U okviru univerzalnog Allahovog reda i poretka i primjene pravde i pravičnosti među ljudima i ženama: „Nevaljale i pokvarene žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali i pokvareni muškarci su za nevaljale i pokvarene žene: čestite i poštene žene su za čestite i poštene muškarce, a čestiti i pošteni muškarci su za čestite i poštene žene. Oni i one (pošteni) nisu krivi i krive za ono što o njima govore pokvarenjaci i griješnici. Njih čeka oprost i veliko obilje.“ (En-Nur, 26.)
„O vi koji vjerujete i u srcima iman nosite, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah naredi i zapovijedi nikada neće opirati i koji će ono što im se naredi izvršiti.“ (Et-Tahrim, 6). U ovakvom svijetu kakav jeste i sa insanima kakvi jesu: materijalizirani, ospoljeni, postvareni svedeni na dvonožne robote u funkciji imaginarnog profita koji ruši, rastače sve pred sobom, oko i iza sebe, najviše su na nišanu rastočenja i uništenja: ličnost, brak, porodica, društvenost i društveno, a društveno je sveukupnost veza, odnosa, relacija, komunikacija, saradnje i solidarnosti među ljudima. U šejtanskoj strategiji razaranja i uništavanja ljudske zajednice najviše su na nišanu, bez metaka i granata žena i brak: „I šejtan ljude koji ga slijede podučava, pomoću sihra (vradžbine) kako će muža od žene rastaviti.“ (El-Bekare, 102.) Zašto? Kur'an svjedoči i kazuje a povijest potvrđuje jednu neupitnu i nepobitnu činjenicu- u krajnje totalitarnim, razvratnim i poročnim sistemima- panem et circenzes- hljeba i igara, kao što su faraonizam, despotizam, slijepi hedonizam i ostrašćeni utilitarizam i pragmatizam, u odsudnu i presudnu odbranu: života, časti, vrijednosti, vrlina, krijeposti, plemenitosti, vjernosti, identiteta, digniteta, subjektiviteta, vjerodostojnosti, imovine, potomstva, principa, normi, načela, vjere, tradicije, pozitivnih sadržaja, vjerske prakse i svih vjerskih aktivnosti, održavanje, čišćenje i čuvanje hramova, obučavanje, podučavanje i slanje djece u škole i na vjersku pouku i obuku kao i plaćanje svih dadžbina i obaveza na svoja pleća, preuzimaju žene. Tada naše nene, majke, sestre, čestite, iskrene, pobožne, vjerne i prave hanume i plemenite žene svijeta ne dopuštaju da djeca, kada je u pitanju poznavanje: vjere, religije, etike, kulture, tradicije, običaja, prava, znanosti i civilizacije, ne budu jetimi (siročad), slijepa i ćorava pored zdravih očiju. Tu i takvu ulogu žene igraju od h. Adema a.s. i h. Havve, Musaova majka, sestra i faraonova žena u doba Musa a.s., Zulejha u doba Jusufa a.s., Belkisa u doba Sulejmana. Uloge su odsudne i presudne odbrane islama, paljenja i čuvanja baklje vjere imaju žene kroz čitavu povijest islama. U doba Muhammeda a.s. to su: h. Hatidža, h. Aiša, h. Fatima, Umni Ubejsa, Zinnira, Nehdija, Lubejna i Sumejja. H. Hatidža je svu svoju imovinu stavila u misiju širenja islama, Sumejja je prvi šehid u islamu, h. Aiša je prenijela većinu hadisa o ženskim pitanjima, a Ummi Ummera je nakon bitne na Uhudu pitala: „A Poslanik da li je živ on? Kad su joj rekli jeste, ona je uzvratila stihovima: Kad si ti Poslaniče živ, sve nesreće manje su važne. Muhammede, draži si mi od bilo koga na svijetu, ne samo zbog toga što si Božiji Poslanik, nego zbog tolike milosti.