digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

U Parizu, gradu svjetlosti

Autor: B.P. Februar 02, 2015 0

Iz Besansona krećemo u jutarnjim satima. Kiša neprestano pada. Do Pariza je oko 450 kilometara. Očekuje nas zanimljivo putovanje. Autoban prolazi pored uređenih gradova i sela, kroz zasijane oranice, odnjegovane šume. Dok gledam ove lijepe krajolike naumpadaju mi bosanske plodne ravnice koje se odavno ne oru, bosanske livade koje se odavno ne kose, bosanski pašnjaci po kojima je sve manje stada ovaca i krda goveda.Slike ovdašnjih sela vraćaju me u mnoga bosanska sela u kojima više nema stanovnika, koja se sama od sebe urušavaju. U poređenjima bosanske i francuske stvarnosti prolazi mi ovo dugo putovanje. Čekam da se pojavi Pariz, grad svjetlosti, kako ga nekada davno nazvaše.

 

Nakon nekoliko sati vožnje automobilom uđosmo u metropoliju Pariza koju čini sto spojenih gradova u kojoj danas živi oko 12 miliona, dok uže gradsko područje nastanjuje oko dva i po miliona ljudi. Nagizdao se tako Pariz na obje obale Sene. U njegovim zdanjima slila se stoljeća, mileniji. Ajfelov toranj, jedan od njegovih simbola, podignut 1889. u povodu Svjetskog sajma posvećenog stogodišnjici Francuske revolucije, a do 1930. godine, sa 300 metara visine, bio je najveće zdanje na svijetu. Njegova metalna konstrukcija teška je 7.300 tona. Jelisejska polja najpoznatija je, najšira i jedna od najvećih avenija u Parizu i svijetu. Trijumfalna kapija jedan je od najpoznatijih spomenika. Projektirana je 1806. a izgradnja je trajala do 1830. Visoka je  49,5 m, a široka 45 m. To je drugi najveći slavoluk na svijetu. U središtu jednog od gradskih trgova nalazi se i obelisk koji je 1833. tadašnjoj vladi Francuske darovao egipatski potkralj Muhamed Ali. Obelisk je star preko 3200 godina i potječe iz Luksora. Kažimo još da je Pariz danas jedan od vodećih evropskih i svjetskih centara u svim segmentima koji život čine. U njegovom širem području danas, kažu, živi više od milion muslimana raznog etničkog porijekla.  

Ručak u porodici Ličina

U bošnjačkom mesdžidu dočekala nas je grupa aktivista na čelu sa mladim imamom Abduselamom ef. Fetićem. Poslije podne namaza pozvani smo u kuću porodice Ličina gdje nam je priređen ručak. Gospođa Muzafera priredila je domaće jemeke koji se tradicionalno kuhaju u Sandžaku i Bosni. Muzafera je uspješna privrednica, a sve slobodno vrijeme poklanja porodici. O svom dolasku u Francusku kaže: Ja sam iz Lagatura kod Petnjice. Ovdje sam došla sa deset godina života. U Parizu sam završila osnovnu i nastavila daljnje školovanje. Ovdje sam se i udala. Vrlo mlada sam se udala. Uzela sam našeg čovjeka. Imamo petero djece. Zovu se: Sahra, Demir, Fahra, Elma i Mensa. Vlasnik sam firme koja se bavi plakatama. Biznisom se bavi i moj suprug Šefadil.“

Kuća porodice Ličina i ovaj put je bila širom otvorena za musafire iz Bosne i Hercegovine. Budući da je Šefadil i aktuelni predsjednik ovdašnjeg džemata ovoj kući ne nedostaje musafira. No, Ličine su ponosne na sve svoje musafire koji su ih zijaretili.

Druženje sa džematlijama u mesdžidu

Akšam i jaciju klanjali smo u mesdžidu. Uslijedilo je druženje uz kratka obraćanja domaćina i gostiju. Nekoliko rečenica o džematu kazao je predsjednik hadži Šefadil Ličina: „Ovaj džemat je osnovan maja 1997. godine. Pet godina kasnije (2002.) kupili smo ove prostorije. Do sada smo mali 5-6 imama. S jednim od njih nismo bili zadovoljni, a sa ostalima jesmo. Budući da su nam ove prostorije postale tijesne, radimo na tome da kupimo veći prostor. Za te namjene već smo sakupili oko 250.000 eura. Toliki iznos vrijedi i objekat u kojem smo sada, što bi, njegovom prodajom, obezbijedili polovinu sredstava koštanja budućeg objekta. Jer, Pariz je i kad su u pitanju nekretnine veoma skup grad. U džematu imamo oko 200 porodica. Istina, nisu svi redovni. Pored Bošnjaka u džematu imamo i Albanaca, mahom iz Makedonije“...

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine