U džematu Nedžarići, Medžlis Sarajevo, održano je mektebsko druženje za polaznike prve godine mektebske nastave. Tokom druženja, djeca su imala priliku da se kroz igru, radionice i učenje ilahije, druže jedni sa drugima, pod brigom i nadzorom mladih volontera, koji su svoje vrijeme odvojili kako bi učestvovali u hairli djelima. Druženje su zasladili sokovima i čokoladicama, a na kraju druženja svi su dobili poklon naljepnice sa vjerskim motivima iz Albabi proizvoda. Ovo je jedno u nizu druženja sa djecom, kojeg tradicionalno volonteri uz podršku svog imama Munir-ef. Jašarevića održavaju sa polaznicima mekteba. Materijal korišten za radionice obezbijedila je Općina Novi Grad.

Mladi iz sarajevskih srednjih škola: I ovo je patriotizam

Pitanje: Da li nam se prima namaz klanjajući za imamom ako ne proučimo Fatihu, jer Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Nema namaza onaj ko ne prouči Fatihu.”?

Odgovor: Prema propisima hanefijskog mezheba muktedije koje klanjaju namaz za imamom nisu obavezne učiti bilo šta od Kur’ana u namazu, uključujući i Fatihu. Dokazi hanefijskih pravnika su riječi Uzvišenog Allaha: “A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.” (El-A’raf, 204.) Ajet naređuje da se sluša i šuti. Slušanje se odnosi na namaze u kojima imam uči naglas, a šutnja obuhvata namaze u kojima imam uči u sebi i naglas. Također, hanefijski učenjaci navode hadis: “Imam je određen da predvodi, pa kada izgovori tekbir i vi izgovorite tekbir, a kada uči šutite.” (Muslim) Hadis kojeg Vi spominjete primjenjuje se na taj način što onaj ko klanja pojedinačno lično prouči Fatihu, a onaj ko klanja u džematu za njega Fatihu uči imam, jer učenje imama je dovoljno i ono zamjenjuje učenje muktedija pojedinačno. Dokaz za to je hadis: “Ko klanja za imamom, imamovo učenje je i njegovo učenje.” (Ibn Madže, El-Bejheki i Ed-Darukutni) Prema tome, namaz muktedija je ispravan iako oni ne uče Fatihu jer za njih imam uči.

Pitanje: Da li je dozvoljeno muslimanu da radi u namjenskoj industriji?

Odgovor: Nema smetnje da musliman radi u namjenskoj industriji. Proizvodi namjenske industrije, kao i ostali proizvodi ljudskog djelovanja, trebaju se koristiti u legitimne svrhe, a u slučaju njihove eventualne zloupotrebe odgovaraju oni koji to čine, a ne oni koji ih proizvode.

Pitanje: Mojoj sestri je rečeno da joj se klanja istihara namaz. Ja taj namaz znam klanjati, međutim u redovnim namazima ‘’šaram’’, pa tako da su rekli da nađem nekog da klanja za nju. Preporučili su mi jednu ženu, njen sin je imam u Gradačcu, pa vjerujem da nije zlonamjerna. Međutim, tražila je od mene njenu sliku, datum, ime i prezime, pa sam sumnjičav oko toga. Šta vi mislite o tome?

Odgovor: Istihara namaz je propisana, ali da je svako klanja za sebe, a ne za druge. Svako najbolje zna svoje potrebe i najiskrenije će moliti za samoga sebe. Onaj ko zna klanjati redovne namaze zna klanjati i istiharu namaz. Ona se sastoji od dva rekjata, na oba se uče Fatiha i neka kur’anska sura ili nekoliko ajeta. Nakon predaje selama prouči se istihara dova koju možete naći u zbirkama dova.

Pitanje: Moja porodica je preko 80 godina bila većinski suvlasnik u jednom objektu, dok je dio suvlasništva bio na trećem licu koje nikada nije boravilo niti došlo u spomenuti objekat. S obzirom na onemogućavanje da se sa objektom bilo šta radi, te s obzirom da se u objektu planirala značajnija investicija, pokrenut je postupak docjelosti preko suda (postupak kojim se svjesnim držanjem i korištenjem imovine trećeg lica ostvaruje pravo nad tom imovinom nakon proteka perioda od 20 god.), što je u međuvremenu i finalizirano. Tek sada, nakon velikih investicija i nakon održavanja objekta dugi niz godina, pojavljuje se sporni suvlasnik koji traži svoj dio posjeda. Da li kad se sve uzme u obzir (zakon, ulaganja, održavanje...), sporni dio nekretnine treba vratiti prethodnom vlasniku ili postupiti po zakonu BiH?