“ Naravno, svako vrijeme ima svoje Biljane Plavšić. U Poslanikovo vrijeme to su zloglasna: Hinda, Ummi Džemil (Hammaletu-l- Hatab) i Zejneb binti Haris. Istovjetnu ulogu u čuvanju žića, bića, identiteta, digniteta, subjektiviteta i vjerodostojnosti muslimana odigrale su muslimanke u doba kolonijalizma- kada je u Alžiru muslimanima muškarcima bilo zabranjeno govoriti arapski jezik, u svim kolonijaliziranim muslimanskim zemljama i u komunističkim satrapijama u dvadesetom stoljeću. Doista, žena, majka i plemenita svjetska žena je zadnja odsudna i presudna odbrana i čuvar života, vjerskog, moralno- etičkog, tradicijskog, kulturnog i civilizacijskog identiteta, digniteta, žića, bića, i vjerodostojnosti ljudske vrste. Nije bez razloga Aleksandar Makedonski presjekao „Gordijev čvor“ tako što se nije usudio napasti grad koji su branile žene amazonke, nego ga je zaobišao i izolirao. Njegovo obrazloženje, kratko i jasno- ako pobijedim, to ništa ne znači, a ako izgubim, to je sramota za sva vremena. U pravu je muslimanski mudrac i alim koji čini dovu Allahu dž.š. da mu podari iman (vjeru) medinskih starica. Kada je u pitanju odnos prema braku između muškarca i žene najlakše je to shvatiti kroz definiciju etike i morala. Najkraća definicija kaže: etika je učenje o dobru, a moral je činjenje dobra. Mnogi muškarci razvijaju teoriju života i znaju život- bekant, a žene praktično žive život i spoznaju- erkant. To je kao razlika između šejha i njegovog deriša kojem šejh ustaje na noge. Kada ga pitaju zašto to radi šejh kratko odgovara: „Ono što ja znam moj derviš gleda vlastitim očima“. Pošto žene život i žive i rađaju i spoznaju i osjećaju, a muškarci ga samo žive i znaju, to žene vjerovatno imaju veću intuiciju, osjećaj i prirodni dar za život od muškarca. Niko nikoga na svijetu ne može voljeti kao majka vlastito dijete, a vjeru osjećati i doživljavati kao žena. Prava i neostrašćena žena u svakom djetetu, ukoliko nije profila Hinde i Biljane Plavšić, zamišlja i proživljava sudbinu vlastitog djeteta.
Uloga žena u odbrani Bosne i širenju istine o Bosni
Bez obzira što se u BiH dogodio Prvi svjetski javni, na šest mjeseci unaprijed u Parlamentu BiH najavljeni i u UN zaštićenim i demilitariziranim zonama osvjedočeni genocid i bez obzira što je BiH bila međunarodno priznata država, da nije bilo i da sada nema žena svijeta i BiH, možda bi taj genocid bio prešućena i relativizirana činjenica. Žene svijeta, uz malobrojne muškarce kao časne izuzetke, pokazale su se kao glas razuma i savjest kolektivne svijesti čovječanstva. Te žene Bosanci nikada ne trebaju i ne smiju zaboraviti. To su: Margaret Thatcher, Susan Sontag, Madeline Albright, Hilary Rodham Clinton, Samantha Power, Joan Ringelheim, Cristiana Amanpur, Luis Arbour, Carla del Ponte, Florenc Hartman, Frederica Morgherini i neke druge manje poznate žene. Zar Susan Sontag 1993. i 1994. godine, kao svjetska književnica, nije došla da živi u hladnom, gladnom, avetinjski opustošenom i neprestano granatiranom Sarajevu i da potpuno identificira svoj život i sudbinu sa stanovnicima tog grada? Zar Margaret Thatcher nije odmah na početku srpsko- srbijanske agresije na BiH, u formi genocida, tražila intervenciju Zapada i NATO-a da se taj javni, svjetski, unaprijed najavljeni zločin spriječi i zaustavi? Zar 1994. godine prilikom otvaranja američke ambasade Madeline Albright nije izjavila- Ja sam stanovnik i građanin Sarajeva? Kakva je tek i kolika je uloga Chistiane Amanpur koja je na tako hrabar, seriozan, objektivan, analitičan i pregledan način izvještavala o užasima agresije na BiH za najozbiljniju i najgledaniju TV CNN kuću svijeta. Glas, krik i vapaj tih žena za zaštitu i spas Bosne odjekivao je planetom. Rame uz rame sa njima su „Žene u crnom“ iz Srbije, koje se uprkos svim izazovima, iskušenjima, opasnostima i prijetnjama zalažu za