Identitet se gradi, čuva, pamti. Od pamtivijeka u ummetu Muhammeda, a.s., je prisutna i prepoznatljiva kultura pamćenja svetih tekstova i kazivanja umnika koji su pojašnjavali kur'ansko-sunnetske poruke. Hifzili su i stari i mladi. Kur'an, a.š., zapamćivo se relativno brzo. Iz ljubavi prema Bogu Dragom! U tom segmentu i dan-danas su muslimani kulturno nenadmašivi. Nigdje kao u svijetu islama nema osoba koje mogu tako doslovno nešto memorisati. Časni ajeti kur'anski zapamćeni od strane mnogobrojnih hafiza najbolji primjer lijepe kulture pamćenja. Naše kalesijske džamije u koje pet puta dnevno ulazimo najbolja su mjesta za zahvalu Uzvišenom Allahu, ali su i mjesta sjećanja na one koji su džamijske safove popunjavali i uvećavali svojim dolascima u džamijski prostor. Posebno se pamte one osobe koje su džamijske mihrabe popunjavali, koji su bili džematski voditelji. Zato je ova Monografija riznica podataka o kalesijskoj ulemi i njihovoj borbi da islam vječno traje u Kalesiji. Naumili smo da ova Monografija bude naša memoarska pisana obznana hodžinske i općeinsanske dobrote i da za naše mlade generacije vjernika i vjernica bude luka povjerenja. Kada se izgovara riječ Kalesija, to, zbilja, mnogima od nas lijepo zvuči. Stoga, voljena Kalesijo, cijela Gornja Spreča na dlanu te nudi. Na tom blago otvorenom dlanu koji simbolizira teritoriju kalesijske općine, nalaze se sva naseljena mjesta i svi kalesijski džemati u kojima su djelovali ljudi za dobrobit našeg muslimansko-bošnjačkog bitka. Monografija koju smo napravili, poklanjamo našoj današnjoj muslimanskoj javnosti koja će poželjeti da baštini smisao sjećanja i pamćenja svih detalja iz domena naše muslimanske duhovnosti.

U svojoj ”Mukaddimi” (Uvodu), najveći sociolog u muslimana, Ibni Haldun, apostrofirao je važnost učenja Kur'ana djece, a potom njihovog poticanja da pamte Kur'an-i-Kerim. On je pojasnio da učenje Kur'ana, a.š., predstavlja osnovu odgoja u svim nastavnim planovima bez obzira na različito područje i narav nekog društvenog područja. Kultura pamćenja Kur'ana i Hadisa u nas je, uistinu, uvijek bila na zavidnom nivou. U tome nam niko ravan nije. Međutim, kad je u pitanju kultura čitanja i pamćenja naših generacija i njihovog djelovanja u minulim vremenima, tu smo skoro pa pali na ispitu zrelosti. Skoro pa sve naše historijske naracije ispričane na minderima i sećijama, liče na crteže ispisane na pijesku ili vodi ove naše insanske vremenitosti. Sve što je usmeno pušteno u havu nestalo je, a ako imamo nešto negdje napisano onda nam je to put nabasavanja na vrijednosti koje nam osvježavaju i sjećanje i pamćenje. Usmena kazivanja o nama i našim vrijednostima nemaju trajnu vrijednost. Njih susret različitih kultura, ideologija i svjetonazora, kao i historijskih zbivanja, nemilosrdno briše, a naša muslimansko-bošnjačka zajednica, kao i svaka druga, sa manje ili više uspjeha rekonstruiše i uspostavlja kulturu pamćenja događaja iz daleke i bliske prošlosti. I naš napor u sakupljanju građe za ovu knjigu ide u prilog tome.

Našu muslimansko-bošnjačku javnost u našoj Kalesiji budimo na način da ukažemo na činjenicu da bošnjačkog i muslimanskog uzdizanja i uspravljanja nema bez utemeljenja u prošlosti. Bošnjačko uzdizanje će zasigurno doći ukoliko se utemeljimo u prošlosti i odmah bez ikakvog vrludanja počnemo kroz sadašnjost graditi našu budućnost.

