Cijenjene muftije, uvaženi imami, poštovani borci, draga braćo i sestre!

Hvale je vrijedan vaš današnji dolazak na Igman, jer je Igman simbol slobode i otpora i ovo je najljepši izraz poštovanja svima onima koji su se borili na Igmanu i svim drugim bojištima širom Bosne i Hercegovine.

Igman je bio pogled u svijet slobode i mira svih onih koji su unutar Sarajeva svakoga dana, gladni i žedni, pred očima civilizirane Evrope i ostatka svijeta, trpjeli snajperske metke i granatiranja i pitali se kada će na njih doći red i gdje i na koji način će okončati svoj ovozemni život.

Ta agonija je trajala danima, mjesecima, godinama, iz dana u dan, stvarajući sve jače uvjerenje da nikada neće prestati.

A kada bismo u svoj toj grmljavini granata i snajperskih metaka, bolnih propitivanja zašto sve ovo preživljavamo iako nikome zla nismo nanijeli i teških saznanja da čovjek, to najodabranije Božije biće, može počiniti i najgnusnije zločine, kao ni jedno drugo Božije stvorenje, te da drugi ljudi mogu sve to posmatrati i ništa ne činiti da to spriječe, oslanjali smo se samo na Allaha, dž.š., i nastavljali se boriti, znajući da ni Igman nije daleko.

A on je zaštitnički stajao iznad grada, nepregledan u svojoj visini i širini, veličanstven po svom značaju.

Kada su u ljeto 1993. godine neprijateljske snage pokušale skršiti i taj jedini slobodarski teritorij na domak Sarajeva bosanskohercegovački borci su pokazali svoju hrabrost, nesebičnost i odlučnost da, bez obzira na žrtve, idu do konačne pobjede.

Igman je odbranjen, a odbranom Igmana odbranjeno je Sarajevo, odbranjena je Bosna i Hercegovina!

Obranjeno je pravo na slobodu, mir, ravnopravnost i druge univerzalne vrijednosti. Odbranjeno je pravo da se bude čovjekom, danas, ovdje, u Bosni i Hercegovini!

Poštovana braćo i sestre!

Igman je podsjećanje na našu najbolju braću i sinove koji su dali svoje živote u odbranu naše domovine. U temelje naše domovine ugradili su svoju šehidsku krv. Danas je snažno podsjećanje i obavezivanje svakog od nas pojedinačno da ih moramo pratiti, da ih moramo slijediti u njihovom odnosu prema domovini, u njihovoj svijesti i odgovornosti da može izginuti bilo ko od nas, ali se opstojnost domovine ne smije dovesti u pitanje.

Otuda, bez obzira čime se bavili i koji posao radili, ne smijemo biti nezainteresirani za stanje u kojem se nalazi naša domovina. Ne smijemo biti neodgovorni kada se napadaju njene temeljne vrijednosti: cjelovitost i nezavisnost. Kada se ne poštuje njezin teritorij, obespravljuju njezini građani, osporavaju jezik, kultura, vjera i povijest bilo kog njezinog građanina! Neodgovornost prema navedenim vrijednostima je zaboravljanje i grubo potcjenjivanje žrtava i doprinosa koje su šehidi i borci dali!

Domovina traži svakodnevnu brigu, pogotovo ako je izranjavana i iscrpljena poput naše. Ona nas zove svakoga dana da se brinemo o njoj i da čuvamo njezine vrijednosti, jer svaki dan živimo u njoj.

Podsjećanjem na odbranu Igmana, podsjećamo se na snažnu svijest i nepokolebljivu hrabrost bosanskohercegovačkih boraca ovog vremena koji su položili svoj generacijski ispit. Svaka generacija biva iskušana oružanim napadima na svoju domovinu i od svake generacije se traži da iskaže svoju spremnost da izlažući i svoje pojedinačne živote odbrani svoju domovinu.

Naša generacija, kao i prethodne, položila je svoj ispit!

Važno je podsjećanje na agresiju, zločine protiv čovječnosti i genocid koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini, a posebno je važno upoznavati mlade generacije sa svim onim što se dešavalo u periodu od 1992. do 1995. godine kako bi bili sposobniji oduprijeti se sličnom zlu, ako se, ne daj Bože, ponovi.

Igman je ne samo simbol slobode i otpora, nego kako to simbolizira njegovo početno slovo I, u svom sadržajnom smislu, simbol povezivanja. Kao što nam je bilo potrebno više brigada iz više korpusa da se odbrani Igman, Sarajevo, time i Bosna i Hercegovina, odnosno sloboda svih njezinih naroda, a posebno Bošnjaka, na isti način nam danas treba da bez obzira na naše individualne razlike i posebnosti, pripadnosti različitim geografskim područjima, društvenim statusima, stupnjevima obrazovanja, zajednički i jedinstveno radimo na onome što će nam pomoći da na najbolji način odgovorimo izazovima na koje nailazimo i život u ovoj našoj domovini učinimo boljim i prosperitetnijim.

Poštovana braćo i sestre!

