On je inače rodom iz ovog kraja, svršenik je Gazi Husrev-begove medrese i Fakulteta islamskih nauka. Prije ove dužnosti radio je kao glavni imam u Slavonskom Brodu,  a potom kao profesor u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Sedin-ef. poznajem od medresanskih i studentskih dana i ono što ga je uvijek odlikovalo u radu jeste disciplina, malo priče, a više rada. To je do sada pokazao u poslovima i odgovornostima koje je nosio, a po onome što smo vidjeli u Živinicama, bez sumnje će ovaj trend nastaviti. Njegova odlučnost i timski rad vidljivi su u odnosu sa džematlijama, ali i kolegama imamima. Primio nas je pred samu džumu namaz u svom uredu u Živinicama, koji se nalazi u okviru novog Islamskog centra, koji je izmijenio sliku ovog grada. Potom smo se, zajedno sa predsjednikom Medžlisa IZ Živinice gosp. Fehimom Šljivićem, zaputili u džemat Džebare na džumu namaz.

Džebari: stara džamija i novi muzej

Za ovaj džemat se veže narodna predaja o džamiji koja je izgrađena na mjestu na kome su Osmanlije prilikom prodora u ovaj bazen naišli na jak i silan (džebar) otpor. Legenda je vezana za “čudo” koje se desilo prilikom izgradnje džamije, kada je građevinski materijal na “nerazriješen način”, kako stoji u opisu lokalne legende, “za jednu noć bio prebačen na 300 metara udaljeno drugo mjesto”. Mještani ovog kraja se prve subote u augustu okupljaju i u haremu džamije prouče dovu, a prije nekoliko godina, uz kompleks ove džamije koja je među najstarijima u regiji Tuzle, Turska agencija za saradnju i koordinaciju TIKA, izgradila je modernu muzejsku zgradu sa historijskim eksponatima etno-nacionalnog blaga naroda ovoga kraja. Glavni imam Karić nam kazuje kako u Medžlisu Živinice planiraju da muzej u Džebarima obuhvata širu zbirku vjersko-kulturnih artefakata ovoga područja. Nakon džume namaza koju je imamio mladi efendija Safet-ef. Mumić, a koji je zamjenjivao imama hafiza Muamer-ef. Kadrića, poselamili smo se sa srdačnim džematlijama, a u obilazak muzejske postavke poveo nas je agilni predsjednik džematskog odbora Jusuf Bedić.  U povratku iz Džebara o općem stanju u Živinicama i pkolnim mjestima govorio nam je predsjednik Šljivić. Naime, u Živinicama i njenoj okolini nakon rata, zbog migracija stanovništva i iseljavanja, mahom iz istočnobosanskih gradova, broj stanovnika se utrostručio. Glavna grana privrede u ovom gradu prije rata je bila drvna industrija i jednim dijelom rudarstvo. Tokom rata i u postratnom periodu definitivno zamire Konjuh, a rudnici rade manjim kapacitetom. “U dobroj mjeri je značajan broj stanovništva ostao bez posla upravo zbog Konjuha, jer je tu svojevremeno bilo zaposleno skoro dvije hiljade ljudi. Sada Živinice, po nekim procjenama, imaju oko 80 hiljada stanovnika sa svojom okolinom. Sada se privreda oslanja uglavnom na preduzeća koja se bave drvnom industrijom. Imamo tu sigurno 4-5 uspješnih kompanija koje zasad dobro rade, čak su se uspjeli plasirati i na inostrano tržište. S druge strane, razvila se i industrija izrade vrata i prozora od plastike. Imamo i tu nekoliko kompanija koje su se prilično dobro razvile. Vjerovatno je razlog tome što se na području općine Živinice izgradilo jedno veliko skladište tog repro-materijala, a i zbog obnove porušenih područja tokom rata. Segment koji je u Živinicama možda najinteresantniji, ali je u teškoj situaciji je poljoprivreda. Živinice imaju značajna poljoprivredna dobra i nešto malo se dešava, dakle, postoje pokušaji uzgoja određenih kultura, ali sve je to još uvijek nedovoljno sinhronizovano. To polagano zaživljava, ali vrlo sporo. Kada bi se tom sektoru ozbiljnije pristupilo, smatram da bi značajan broj stanovništva sebi osigurao pristojne prihode. U zadnje vrijeme se više radi na dodjeli plastenika, ali sve je to nedovoljno uvezano. Konjuh je trenutno u fazi stečajnog postupka i razgovara se da se pokuša ozdraviti,” pojašnjava nam stanje u privredi ove regije gosp. Šljivić koji je već dva mandata član Izvršnog odbora Medžlisa IZ Živinice, a od posljednjih izbora i njegov predsjednik.