zaštitu Bosne i Bošnjaka i za istinu o genocidu u Bosni. Ukoliko se bilo kada srbijansko društvo defašizira i denacifizira to će biti zahvaljujući Božijoj milosti ali i sebebom žena kao što su: Latinka Perović, Sonja Biserko, Nataša Kandić, Vesna Pešić, Tamara Nikčević, Sandra Orlović i manje druge znane i neznane žene. Njihova hrabrost i iskrenost nadilazi zločine zločinaca. Koliko je znano i poznato na širenju istine o Bosni i genocidu u Srebrenici svoj obol su dale i daju slovenka Tanja Fajon, Hrvatice: Vesna Pusić, Dubravka Šuica, Vedrana Rudan, Slavenka Drakulić, ali i crnogorka Varja Đukić. Šta tek primijetiti i kazati za bosanke? One su u svojoj hrabrosti, dostojanstvu i čuvanju časti nadmašile amazonke kojih se uplašio Aleksandar Makedonski. Doista žene, majke Srebrenice, čitavog Podrinja, Žepe, Višegrada, Foče, Krajine, Hercegovine na čelu sa Munirom Subašić, Kadom Hotić, Fatom Orlović, u svojoj hrabrosti, uspravnosti, ustrajnosti, plemenitosti, iskrenosti, vjerodostojnosti, dobroti, dostojanstvu, poštenju i strpljenju u boli i tuzi zadivljuju čitav svijet. Dok je njih i svih navedenih žena neće umuknuti glas svjedočanstva istine o Bosni i genocidu u Srebrenici. Evo šta je Kada Hotić rekla u lice Vučiću: „Ne može se negirati genocid“. Mi smo svoj narod, nismo tuđi narod. Kada se te žene udruže i povežu sa Bošnjakinjama u izvandomovinskim zemljama njihov glas odjekuje čitavom Evropom. Tako je bilo u Kopenhagenu, u Danskoj početkom juna 2015. godine, kada su tri dana, na svjetskom nivou sve u organizaciji Bošnjaka, pretežno žena, organizirani susreti, sadržaji i aktivnosti u povodu sjećanja i nezaborava genocida u Srebrenici. U tim susretima uzeli su učešća i Danci i predstavnici njihove vlade.
Čuvanje bošnjačkog identiteta
Pod navedenim geslom i devizom 13.02.2016. godine navečer u subotu održavn je Šesti susret žena Bošnjakinja iz Njemačke i zemalja Beneluxa. Dokaz kako se gradska dvorana može napuniti pozitivnom energijom i Bošnjakinjama svih generacija, prostorom daleko, a u srcima toliko blizu voljene nam i drage BiH je manifestacija „Susreti žena Bošnjakinja“ koji se u Kamp Lintfortu održava već šestu godinu. A organizatorice okupljanja uz učenje Kur'ana Časnog i ilahija, promovisanjem bosanskog jezika, nošnje, pjevanjem sevdalinke, prigodnim obraćanjem, dramska sekcija džemaata Kam- Lintfort sa svim učesnicima i učesnicima programa svjedočit će, ako Bog da, na Sudnjem danu da se predano može raditi i ulagati energija, vrijeme, znanje u zajedništvo i širenje dobra. Potreban je „samo“ čist i iskren nijjet, dobra volja, znanje u akciji, efektivan i efikasan, bez sujeta timski rad. Inicijator i velika podrška domaćin Mustafa ef. Klanco, prepoznavajući mogućnost i potrebu, a i da bi se izbjeglo rizično, možda i štetno i opasno vaninstitucionalno organiziranje žena uz izvrsnu koordinaciju efendinice Fate Klanco okuplja tim žena koje nesebično daju svoj doprinos razvoju džemaata i očuvanju bošnjačkog identiteta na ovim prostorima, te da ovaj grad bude stjecište, sjedište i centrište tako važnog okupljanja Bošnjakinja. Ovaj i ovakav, šestu godinu po redu skup sa ovakvom struktorom učesnica, sa ovakvim nakanama, pobudama, sadržajima, programima i planovima je novum, invencija, inovacija, kreacija i iskorak na nivou Islamske zajednice u kome formule vjere, mjesta, običaja, tradicije, društvenog ambijenta i političkog konteksta u ime Allaha za dobro islama, na korist muslimana i ni na čiju štetu idu zajedno i u istom pravcu. On zorno pokazuje i svjedoči ne samo šta treba