Mnogo znači i samo naše prisustvo ovdje, danas, na Igmanu! U vrijeme godišnjih odmora kada se mnogi muslimani po bjelosvjetskim plažama odmaraju ne samo od radnih obaveza, nego i od pojačanog ibadeta kojeg su provodili u mubarek mjesecu ramazanu mi smo tu na Igmanu!

Iskazujemo poštovanje šehidima i borcima Igmana, ali i svih drugih bojišta širom Bosne i Hercegovine na kojima se branila domovina.

Istovremeno postavljamo sebi značajna pitanja: idemo li putem onih koji su bili spremni žrtvovati svoje živote za odbranu domovine, koliko smo blizu i slični onima koji su najvrjednije što su imali bili spremni žrtvovati za druge, da bi njihovi sugrađani i potomci živjeli u slobodi i miru.

Znamo da musliman nikada nije zadovoljan svojim stanjem i on ima dovoljno hrabrosti da se svakodnevno bar jednom pogleda u ogledalo i upita: jesam li musliman po volji svoga Gospodara i da li izvršavam zadaću zbog koje me je stvorio!

Čime ja kroz svoje ponašanje i svakodnevni život unutar porodice, kolektiva u kojem radim, džemata kojem pripadam, zajednice i društva u kojima živim pokazujem da sam musliman?!

Draga braćo i sestre!

Svaki ozbiljan i odgovoran čovjek danas je zabrinut kada vidi u kakvom je stanju ljudsko društvo. Na kako niskoj razini je njegova duhovnost, moralnost, opća kultura i obrazovanje.

Koliko je onih koji su spremni oduzeti život potpuno nevinoj osobi, koliko je popularan kriminal, čak i kod onih se smatraju čestitima i moralnima, koliko su raširene kocka i igre na sreću čak i među onima koji se smatraju dobrim muslimanima, koliko smo skloni sujevjerju i gatanju iako se smatramo istinskim vjernicima, koliko ima zlostavljanja i nasilja čak i unutar muslimanskih porodica?!

Ali musliman ne očajava zbog stanja u kojem se nalazi. On je svjestan da svaka generacija ima svoje izazove i shodno tome kako ih prepozna, razumije i rješava ostavlja snažan ili blijed trag u povijesti.

Prema tome, nije veliki grijeh samo konzumirati ono što je Allah, dž.š., zabranio, nego je veliki grijeh također očajavati i izgubiti nadu u svoju budućnost i budućnost svoga potomstva i zajednice. Ima li jadnijeg stvorenja od čovjeka kojem je Allah, dž.š., dao najveće potencijale, učinio ga Svojim namjesnikom (halifom) na Zemlji, a on ne zna ni koji mu je cilj života, ni u čemu je smisao življenja?!

Čovjek ne živi od časa do časa, već on mora imati životni cilj koji je u skladu s njegovim potencijalima.

Onaj koji iskreno vjeruje u Allaha, dž.š., on je optimista. Uvijek očekuje dobro i uvijek se nada boljem. Koliko god se osjećao napuštenim, ostavljenim i zaboravljenim musliman zna da je tu Onaj koji nikad ne zaboravlja osobu koja Mu istinski robuje! To je naš Gospodar!

Ako sebi želimo dobro, trebamo pozitivno razmišljati. Moramo se navikavati da u sredini u kojoj se nalazimo ne primjećujemo samo zlo, kriminal i poroke, nego da obraćamo pažnju i na svijetle i pozitivne primjere čestitosti i moralnosti i da o njima govorimo, pa zar Allah, dž.š., ne naređuje:

…a o blagodati Gospodara svoga kazuj![1]

Nužno je postati svjestan svojih mogućnosti, da nema nerješivih zadataka i poslova koji se ne mogu obaviti. Čovjek je biće koje u zalihi ima ogroman potencijal neiskorištene životne energije, samo ga treba pokrenuti. Uz Allahovu, dž.š., pomoć i isplaniran i organiziran rad sve se može postići. Biti svjestan da je na nama da uložimo potreban trud i da mi mijenjamo situaciju u kojoj se nalazimo:

إ Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni…[2]

Pokušajmo odgovoriti samo na jedno pitanje: jesmo li iskreni kada kažemo da bismo željeli mijenjati situaciju u društvu? Ako jesmo onda se posvetimo sebi i našim porodicama. Posvetimo se njihovom odgoju, obrazovanju, izgradnji njihovog karaktera i angažirajmo ih!

Allah, dž.š., kaže:

Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici![3]

Draga braćo i sestre,

Igman je bio i ostao simbol odbrane i slobode. Koliko ćemo uživati u tim Božijim blagodatima slobode i mira zavisi u mnogome od nas i naše odgovornosti prema životu kojeg živimo.

Da nam Allah, dž.š., pomogne da budemo istinski muslimani! Amin!

Igman, 5. august 2016./ 2. zul-ka'de 1437. godine

Hutba dr. Zuhdije Hasanovića, dekana Fakulteta islamskih nauka

[1] Ed-Duha, 11.

[2] Er-Ra’d, 11.

[3] Alu Imran, 160.