Odgovor: Načelno, tuđe pravo se ne smije uzurpirati, ali se pravo ne smije ni zloupotrebljavati. U konkretnom slučaju mogu se postaviti mnoga pitanja od kojih zavisi tretman suvlasnikovog prava. Ključno je pitanje zašto se suvlasnik nije ranije pojavljivao i raspolagao svojim pravom, da li je bio spriječen u tome ili je eventualno želio nanijeti štetu većinskim suvlasnicima svojim nemarom i sl. S obzirom na to da nismo upoznati sa svim detaljima spora tj. ne znamo argumentaciju druge strane, ne možemo donositi sud o ovom pitanju. Načelno, u šerijatu ne postoji institut zastare prava, ali postoji institut neprihvatanja tužbe nakon protoka određenog vremena uz određene uvjete. Ukoliko suvlasnik dokaže svoje vlasničko pravo njegovo pravo se ne može poništiti, te se treba obeštetiti. Kako će se obeštetiti to je stvar dogovora. Prema tome, ako postoji sudska presuda kojom se suvlasniku oduzima njegovo pravo, ipak bi bolje bilo da se on na neki način obešteti, kako bi većinski suvlasnici pred Bogom bili čisti po tom pitanju.

Pitanje: Da li je prihvatljivo ići na svadbu gdje će se servirati alkohol?

Odgovor: Ukoliko imate saznanja da se na svadbi planira točiti i konzumirati alkohol bolje je izbjegavati takvu vrstu svadbene svečanosti. Sumnjive situacije preporučeno je izbjegavati jer u hadisu se kaže: “Halal je jasan i haram je jasan, a između njih su sumnjive stvari koje većina ljudi ne poznaje. Pa, ko se bude sačuvao sumnjivih stvari sačuvao je svoju vjeru i čast.” Et-Tirmizi i Ibn Madže navode da je Allahov Poslanik, a.s., prokleo deset osoba koje imaju posla sa opojnim pićima: proizvođača, naručioca proizvodnje, konzumenta, distributera, skladištara, poslužitelja, prodavca, korisnika zarade, onoga ko ga kupuje i kome se kupuje. Musliman općenito treba izbjegavati druženja, skupove i mjesta u kojima se toči, služi i konzumira alkohol. Na ovu zabranu ukazuje navedeni hadis o osobama koje je prokleo Allahov Poslanik, a.s. Na nju izravno ukazuje i hadis koji prenosi Omer, r.a., u kome Poslanik, a.s., kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne sjeda za stol na kome kruže čaše s alkoholnim pićima.” (Ahmed i Et-Tirmizi) Vrijedi napomenuti da se ovi hadisi prije svega odnose na situacije gdje se društvo okuplja prevashodno radi konzumiranja alkohola. Njihovo značenje se ne može u potpunosti primijeniti na okupljanje u mjestima u kojima ima i dozvoljenih usluga kao što su standardni hoteli i restorani.

Reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović, 22. novembra, posjetio je mjesta realizacije projekata koje Islamska zajednica putem Vakufske direkcije implementira u saradnji sa Generalnom direkcijom vakufa Republike Turske. U pratnji reisu-l-uleme bili su dr. Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije, te mr. Mirsad Kalajdžić, rukovodilac Odjela za standardizaciju pri Upravi za pravne i administrativne poslove. Tokom posjete reisu-l-ulema je obišao Baščaršijsku džamiju koja se nalazi u fazi rekonstrukcije, zatim studentski dom Fakulteta islamskih nauka koji je u izgradnji te vakufsku stambenu zgradu u sarajevskoj ulici Odobašina čija je izgradnja u toku. Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u pratnji muftija sarajevskog dr. Enesa ef. Ljevakovića i direktora Vakufske direkcije dr. Senaida Zajimovića posjetio je i lokalitet Kalin hadži Alijine džamije u Sarajevu te izvršio uvid u dosadašnji tok arheoloških istraživanja na ovoj lokaciji. Posjeti je prisustvovao i načelnik Općine Centar dr. Nedžad Ajnadžić.

