uporan, dobronamjeran imam. Pravi imam i hodža poziva i misije. Rezultati u radu svaki dan postaju očigledniji. Zajednicu vjernika ili vanjsku dimenziju vjerskog života uz muteveliju h. Saida Smajića pomažu njegovi prvi saradnici potpredsjednik Zafir Kadrić, sekretar Edin Livnjak, blagajnik Behudin Memić, i član Dževad Omeragić i Muhammed Kuč. Interesantno sadašnji džemat u Perthu se nalazi u zgradi koju su mu iznajmili Aboridžani- domoroci u Australiji i to po simbolički niskoj cijeni. 

Inače, Bošnjaci u Perthu na ogromnom prostoru grade velebni islamski kulturni centar sa džamijom na kube i munarom. Uz džamiju grade imamski stan, poslovnu zgradu, obdanište. Tu je i veliko parkiralište, ali i sportski trereni. Bio bi grijeh ne spomenuti domaćine Salku i Nevzet-hanumu Hajlovac koji su me u svoju kuću kao musafira i vlastito dijete primili i sehurima ugostili šest dana a po iftarima smo hodali. Kad smo kod domaćina kod kojih sam boravio ugodnije i slobodnije nego u vlastitoj kući moram istaknuti još tri. To su hadžija Bekto Hećo, njegova hanuma Sabaheta i sinovi Resul i Mensur. Heće poznajem preko hadžije Emina mutevelije iz Boljakovog potoka punih 40 godina. Hadžija Emin je amidža hadžiji Bekti kod kojeg sam boravio pet dana i pet noći u Melbourneu u džematu Noble Park. Hadžiju Bektu u bosanskoj nošnji prepoznaje čitava Australija. Dok sam boravio kod njega više je mene sa svojom hanumom pazio nego oba svoja sina. Treći domaćin kod koga sam odsjeo, također u Melbourneu u džematu „Deer Park“ kod predsjednika- mutevelije hadžije Senada Jusufovića Brace. On, njegova žena Sabra i dva sina za pet dana i noći, koliko sam boravio kod njih, sve su činili da meni bude i ljepše u njihovoj kući nego njima samima. Četvrti domaćin u čijoj sam privatnoj kući boravio pet dana i pet noći u Brisbeaneu jeste krajišnik iz Bužima Mirsad Duranović, njegova hanuma Šefika sa dva zlatna sina. To je porodica pravih muslimana koja više govori dobrim djelima nego riječima. Ove četiri porodice koje su me 21 dan primile u svoje vlastite kuće su živo svjedočanstvo da musafir nije umro kod Bošnjaka u Australiji. 

Vratimo se konkretnom poslu. Nakon Pertha 31. maja 2017. godine avionom sam se prebacio u Adelaide u gradu gdje su formirani prvi džemati i gdje je i prvi Bošnjak radio kao imam. Nažalost, danas bošnjački džemat u tom gradu nema stalnog imama. Tako su mene na aerodromu dočekali ramazanski teravih imam, Gazinovac koji je diplomirao FIN, izuzetno vrijedni, ozbiljni i obrazovani Ibrahim ef. Hadžihasanović i sekretar džemata Safet Gredelj. Predsjednik džemata je Muradif Muratović. Od poznatih ljudi u tom džematu tu su: Tarik Skaka, hadžija Kemal Zulfić, i hadžija Redžo. Upozoravao sam ih da nije uredu da u Adelaidu ima 2500 Bošnjaka a da džemat nema stalnog imama i da je u tako kratkom vremenu promijenjeno toliko imama. Sve vrijeme boravka u Adelaidu boravio sam sa Ibrahim ef. Hadžihasanovićem u kući sekretara Safeta Gredelja. Nas dvojica bilo smo sami. Iftare smo imali u džamiji i od iftara smo nosili hranu za ručak. Možda je izvanjski problem džemata u Adelaidu što su kulturni klub i džamija u istoj zgradi nekadašnje velike škole. 

