U putu prema Rogatici učenje Kur'ana, ilahija, putna dova. Atmosfera se opušta iako je napolju baš steglo. Ovo je definitivno najhladniji dan do sada u ovoj kalendarskoj godini. To našoj mladosti ne pričinjava problem. Amel efendija veliki čovjek, ljudina,dočekuje nas u Rogatici. Kahvu pijemo u hotelu gdje se primjeti atmosfera uvažavanja glavnog rogatičkog imama. Osjećamo se zbog toga sigurnim i ponosnim.

Nakon kahve, čaja, lijepog jutarnjeg muhabeta, fotografisanja i selama s našim domaćinom put nastavljamo prema prelijepom Višegradu. U autobusu kao najave odliježu stihovi: „ U lijepom, starom gradu Višegradu, gdje duboka Drina vijekovima teče...“

Dolazak u Višegrad uz najljepše prizore Drine i mosta Mehmed-paše Sokolovića. Nezaobilazno fotografisanje, evociranje uspomena. Neki se prisjećaju ranog djetinjstva kada su šetali mostom odmarajući se na proputovanju prema Sandžaku. Neki su porijeklom iz Višegrada pa to ponosno ističu poput našeg Čakara koji nas u povratku prema Goraždu napominje da se svih nevinih Višegradskih žrtava prisjetimo fatihom.

U Goraždu nas čeka muftija goraždanski Remzija ef. Pitić. Slijedimo ga na putu prema čuvenim Rorovima. Izletište nadomak Goražda čijom smo ljepotom oduševljeni. Mirno, romantično, okupano jesenjim bojama. Remzija efendija nam priča o Rorovima, Goraždu, industrijskoj zoni i mnogim interesantnim stvarima dok nam pogled obuhvata gotovo cijelo Goražde.

Restaurirani tenkovi i minobacači nijemi su svjedoci herojskog goraždanskog otpora. Dušman nas je gledao kao na dlanu. Šetnja Rorovima, ljulje, klackalice baš su nas opustili. U svakome od nas krije se jedno veliko dijete, zaključujemo.

Sretni smo što je naš domaćin upravo muftija Remzija ef. Pitić koji nas je u maniru velikog novinara, poznavaoca situacije upoznao sa veoma zanimljivim detaljima. Podne namaz klanjamo u ljepotici, Kajserija džamiji. Ne znam šta nas više oduševljava njena glamurozna vanjština ili šarena unutrašnjost koja vas u trenutku ostavlja bez teksta. Zahvaljujući muftijstvu goraždanskom i ljubaznom hafizu Ahmedinu ručamo u restoranu centra Kajserije džamije. Pravi ručak i u pravo vrijeme. Obilazimo centar i slušamo Muftiju dok nam s oduševljenjem o svemu govori. Vrijedni su naši domaćini, mnogo projekata je iza njih, mnogo planova za budućnost ako Bog da. Rađaju se i neke nove ideje, najprije one o saradnji i druženju između omladine džemata Bojnik i Goraždana. Jedva čekamo.

 Vrijeme je za šetnju gradom. Zaključili smo da grad sa ovakvom rijekom naprosto mora biti lijep. Centar Goražda je upravo Drina. Omladinci se raspituju o čuvenom  „mostu ispod mosta“. Mudri Goraždani. Muftija zna odgovore na sva naša pitanja i to nam se dopada.

Opet fotografisanje, selamljenje i polazak prema Ustikolini. Naš muezzin Nihad posljednju je ramazansku praksu imao upravo u Ustikolini. Šalimo se u putu da nas u Ustikolini nestrpljivo čekaju zbog Nihada. Ikindija namaz u najstarijoj džamiji u BiH (Turhan Emin-begova), džamiji sa najvećom munarom od 65 metara.

Imamo jednu želju ali za one najstrašljivije poput mene ona se danas neće realizirati. Popeti se na munaru. Najhrabriji su za tili čas na drugom šerfetu. Odozgo, šta drugo nego selfi. Neki ni pogledati sa zemlje nesmiju.

Poslije ovog „ekstremnog“ čina nastavljamo put prema Foči gdje nas dočekuje Faruk ef. Džankić. Obilazimo Aladža džamiju i molimo Svemogućeg da naša slijedeća posjeta Foči bude povodom završetka radova na ovoj poznatoj ljepotici. Faruk ef. nas veoma spremno i kompetentno upoznaje sa Aladžom prije agresije, njenim rušenejm i ponovnim građenjem. Jeza se provlači kroz kosti na samu pomisao o strahotama od 92. i dalje. Pogled na novozidane dijelove Aladže daje nam kuvveta da postavimo još koje pitanje Faruk efendiji.

Odlučujemo da na akšam namaz stignemo u Trnovo. Tamo će nas dočekati Armin ef. Jusupović. Do Trnova u autobusu prepričavamo današnje dogodovštine, nova saznanja  i zadovoljstvo gostoprimstvom svih mladih imama koji su nas dočekali. Niti jedan od njih rodom nije iz ovih krajeva. Amel efendija iz Zenice, Remzija efendija iz Nevesinja, Faruk efendija iz Kalesije...A borba, entuzijazam i hrabrost kao da su rođeni na ovom bosanskom topraku. Ljudi za primjer koji su zajedno sa svojim hanumama i pored mnogo ukazanih prilika odlučili život nastaviti ovdje boreći se svojim sredstvima i znanjem, iskustvom i dobronamjernošću za bolji život povratnika. Neka ih Svemogući nagradi za to i olakša im.

U Trnovu klanjamo akšam. Hladno. Planinski zrak je ipak dominantan. Topli autobus ponovo, ljubazni vozač Centrotransa i učenje Kur'ana, ilahija, sevdalinki za kraj. Završne i pozdravne riječi domaćina Mehidin efendije Bešlića koji je glavni „krivac“ za današnji sadražjni dan. On se posebno zahvaljuje općini „Novi Grad“ Sarajevo na čelu sa načelnikom Semirom Efendićem za izdvajanje sredstava u svrhu  namjenskih projekta ovakve vrste koja smo mi  uložili u ovaj omladinski izlet.

Osjeti se zadovoljstvo kod naše Bojničke omladine koji evo odmah zapitkuju gdje ćemo opet ubrzo ići ako Bog da. Zaslužili su kaže Efendija jer su bili pravi putnici. Zadovoljni, veseli i razdragani s dozom ozbiljnosti i inovativnosti. Za čistu desetku.

Jacija u Bojniku. Mladi, lijepi, pametni, obrzovani momci i djevojke snaga su našeg džemata. Elhamdulillah.