Kvalitetno ozdravljenje 

Upitali smo ga o stanju u Medžlisu Živinice. “Iskren da budem, bio je jedan period napada na Islamsku zajednicu uopće u BiH. Činjenica je da je Islamska zajednica jedina institucija u Bosni i Hercegovini koja uspijeva okupiti sve Bošnjake bez obzira na političku obojenost. Vjerovatno je to nekome smetalo i svi smo svjedoci da je u raznim područjima bilo kojekakvih incidenata, koji su, po meni, namjerno iscenirani. Međutim, mogu konstatirati da je uopće, a pogotovo u našem Medžlisu zaista na sceni jedno kvalitetno ozdravljenje i ponovno vraćanje povjerenja između džematlija i Islamske zajednice. To me zaista raduje. Drago mi je što je formirana jedna mlada i ambiciozna ekipa koja vodi Medžlis, koji se međusobno poštuju i cilj im je da na jedan fin način izgrade Medžlis onako kako to treba i zaslužuje. Kao nikada do sad, zaživjelo je jedno krilo islamske omladine unutar Medžlisa koje je baš inicirao glavni imam Sedin-ef. i ono izuzetno dobro radi, strpljivi su. Borimo se na sve načine da im osiguramo i prostor i podršku da mogu uspješno raditi. Mislim da se smjer budućeg rada Medžlisa trasira u dobrom pravcu,” kaže gosp. Šljivić. 

U pogledu infrastrukture Medžlisa predsjednik Šljivić ističe da je najveći objekat na kome se investira i koji je najzahtjevniji ustvari Islamski centar u Živinicama. Impozantno je zamišljen i biće veoma svrsishodna cjelina sa pratećim objektima. “To nam je trenutno projekat broj jedan. Teška je situacija, ali snalazimo se na sve moguće načine da pokrenemo, zrno po zrno, komad po komad, da to ako Bog da, krene. Sada smo u fazi izgradnje jednog od tih poslovnih prostora i nadamo se da ćemo njegovim zaokruženjem doći u situaciju da prilivima od toga iniciramo izgradnju slijedećih objekata u okviru Centra,” objašnjava gosp. Šljivić. Kao i u mnogim krajevima za vrijeme socijalističkog sistema gradske sredine su bile bez džamija i adekvatnih vjerskih prostora. Tako je  i općina Živinice tek 1970-tih godina dobila dozvolu za izgradnju jedne džamije i to na rubnom području grada. “U predratnom periodu je donešena odluka da se krene sa izgradnjom Islamskog centra koji ima opći značaj za ovaj grad, a sada je tu premješteno i sjedište Medžlisa. Također imamo pogrebno društvo “Kader” sa izuzetno opremljenom gasulhanom i kvalitetnom uslugom,” dodaje Šljivić uz konstataciju da ima još dosta potencijala koji može da se koristi i pomogne Islamskoj zajednici, ali da se on treba izgraditi i staviti u funkciju. Napominje kako u Medžlisu Živinice još uvijek nije izvršena potpuna centralizacija članarine, ali se na tom procesu prilično odmaklo. Problema sa isplaćivanjem obaveza za imame nema, a ondje gdje dođe do kaskanja, Medžlis pomogne s ciljem sinhroniziranja rada i redovnog funkcioniranja svih džemata. Na kraju razgovora gosp. Šljivić potcrtava značaj izgradnje dodatnih kapaciteta Islamskog centra, odnosno poslovnih prostora, a koji bi svojim prihodima znatno olakšali funkcioniranje, rad i buduće projekte Medžlis IZ Živinice. Također, napomenuo je i dobru saradnju koju ovaj Medžlis ima sa odnedavno izabranim općinskim načelnikom gosp. Asimom Aljićem i njegovom administracijom. 