Slike prošlosti brzo promiču a ko ih ne umije registrovati, izmaknu mu i sjećanje je blijedo ili maglovito. Slike treba zaustaviti, na papir pohraniti i uvesti ih u kolektivnu muslimanskobošnjačku kulturu pamćenja. Naša zajednička kultura pamćenja ljudi i događaja među tim ljudima, omogućava nam da saznamo ”ko smo i šta smo” u ovovremenoj stvarnosti. Iz tih i takvih razloga u ovoj Monografiji Medžlisa Kalesija pohranjuje se historija, islamska duhovnost iz minulog vakta i zemana, kalesijska čehra stanovnika, sudbina jedne specifične grupe nastanjene u Gornjoj Spreči – Kalesiji.

Svojim djelovanjem kalesijska stara ulema obilježila je nekoliko decenija postojanja Džematskog odbora Islamske vjerske zajednice (u NR BiH) Rainci, čiji su slijednici Odbor IZ Tojšići i Kalesija, odnosno Medžlis IZ Kalesija. Ta naša ulema je, uistinu, bila duhovna i moralna vertikala u svim džematima tog blago otvorenog dlana Gornje Spreče. U Monografiji koja, uglavnom, obrađuje djelovanje i naših vjernika i naše uleme, prikazano je 55 godina našeg muslimanskog trajanja na ovim prostorima.

Naša dva maternja jezika, arapski, odnosno kur'anski i bosanski, su naše kuće našeg bitka. Naših 27 džemata i mi u njima jesmo filijale našeg zavičaja. Osjećanje zavičaja i ljudi koji su oblikovali prošlost našeg zavičaja događa se ako osvježavamo kulturu pamćenja i sjećanja na njih. Nek nam je jezik poslušan i srce iskreno kad hoćemo kazivati la ilahe illallah muhammedun resulullah, kad hoćemo izgovarati lozinku islama. Neka nam je um bistar kada hoćemo kazati da pripadamo kalesijskom zavičaju i neka nam srce i duša vole sve hizmećare islama koji su nešto učinili za nas a sada su na mnogim mezarjima po našoj domovini Bosni i Hercegovini! Rodni kraj je naše najbolje sidrište. Usidrili smo se u njemu samim učešćem da Monografija ugleda svjetlost dana i što smo se dokopali tragova ljudske prošlosti iz nje same, čitajući je i prenoseći iz nje sve važno za naše mlade generacije. Jedan od sigurnih puteva do kapije vječne domovine jeste činjenje dobrih djela.

Usto, postoji i nada da ova Monografija ima svoju vrijednost, jer detaljno opisuje način islamskog života sprečanskih muslimana Bošnjaka, ali i njihova razmišljanja iz druge polovine 20. stoljeća. Zašto je ovo bitno? Bitno je iz razloga što ona registruje mišljenja i stavove koji su se nekad smatrali ”pametnim i normalnim” u šezdesetim, sedamdesetim, osamdesetim i devedesetim godinama (1960 – 2000.) prošlog stoljeća. Svi oni koji budu iščitavali ovu Monografiju primjetiće da je ona prenapučena sjetom. Ispod tegoba naše muslimanske prošlosti u Kalesiji, može se s pravom reći da proplamsava istinska i veoma čista sjeta. Kad smo sjetni, bolje se sjećamo i imamo bolju kulturu pamćenja. Opominjemo se i sjećamo! Najviše čega? Svojih razvučenih daljina između Javornika i Majevice, svojih prvih odlazaka u mekteb, svojih prvih naučenih sura i svojih prvih obavljenih namaza. Ova naša monografija saopćava da postojimo na zemlji bosanskoj u prelijepim džematima našim. Postojimo kao muslimani u kontinuirano turbulentnim vremenima. Naše pripadništvo islamu je žiška na dlanu, ali postojimo kao muslimani i tako će biti, uz Allahovu pomoć, do kraja svijeta.