nego i kako treba u datim okolnostima živjeti, raditi, organizirati se, ali i da sloboda umije da živi kao što su sužnji pričali i sanjali o njoj. Utvrđenim redoslijedom otvaranje susreta je počelo učenjem ajeta iz Kur'ana, koje je proučila Jasmina Bešir, učenica iz mekteba. U svom pozdravnom govoru gospođa Fata Klanco je navela dugogodišnje aktivnosti ženske sekcije džemaata, čija je okosnica mekteb za žene koji predvodi Mustafa ef Klanco. Dalje, edukacijska predavanja, hor ilahija, dramska sekcija, te organizirane posjete i ekskurzije. U formi kratkog izvještaja istakla je da su žene svojom aktivnošću u posljednjih pet godina uputile pomoći 20 hiljada eura u BiH odazivajući se raznim apelima za pomoć. Ovaj vrijedni tim žena zajedno sa džematskim odborom učestvuje u organizaciji svih aktivnosti u džemaatu, istakla je gospođa Klanco. Poslije obraćanja gospođe Klanco, slijedio je bogati i raznovrsni kulturno- umjetnički program učenika nastave bosanskog jezika kojeg je pripremila i sa izvođačima prezentirala nastavnica Enisa Jakubović. Vrijednim zalaganjem nastavnice, djeca su kroz recitacije, poučne skečeve i igru prošli kroz niz bosanskih gradova, puteva, rijeka i toponima naše voljene i nama najdraže Bosne i Hercegovine, potvrđujući definiciju da je domovina narod u sjećanju. Nedvojbeno je da se na dječijim licima izrazilo zadovoljstvo- stajati na bini u „tuđini“, i sa ponosom izgovarati riječi jezika svoje i naše domovine. Ta svijetla, blistava, čista, ushićena i radosna dječija lica samo potvrđuju riječi pjesnika- „Alaj sam bio velik čovjek kad sam i dok sam bio dijete.“ Cjelokupan program susreta je koncipiran, planirano i programirano tako da se kroz kulturno- edukativne sadržaje pošalje jasna poruka o potrebi očuvanja: vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta, te integracije i akulturacije bez asimilacije, dominacije, i segregacije. Tako su uživo svjedočena četiri zida tradicije Bošnjaka: vjera- islam, domovina- Bosna, narod- Bošnjaci i jezik- bosanski sa kulturom i tradicijom Bošnjaka. Ispred džemaatskog odbora skup je poselamio predsjednik Džemaatskog odbora h. Mustafa Mašić, zahvalivši se ženskoj sekciji na uspješnoj aktivnosti i donaciji za moderniziranje džamije u visini od 10 hiljada eura. Hor džemaata Kam Lintfort je izveo nekoliko ilahija, a ponosne i samosvjesne majke bodrile su svoju djecu sa suzama radosnicama u očima. To je potpuna identifikacija svih prisutnih i svjedočanstvo narodne kulture utemeljene na vjeri u kojoj svi radnjom srca i duše, preko emocija i osjećanja, učestvuju za razliku od masovne kulture u kojoj samo jedan, dva ili tri učestvuju, a sva publika koja samo plaća ulaznice i koja je svedena na objekt i debile ni u čemu ne učestvuje niti se identifikuje nego za skupe pare poput panjeva sluša. Masovna kultura zaglupljuje i umrtvljuje ljude, a narodna kultura, utemeljena na vjeri vraća ljude u život. Inače za ove susrete iznajmljene su dvije dvorane: teatarska sa cca 700 sjedišta i sala sa stolicama, cca 450 mjesta. Nakon hora riječ je uzeo uvaženi imam džemaata Mustafa ef. Klanco, potcrtavši značaj volonterskog rada, iznoseći podatak da društvo u SR Njemačkoj, pored svih državnih organa, ustanova i institucija, između ostalog drže na okupu volonteri, njih 23 miliona, a u EU 100 miliona volontera. To je građanska vrlina, građanska posvećenost i građanska dispozicija na Zapadu i sve je to živo, a kod muslimana to se zove vakuf, imaret, musafir, moba, gajret, hajrat, amelus- salihat, samo što je zabajatilo, zamrlo i otanjilo.