61 mekteb u 26 džemata

O vjerskom životu na području Živinica razgovarali smo sa glavnim imamom Sedin-ef. Karićem. Odmah na početku treba spomenuti da je ovaj Medžlis među prvima u Bosni i Hercegovini po broju pretplatnika našeg lista. Na samom početku smo glavnog imama Karića upitali da nam predstavi općenito vjerski život na području Medžlisa Živinice. “Hvala Dragom Bogu, mogu kazati da je vjerski život na području Medžlisa Živinice poprilično dobro organiziran. Naravno, uvijek ima prostora da se stvari popravljaju. Imamo tri manja džemata gdje su imami primljeni na pola norme, a ostalo su sve džemati gdje imamo zaokružen vjerski život u toku sedmice. Naš vjerski život je organiziran kroz 26 džemata i 27 džamija. Dakle, u jednom džematu, Gornje Dubrave, imamo dva imama. Nedavno smo u ovom istom džematu imali otvorenje treće džamije i to je najveći džemat na području Medžlisa. Kvalifikaciona struktura uposlenih imama koji se brinu o vjerskom životu je slijedeća: 12 imama je sa visokom, jedan sa višom, a 14 imama sa srednjom stručnom spremom. To su uglavnom stariji imami. Neki od njih se doškolovavaju, a neki su oslobođeni ove obaveze zbog starosne dobi. Živinice su specifične same po sebi u puno čemu. Do prije rata, vjerski  život je bio organiziran u 13 džemata, a sada je to duplo više, dakle 26. To dovoljno govori o promjenama koje su se desile na ovom području. U sastavu Medžlisa Živinice do 1980. godine, bio je i Medžlis Banovići, a nakon odluke da administrativne općinske granice budu i granice medžlisa, došlo je do odvajanja. Ovdje su ljudi vrijedni i radini. Vole Zajednicu i džemat. Puno je zahtjeva i pokušavamo na sve načine odgovoriti tim vjerskim potrebama. Trudimo se koliko možemo,” ističe glavni imam Karić navodeći kao primjer da iz godine u godinu Medžlis bilježi rast prihoda zekata i sadekatu-l-fitra. 

“Mi na području Medžlisa Živinice u 26 džemata imamo 61 mekteb. Zbog mahalske razuđenosti bilo je potrebno otvaranje objekata, mesdžida i punktova. Odziv djece na mektepsku nastavu je zadovoljavajući, ali imamo problem sa realizacijom mektepske nastave koja je isključivo vezana za vikend. Problem nastaje u organizaciji jer vikendima rade sve sportske sekcije i udruženja, tako da djeca i mladi žele da postanu veoma uspješni i na ovim poljima, tako da imamo jednu vrstu borbe za to slobodno vrijeme koje djeca vikendima imaju ili nemaju. Imami su vrijedni i zavisno od džemata, nije rijetko da imami u mektebu provode po cijeli dan od jutra do mraka. Naši mektebi su uvijek bili na visokom nivou što govore rezultati i plasmani djece na takmičenja na nivoima muftijstva i Rijaseta. Malo nam otežava ovaj rad kada jedan imam ima pet ili šest punktova mekteba, zatim dnevnik koji treba izmijeniti, ta pedagoška dokumentacija i organizacija mektepske nastave po razredima. Tradicionalni način rada sa grupama kod nas je gotovo ostao nepromijenjen upravo zbog velikog broja mekteba, tj. zbog razuđenosti. Sistem rada po grupama je sistem kojeg zbog ove specifičnosti njegujemo,” ističe glavni imam Karić. 

U Živinicama, saznali smo, oko 80 procenata djece pohađaju mektepsku nastavu, a u 9 osnovnih škola i Srednjoškolskom centru  postoji vjeronauka i tu je polaznost veoma dobra, čak preko 90 procenata. “Tu imamo dobru koordinaciju sa vjeroučiteljima. Sada, izmjenom Ustava i ovlasti glavnih imama, ide se ka tome da saradnja bude čvršća. Mi se odazivamo kao Medžlis na sve njihove pozive i pomažemo takmičenja. Ono što nas posebno raduje, sada su takmičenja iz vjeronauke apsolutno vezana za školu i ravnopravno imaju takmičenja kao i kod ostalih predmeta,” objašnjava Karić.

Cijela reportaža u prinatnom izdanju od 15. januara