Nakon riječi dobrodošlice brojnim gostima među kojima su bili predstavnici organa i ustanova Islamske zajednice, predstavnici vjerskih zajednica i crkava, državnih i političkih organa, diplomatskog kora te brojni kulturni i javni radnici, reisu-l-ulema Kavazović se obratio prisutnima, a njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

- Dragi prijatelji, dame i gospodo.

Skoro je bilo kada smo na istom ovom mjestu obilježavali Ramazanski bajram, kao našu istinsku radost nakon mjeseca posta i ibadeta. Dobro bi bilo kada bismo, kao ljudi, češće obraćali pažnju na brzinu kojom nam vrijeme prolazi. Vjerujem da bi plemenitost, dobrota i mir bili naši češći saputnici na putu ka Drugome vječnom svijetu.

Vjernici se i u obredima kurbana i u hadžu prisjećaju Božijeg poslanika Ibrahima (a.s.) i njegove porodice. Čine to razložno, jer je Ibrahim (a.s.) ili Abraham „otac monoteizma". On je, u vrijeme nastanka civilizacije na kojoj se temelji današnji globalni svijet, bio glas vjere i neko ko je pozivao ka napuštanju lažnih božanstava, koja ljudi u svojim glavama zamišljaju i svojim rukama stvaraju. Zbog svoje vjere utočište je morao potražiti u pustoj dolini Arabije.

I hazreti Merjem je, noseći Isaa (a.s.), bila izbjeglica. I Muhammed, a.s., bio je prognan iz svog doma: i on je morao drugdje tražiti utočište i sreću. To je usud ne samo Božijih poslanika nego se značajan dio naše ljudske historije odvijao u zbjegovima. Sve naše ljudske patnje su bivale i prolazile. Ono što je ostajalo je podjela na one koji su bježali zbog vjere i nade u bolje sutra i one koji su ih progonili. Historija pamti samo ona mjesta koja su bila utočište prognanima. Ona mjesta u koja se bježalo su pobjeđivala. Njima je pripadala budućnost. Onu su nosila baklju civilizacijskog napretka. Ni danas nije drugačije. Zato se nadam da će duh otvorenosti i solidarnosti nadvladati u Evropi i Svijetu.

Dragi prijatelji.

Između dva bajrama sam, na poziv državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država gospodina Mikea Pompea. učestvovao na konferenciji na kojoj su bili ministri vanjskih poslova mnogih zemalja, kao i brojni predstavnici vjerskih zajednica. Na konferenciji se razgovaralo o mehanizmima zaštite vjerskih sloboda u svijetu, posebno manjinskih zajednica i zajednica koje su bile izložene masovnim zločinima i zločinu genocida. Bilo je potresno slušati kazivanja o stradanju muslimana u Mijanmaru. jezida i kršćana u Iraku i drugim dijelovima svijeta. Podsjetilo me je to na stradanje naših ljudi u Bosni i Hercegovini. Zagovaranje ekskluzivnih prostora samo za jednu etničku ili vjersku skupinu neminovno vodi ka sukobima i nasilju nad manjinskim identitetima. U početku je to diskriminacija a na kraju nisu nemogući ni scenariji tzv. "etničkog čišćenja’., gdje se oni koji su drugačiji pokušavaju i fizički ukloniti. Mi u Bosni i Hercegovini to najbolje znamo.

Poštovani prijatelji.

Očekivali smo da će ovogodišnja predizborna kampanja donijeti nove napetosti u našem društvu i da ćemo ponovo čuti zaoštrenu retoriku, ali nismo mogli ni slutiti koliko će daleko otići neki političari, čija imena i ne želim spominjati. Ono što smo čuli, od otvorenog vrijeđanja vjerskih, ljudskih i svih drugih vrijednosti, čisti je šovinizam koji graniči sa fašizmom. Ni mrtvi nisu bili pošteđeni.

Boli nas i šutnja onih od kojih očekujemo da osude takve ispade, i koji su pozvani da reagiraju.

Kao društvo, ali i kao ljude, postepeno nas navikavaju na zlo. Korak po korak, normaliziraju fašističke ispade, prepakovane u ruho političkih stavova i navodne borbe za vlastiti kolektivitet.

Politike koje ne služe svim svim ljudima, svim građanima, podjednako, po svojoj prirodi, idu tankom granicom između ljubavi prema vlastitom narodu i mržnje prema onima koji to nisu. Ni fašisti s početka prošlog stoljeća nisu tvrdili da čine išta loše osim da se bore za svoje nacije i njihovo blagostanje.

Predstavnici vjerskih zajednica su smogli snage da se zajedno poklonimo svim žrtvama. Mi insistiramo na istini, ne kako bismo živjeli u prošlosti, nego kako bismo iz nje izvukli pouku. Ako zaboravimo žrtve, ponovo ih ubijamo. Laž je sjeme novog zločina. Oni koji negiraju zločine, izjednačavaju žrtvu i njegovog dželata. Oni svjesno veličaju zločin, kako bi zatvorili vrata pomirenja. Mi to trebamo prozreti.

Na kraju želim kazati i to da smo mi u Islamskoj zajednici razočarani nepotpisivanjem ugovora između države i naše zajednice. Opravdanja za to nema i ne može biti. Predsjedništvo u ovom sazivu nije učinilo ono što smo mi kao najbrojnija vjerska zajednica u ovoj zemlji očekivali, zbog opstrukcija. Međutim, i mi smo iz ovoga naučili da ubuduće ne pristajemo ni na kakve ustupke. Mislili smo da se fer ponašanjem prema drugima može zadobiti povjerenje i razumijevanje. Ipak, politikanstvo i manipulacije su i dalje prisutne na ovim prostorima i s tim nam valja računati.

Poštovani prijatelji,

U nadi da su najteži dani za ovu našu domovinu iza nas, u nadi da će među nama nadvladati duh ibrahimovskog zajedništva još jednom vam se zahvaljujem na dolasku. Neka svi naši blagdani budu radost u našim srcima i želja za stalnim susretima. Neka nas velika ideja Ibrahimove vjere zajedno grije.

Naše misli i naše dove su s našim hadžijama, kojima želimo sretan povratak u domovinu.

Svima vama Bajram šerif mubarek olsun, a našim komšijama i prijateljima želim svako dobro i mir Božiji! Hvala vam, kazao je na kraju svog obraćanja reisu-l-ulema Kavazović.