Svoje vrijeme za obraćanje Mustafa ef. je ubrzo ustupio goraždanskom muftiji h. Remziji ef. Pitiću. On je podvukao da je misija i uloga žene u porodici i džemaatu inspirisana islamom i u specifičnim uvjetima života u dijaspori je neophodna, a još nedovoljno poznata, prepoznata i podržana kako od samih žena tako i organizacijskih struktura. Želja, ideje i nekoliko primjera dobre prakse bez umrežavanja, razmjene iskustava i međusobne podrške, bez rivaliteta nisu garancija uspjeha na duže staze. Pozvao je žene da budu danas sretne kako bi ostvarile i vječnu sreću, a ne da iščekuju sreću u nedogled. U nastavku programa u teatarskoj sali prisutnima se obratio Mustafa ef. Spahić Mujki- sejjar vaiz Rijaseta IZ u BiH, koji je ovim povodom kao gost manifestacije došao mahsuz iz BiH sa Goraždanskim muftijom. U svom izlaganju Spahić je govorio o značaju ženskog aktivizma u zajednici i društvu, potrebi i mogućnosti svake osobe da pronađe način i prostor u kome će aktivizam pokazati, pokrećući stvari, a ne samo učestvujući u njima naglašavajući: „Ovakav vid susreta, edukacije, usmjeravaja i osnaživanja žene muslimanke je izvanredan i jedinstven oblik kako se može pomoći zajednici i džemaatu u njihovom jačanju i pozicioniranju. U nadi da će ovaj primjer biti inspiracija drugima i da svaki naš rad i doprinos ostaje kao praksa i primjer koji se multiplicira i daje rezultate još dugo poslije nas, gost je iskreno čestitao inicijatorima i organizatorima na hajirli projektu i uspješnoj realizaciji. Zajednicu moramo graditi i u nju ulagati i ugrađivati sebe da bi je imali i da bi bila zajednica koju volimo i na koju smo ponosi, i da to neće biti bez nas. Niko drugi je bez neće napraviti jer nema velikih i malih naroda nego samo u dobru i korist organiziranih i neorganiziranih naroda. Grupa ovih vrijednih žena je to pokazala ovim projektom i svako od nas ima puno toga da pokaže, treba u to vjerovati i to pokazati. Folklori džemaata Hagen i Kamp-Lintfort, odjeveni u tradicionalne nošnje, odigrali su bosansko kolo. Članice dramske sekcije, Sabina Čaušević i Hajra Burnić su priredile zanimljiv skeč o udaji i uspjele su nasmijati cijelu dvoranu koja je primila više od 600 posjetitelja. U toku programa dva puta je modna kuća Bellisima predstavila svoje modne kreacije. U drugoj sali, gdje je bio muzički dio programa, miris Bosne, prelijepom izvedbom sevdalinke donijela je Hasna Kašmo. Bosna je živjela, živjet će, sevdaha će biti i mi ćemo sevdisati. Sevdah nema definicije, sevdah je i sreća i tuga. Jasno je to Bošnjakinjama koje žive daleko od zemlje kojom prvo hodiše, znaju prepoznati svu ljepotu koju sevdah nosi u sebi. Uz muzičku pratnju Faruka Muhtarevića i pjesmama Hasne Kašmo i Sanele Muminović, te neizostavno Bosansko kolo, sve posjetiteljice su doživjele bogatstvo različitosti i druženja žena u granicama dozvoljenog, što je izjavom potvrdio muftija Pitić: „Prijatno sam iznenađen organizacijom skupa, ovako veliki broj žena, koji je pun topline i jedan uspješan primjer kako žene mogu doživjeti zajednicu. Jednu takvu zajedničku budućnost treba osigurati i sa većim angažmanom žene u džemaatima, zajednici i društvu.“ Nekorektno bi bilo ne navesti da su program vodile djevojke Enisa Kartal i Nadira Klanco.