Veliki potencijal džemata u Melbourne

U nedjelju četvrtog juna do iza džume 9. juna, iz Adelaida sam avionom prešao u Melbourne. Na aerodromu su me dočekali predsjednik džemata Mirsad Dželalagić sa sinom sekretarom zajednice Edinom. Tu je u džematu i drugi Mirsadov sin Mehmed, hadžija Bekto sa svoja dva sina, zatim izuzetno sposobni i darežljivi hadžija Esad Alagić i njegova porodica, hadžija Bećo Bilić. Tom džematu pripada i profesor Habib Mandžić, te odnedavno i h. Salih Mujala, doskora glavni imam za Australiju. Tu su još mnogi drugi ljudi i hadžije koji su izuzetno čestiti i dobronamjerni čijih se imena ne sjećam. Poslije Zagreba u doba Salima Šabića ja nikada nigdje u životu kod Bošnjaka u džematu nisam susreo više čestitih, dobronamjernih i raznoliko obrazovanih ljudi nego u Noble Parku. Zekjata i vitara taj džemat ove godine je ukupio ukupno 38 hiljada a na bajramu je bilo 2000 ljudi. Uz džamiju su još dva velika objekta za raznovrsne, hairli i korisne namjene. Džemat ima viziju i perspektivu da se razvije u pravi i kompletni islamski centar. Unazad nekoliko mjeseci imam u džematu je Ismet ef. Purdić. 

Od 9. do 14. juna prešao sam u drugi džemat u Melbourneu u Deer Park kod imama, inače zemljaka, Muhammed ef. Džidića. Oba imama u tom gradu i Ismet ef. Purdić i Muhammed ef. Džidić su prave hodže. Imaju međusobno povjerenje, sarađuju i iskreni su jedan prema drugome. I ovaj džemat uz džamiju ima veliki prostor i pomoćnih objekata. Džamijski odbor vode predsjednik Senad Jusufović, sekretar Šaćir Lačević, blagajnik, hadžija Zijad Glamočić, članovi Davud Kojić koji je Gazinovac i pravnik, izuzetno sposoban i pošten pravnik, i Zahid Odobašić. Tu si i Davudovi sinovi i hanuma, porodica Dizdarević, mojih prijatelja, hodže Meziti, Izudin i Reuf, hafiza Aletić. U oba džemata u Melbourneu se klanja svih pet vakata namaza, na teravije je dolazilo po nekoliko stotina vjernika, članova i jedan i drugi imaju od 750 do 1000 i od šale mogu imati po dva imama. U tom gradu najviše živi Bošnjaka, možda i deset hiljada i to skoro svih struka, profesija i zanimanja. Što je jako bitno od svih gradova najviše ih je skoncentrisano oko džamija u tom gradu. 

Od 14. juna do 19. juna 2017. godine bio sam u Brisbaneu kod starog prijatelja, nekada glavnog imama u Srebreniku, h. Sifeta ef. Omerovića. On po zaslugama za vjerski život u Australiji od 2001., evo punih 16 godina, stoji uz bok h. Saliha ef. Mujale i h. Jasmina ef. Bekrića. On je njihov prvi i najvažniji saradnik. Za islamski život muslimana u Brisbaneu niko nema zaslužniji od njega. U Brisbaneu gradu u kome živi maksimalno 1500-2000 Bošnjaka sa 450-500 članova muslimana ne samo Bošnjaka na čelu sa Sifet ef. napravljena je druga po veličini i ljepotica u Australiji, džamija odmah iza one turske u Sidneyu. Džamiju Bošnjaka, ustvari kompletan islamski kulturno-obrazovno i odgojni centar, širine 36, dužine 25 metara, mogla je napraviti samo nesalomljiva vjera, dalekosežna vizija i nezaustavljiva energija. O čemu se radi dovoljno je ilustrirati da je Sifet ef. nabavio i kupio sva drvena vrata u džamiji u Indoneziji, koliko bi samo jedna ulazna koštala u Australiji. Mermer je kupljen u Kini zato što je Sifet ef. utvrdio da je on jeftiniji od pločica u Australiji. Pri džematu djeluje i medresa koja radi četiri dana u hefti. Da ne bude zabune, ona ne školuje hodže nego osposobljava muslimane. Svaki vakat se klanja u džematu. Odnedavno je džemat pojačala i Lejla Ganijun, svršenica Gazijine medrese, udata za sina Mirsada Duranovića. Prvi imam u Brisbaneu je bio Osman ef. Đogić. Poslije njegovog odlaska džemat se rasuo i prijetila je opasnost da se ugasi. Danas na džuma namazu bude od 400 do 500 klanjača, a na teraviji do 300. U toj džamiji najviše klanja muslimana iz drugih zemalja, a Kur’an uči devet hafiza. Džemat ima sve potrebne objekte, restoran, sportske terene i fudbalski stadion. Predsjednik džemata je Kemal Begić, sekretar Bernard Ferizović, blagajnik Avdo Vojić i član Mirsad Duranović. Džemat ima dobru biblioteku i kompletne uvjete za rad. I ovaj džemat ima sve uvjete za još jednog imama. 