Delegacija Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini posjetila je 14. novembra 2017. godine Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. Delegaciju koju je predvodio zamjenik reisu-l-uleme Husein ef. Smajić i u čijem sastavu su bili Ismail ef. Smajlović, direktor Uprave za pravne i administrativne poslove Rijaseta, Nusret ef. Abdibegović, direktor Uprave za vjerske poslove, Ibrahim ef. Begović, direktor Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta, Zejnil ef. Rebihić, direktor Uprave za ekonomske i finansijske poslove, Mensur Karadža, sekretar Rijaseta i Nihad Halilović, šef protokola, dočekao je muftija dr. Aziz ef. Hasanović sa saradnicima. Nakon održanog radnog sastanka, delegacija je posjetila Islamski centar Zagreb gdje je obišla Islamsku gimnaziju dr. Ahmeda Smajlovića. Ravnatelj Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića i zamjenik muftije Mevludi ef. Arslani predstavio je rad škole i aktivnosti. Ovom prilikom, učenicama i učenicima trećeg razreda, obratio se zamjenik reisu-l-uleme Husein ef. Smajić naglasivši značaj obrazovanja. Ručku u restoranu Islamske gimnazije prisustvovali su i muftija Ševko ef. Omerbašić, h. Ahmed Ikanović i članovi Mešihata iz Zagreba. Nakon Zagreba delegacija Rijaseta IZ boravila je 15. novembra 2017. godine u radnoj posjeti Mešihatu IZ-e u Sloveniji. Domaćin delegaciji Rijaseta IZ-e bio je predsjednik Mešihata muftija Nedžad Grabus. Razgovaralo se o različitim aspektima saradnje i uređenju normativnih akata za efikasnije djelovanje IZ, a delegacija je posjetila i gradilište Islamskog kulturnog centra u Ljubljani.

Državnost Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federalne jedinice buduće Jugoslavije potvrđen je, prije 74 godine, 25. novembra 1943. godine na osnivačkom zasjedanju ZAVNOBIH-a u kafani porodice Gašić u Mrkonjić Gradu. Zasjedanje je počelo u 19 sati, a završeno je slijedećeg dana 26. novembra u 4 sata ujutro. Na zasjedanju je učestvovalo 247 delegata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a njih 173 je imalo pravo glasa. Od 173 delegata koji su imali pravo odlučivanja njih 46 su bili Bošnjaci različite socijalno-ekonomske strukture od liječnika, veterinara, teologa, vjeroučitelja do pravnika, profesora, težaka i zemljoradnika.
Na zasjedanju je donesena Rezolucija u čijoj se petoj tački kaže: „Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko predstavničko tijelo ZAVNOBIH hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovat će ravnopravno s ostalim našim narodima u izgradnji Jugoslavije.“
Istaknti bošnjački pjesnik Skender Kulenović je prisustvovao Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a i tom događaju posvetio je novinsku reportažu objavljenu u „Oslobođenju“ decembra 1943. godine u kojoj između ostalog kaže: „Večeras, 25. na 26. novembra, u jeku krvavih bitaka od Soče do Đevđelije, Bosna i Hercegovina, u Mrkonjiću, nekoliko desetina kilometara od švapskog garnizona u Banjoj Luci, ostvaruje san svojih najboljih sinova: ona izabire svoje zemaljsko vijeće. Herceg Bosna progovorila je iz svoje mučne i tegobne prošlosti, iz svoje krvave jučerašnjice i današnjice, progovorila je o svojoj budućnosti iskreno, jasno i odlučno, kako se nikad dosada nije moglo ni zamisliti... Mi smo klicali i izlazili u novembarsku noć. Mrak i magla ležali su na zemlji. Bilo je pred svitanje. Zaista, okrvavljena i izmučena Herceg-Bosno, to je bilo pred tvoje svitanje.“

-kaže ombdusmenka Džumhur ukazujući da to stvara frustracije i šalje poruku da država ne tretira svoje građane na jednak način

