Neka je hvala Uzvišenom Allahu, dž.š., na svemu onomo što nam je dao, i neka je mir i spas na najčasnijeg i najodabranijeg Njegova roba, Njegovog posljednjeg posljednjeg poslanika, Muhammeda, s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i na cijeli islamski ummet do Kijametskoga dana.

            Dopustite mi draga braćo, cijenjene džematlije i poštovani prisutni da u svoje i vaše ime pozdravim načelnika opštine Tomislavgrad, gosp. Ivana Vukadina i njegovog pratioca danas, gosp. Nedžada Nuhića. Nakon toga da se posebno zahvalim imamu džemata Mokronoge, Admir-ef. Vukoviću, i Organizacionom odboru i Udruženju Bošnjačkih porodica žrtava rata ''Mokronoge 92-95'' i da pozdravim i poselamim kolege imame Vojnog muftijstva koji su danas mahsuz došli da na svoj način sa nama obilježe 22. godišnjicu. Također selamim i Predsjednika MIZ-e Tomislavgrad.

            Nakon ovih uvodnih riječi, a prije svega nakon pročitanog nalaza vještaka medicinske struke, i ona 83 puščana zrna, ispaljenih u tijela devet mladih ljudi, čovjek nema šta mnogo reći, osim poželjeti da je njihova patnja sa prvim puščanim zrnom prestala... Svako naredno bilo je višak! Ovo mjesto jeste mjesto i žrtve i ponosa. Kada se govori o svemu onome što ovo mjesto jeste, poštovat ćemo sve riječi koje su do sada kazane. Ali, ne možemo dopustiti luksuz zaborava. Jer, zaborav će učiniti da se ponovo desi, ne možda nama, nego ako mi zaboravimo šta nam se desilo, možda ćemo mi učiniti nešto nekome slično, a to nije dio naše vjere. To nije dio našeg unutrašnjeg bića bošnjačkog! Nekome jeste smetala odrednica musliman i odrednica Bošnjak pa je uradio to što je uradio. Pa je naredio da se uradi to što je urađeno!

            Ovo nije vrijeme ni za kakve političke, kao što je Načelnik rekao, govore. Nije ovo ni mjesto, niti je ovo vrijeme, da se bilo kome, kao kolektivu, spočitava nešto što se ne bi trebalo spočitavati. Ima mnogo, i većina je čestitih duvnjaka bez obzira jesu li muslimani ili katolici ili pravoslavci ili jesu li srbi, hrvati ili bošnjaci. Većina je čestita i poštena i sa tom većinom žive i Bošnjaci i Srbi i Hrvati. Ali, da bi se lišili tereta svoje prošlosti moramo znati ko su ti koji ne žele da čovjek bude rahat i da ima svoje dostojanstvo. Na ovom mjestu govorimo i sa ovog mjesta šaljemo takve poruke. Da smo tu! Da postojimo! Da ćemo, ako Bog da, još dugo vremena postojati i prkositi zlotvorima svojim postojanjem i svojim dobrim djelima i svojom istinitom izgovorenom riječi koja ne treba da vrijeđa bilo koga jer je istinita. Tu smo da se lišimo tereta prošlosti. Tereta u kom se ne zna šta je šta i ko je ko! Da definišemo stvari prošlosti kako bi mogli sigurno koračati stazama budućnosti. Zbog toga sa ovog mjesta imamo pravo tražiti pravdu za porodice kojima je nanesena bol, kojima je oduzet život i kojima nije pa čak, čini nam se, ni na simboličan način ukazano pravo mjesto koje zaslužuju u društvu. Svi vi ste zidari svoje budućnosti i svi vi ste graditelji svoje sudbine i svi vi možete učiniti da nam od danas pa nadalje bude bolje. Samo je pitanje imamo li mi hrabrosti raditi na tom polju toliko jasno i toliko glasno da nas oni koji ne žele takvu budućnost ne mogu spriječiti u tom poslu, u toj nakani, da sebi i svojoj djeci i svim generacijama koje čine ovo društvo bude bolje. Vjerujem da ni jedan čovjek, a pogotovo oni koji su vjeri okrenuti, nemaju ništa protiv toga da svako sutra bude bolje od jučer.