Jedan džemat sa dvije džamije

Od 19. do 26. juna iz Brisbanea prešao sam u Sidney u džemat „Gazi Husrev-beg“ kod hafiza Ensara Ćutahije i Smitfild kod Jasmina ef. Bekrića.  To je ustvari jedan džemat sa dvije džamije. Taj džemat u Sidneyu, ima više svojih objekata i kuća ali i nekoliko desetina dunuma zemlje. Na aerodromu su me dočekala oba imama, i Jasmin i hafiz Ensar ef. Kao što sam prvu noć u Brisbaneu bio na iftaru kod Sifet ef., tako sam u Sidneyu prvu noć bio kod Jasmin ef. Sve vrijeme čitavu heftu sam noćivao u zgradi džemata u društvu hafiza Ensara. U obje džamije ima po 800 članova i po nekoliko stotina na teravih namazu. Na džumi bude i do 500 klanjača. Na bajramu je bilo po 1000 klanjača. Jedan dan smo zajedno Jasmin ef., hafiz Ensar i ja posjetili našu ambasadu u Canberri i sa tamnošnjim Bošnjacima zajedno iftarili i klanjali teraviju. Kakvi su Bošnjaci divan narod koji je sa svojim tadašnjim ambasadorom Fudom Đidićem od vlastitih sredstava napravio zgradu bosanske ambasade. Kakvi su to patriote i domoljubi! Poslije tolikih patnji i progona taj nedoklani narod pravi ambasadu svoje zemlje. Kakvu pažnju i poštovanje zaslužuje taj narod! Predsjednik Zajednice u Sidneyu je Goraždanin Murat Ljukovac, generalni sekretar Enes Topalović, blagajnik Amir Čampara, sin hadžije Azima. Mutevelija kod hafiza je Muris Delić, a kod Jasmin ef. blagajnik je Huska Kazić. Od uleme u Sidneyu treba spomenuti, jer svi su regularni i hairli, i Osmana ef. Balihodžića, Muamera Arnauta, Đenitu Čengić i Selmu Kamberović.

Iako sam u Australiji boravio svega 33 dana saznao sam da u Australiji ima na desetine i desetine, pa možda i preko stotinu mesdžida a i nekoliko desetina džamija sa munarama. Kada su ljudi općenito u pitanju, ljudi u Australiji u odnosu na Evropu, pa sada i SAD, su jednostavniji, prirodniji, pričljiviji, spontaniji, neposredniji, komunikativniji, opušteniji, ležerniji u komunikaciji, te uslužniji, pouzdaniji, preduzimljiviji, sigurniji u sebe i društveniji nego u Evropi. Drugo, ljudi su u Australiji mnogo mlađi, dinamičniji, i manje sebični nego u Evropi. Treće, velika prednost Australije u odnosu na Evropu leži u činjenici da je to realna a ne na mitovima, bajkama i historijskim fantazijama, lažno idealna zemlja.