PREPOROD: Najnoviji nacrt Kodeksa etičkog ponašanja u obrazovanju kojeg je predložio Pedagoški zavod RS-a unio je nemir i zabrinutost ?
-Mi smo se oko toga izjasnili vezano za nošenje mahrama u sudu. Moramo praviti razliku između obilježja koja se postavljaju u ustanovi. Ustanove kao takve moraju biti neutralne. Znači može biti grb države, može biti zastava i zna se sva ostala obilježja. Za mene je nepojmljivo da u jednom kantonu vi imate od portirnice do svih službenih prostorija istaknuta religijska obilježja jednog naroda. Znači, vi time negirate druga dva, bez obzira na sve. Ali ako govorimo o pitanju identiteta osobe, njegovog subjektiviteta, islam je propisao da je identitet ženske osobe mahrama i da je ona kao sastavni dio tog identiteta obavezna. Znači nema drugog načina da ona iskaže svoj identitet i nema druge blaže mjere koja se može tražiti. Zato je logično ako govorimo o tom identitetu i kada se radi o prosvjetnim radnicima, ne prvenstveno onim koji obnašaju tu funkciju. Znači ako ne možemo drugom mjerom , ne trebamo uskratiti slobodu izražavanja. Za razliku od toga, kada je bilo pitanje brade, mi ombudsmeni smo zauzeli drugačija stajališta. Brada nije obavezan dio identiteta bilo koje religije da bi se smatralo da je to diskriminatorni elemenat itd. Stoga ako govorimo o onima koji pohađaju nastavu, tu država nema toliko opravdanje, mora reći šta je cilj, kakva je praksa evropskog suda i šta kaže evropska konvencija. Da bi se država miješala u pravo građana, a pravo građanina je da izražava svoj identitet, da li religijski, spolni ili bilo koji drugi, država mora znati šta je neophodno za demokratsko društvo i u konkretnom slučaju, da li je neophodno za društvo da država propisuje kako će se odijevati, pokrivati i nositi učenici. Dobro je da neko želi da se učenici uniformišu, da se ne stvara mogućnost da neko nosi ekstravagantne šešire itd. Drugo šta je cilj koji se želi postići. Evo cilj je da djeca budu uniformirana, da se ne ističu različitosti, ali onda može da propiše uniformu, ali ne da zabranjuje. I na kraju, da li je ta mjera proporcionalna cilju koji se želi postići. U konkretnom slučaju, izostao je element proporcionalnosti, jer je faktički na ovaj način, bez obzira na cilj koji se želi i pitanje neophodnosti demokratskog društva, ako je to uniformiranost i približavanje građana time da se uskraćuje pravo na slobodu izražavanja, posebno sa aspekta religije veoma je opasan presedan i predstavlja kršenje ljudskih prava.
PREPOROD: Ako se desi to da se provede taj Kodeks, koji su mehanizmi zaštite?
-S obzirom na dosadašnju praksu da redovni sudovi nisu bili spremni da reagiraju, onda se postavlja pitanje direktnog obraćanja evropskim sudovima, pod uslovom da su iscrpljena sva domaća pravna sredstva. Traži se specijalni istražitelj UN-a za slobodu izražavanja da dođe u misiju, pogotovo s obzirom da ovo posebno afektira osobe ženskog spola kao oblik diskriminacije žena.
PREPOROD: Stepen demokratičnosti se ogleda i u stepenu izražavanja medija. Koliko su naši mediji demokratični?
-Mi smo radili specijalni izvještaj o položajima novinara i o napadu na novinare. Taj izvještaj zaista sveobuhvatno prezentira situaciju vezanu za stajalište političkih partija, civilnog društva, novinara, profesionalnih asocijacija. A kada govorimo o samim medijskim kućama, to pitanje nije dovoljno uređeno iz razloga što medijske kuće imaju veliku slobodu sa aspekta gdje samog novinara drže kroz slabo plaćanje i na taj način drže u neizvjesnosti i visokom stepenu ovisnosti. Pitanje reguliranja unutar medija nema adekvatnu mogućnost potrebe sankcioniranja. Pokazala se potreba da se u toj oblasti vrši redizajniranje. S druge strane, mislim da se medijski kodeksi ne poštuju dovoljno. Nekada sam imala šansu da radim kao volonterka-novinarka i naučena lekcija glasi- nikada se ne objavljuje informacija ako nemate stajalište sa obje strane. Naravno, pod uslovom kada druga strana odbije informaciju, to vam onda daje drugu slobodu da objavite.