            Na ovom mjestu, kao što ste mogli primijetiti, nije se desio samo zločin. Ovaj zločin ima svoje ime. Ovo je bio masakr! A masakr je gore i od životinjskog poriva koji može ležati u nama ili u onima koji su učinili to što su učinili.

Ovo mjesto treba da čita svima nama lekciju prošlosti zarad bolje budućnosti. Ovo mjesto, pored pristupnog puta i asfalta koji želimo, treba da ima i svoje posebno mjesto u obrazovanu duvnjaka. U školstvu, u vrtićima, u mektebu, i u crkvi i u džamiji, i na ulici jer, tek onda ćemo osigurati sve instrumente za zaštitu svoje budućnosti ako prihvatimo stvari na takav način. Bez toga, sva priča o boljem sutra i pravednijoj sredini za sve nema svoj potpuni zaokruženi smisao. Vjerujem da među vama ima onih koji mogu utjecati na procese, i u sebi i oko sebe. Haj'mo, draga braćo i poštovani prisutni, malo na tom polju poraditi pa da vidimo šta će biti za dan, za sedmicu, za mjesec, za godinu, za desetljeće kada budemo vidjeli plodove odgajanja onih koji su nam povjereni bili.

            Samo ću na kraju današnjeg obraćanja pokušati da vam skrenem pažnju na vrijednosti koje se nalaze u našoj vjeri i zbog kojih možemo svima otvoreno gledati u oči i zbog kojih svima možemo jasno položiti račun i na ovom, a ako Bog da, i na budućem svijetu.

            Uzvišeni Allah, dž.š., nam poručuje, a to isto je objavio i u Tevratu i u Zeburu i u Indžilu, u Svetim knjigama i židova i kršćana: „I zbog toga smo sinovima Israilovim objavili da onoj koji ubije nekoga, a koji nije ubio nikoga i koji nered na Zemlji ne čini, kao da je sve ljude poubijao. A onaj koji nečiji život sačuva kao da je sve ljude sačuvao...“ Ovo se nalazi, draga braćo, u našoj knjizi Kur'anu. Ovo poznaju i kršćani i židovi! I zbog toga bi bilo vrijeme, pa ako ništa bar zbog toga što nam to naš Gospodar poručuje, da čuvamo ono što život sa sobom nosi. Prvo život, pa vjeru, čast i imetak svakog čovjeka i da ne djelujemo ni protiv imetka, ni protiv časti, ni protiv vjere, ni protiv života jer samo na taj način možemo ostati dosljedni svoje vjere i poruka koje nam naš Gospodar šalje.

U nadi da će ove kur'anske poruke naći mjesta i puta do vaših srca, ja vam se zahvaljujem moleći Uzvišenog Allaha, dž.š., da porodicama žrtava podari sabur i snagu, nadoknadi im njihov bol i njihov gubitak, a i da i mi to razumijemo i da i mi učinimo nešto na tom polju kako bi smo izvršili svoj pojedinačni emanet, odnosno svoje pojedinačno zaduženje. Sa ovog mjesta, također, upućujem dovu Uzvišenom Allahu, dž.š., da naše šehide, i šehide Mokronoga, i šehide Duvna, i šehide naše Bosne i Hercegovine, učini našim šefaatdžijama, zagovornicima kod Allaha, dž.š., na Sudnjem danu i da nam Allah, dž.š., dadne da budemo oni za koje će se oni zagovarati i da sačuvamo spomen na njih i da naredne generacije imaju razloga sačuvati spomen na nas.

            Zbog toga, draga braćo, cijenjene sestre i poštovani prisutni ja vas još jednom prilikom pozivam da se fatihom i dovom sjetimo naših šehida. Također, među nama ima i katolika i pozivam ih da se, na svoj način, ili minutom šutnje pridruže nama u molitvi/dovi.

            Duvno, Mokronoge, 10.08.2015.god.