Danas je Reisu-l-ulema predvodio džumu-namaz povodom svečanog otvaranja džamije Sabur u Atlanti koje će biti upriličeno u subotu. U ovom džematu održat će se i Sabor IZ Bošnjaka u Sjevernoj Americi.
Iduće subote Bošnjaci u Americi će otvoriti još jednu džamiju u džematu Nur u St. Louisu, kojem će također prisustvovati Reisu-l-ulema i delegacija Rijaseta u kojoj su šef Kabineta Reisu-l-uleme Rifat Fetić, direktor Uprave za vanjske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Razim ef. Čolić i direktor Gazi Husrev-begove medrese hfz. Mensur ef. Malkić.
MINA prenosi današnju hutbu Reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića i njegove poruke Bošnjacima koji žive u SAD-u:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
Hvala neka je našem Gospodaru,
Koji nas je u najljepšem suretu stvorio,
Koji nas je obdario nimetima i blagodatima,
Koji nam je darovao mogućnost da biramo Njegov put spasa i sreće,
Koji nam je u Svojoj milosti dao dovu da Mu se, u njezinoj ljepoti i dubini, iskreno i skrušeno obraćamo,
Koji nam je dao sedždu da Mu na njoj budemo blizu, a naš ego daleko od nas.
Hvala Mu na našoj vjeri koja nas spaja, koja nas sjedinjuje i bratski povezuje. Bez te naše veze, bez tog užeta, ne bismo bili ovo što jesmo i ne bi se naša nada vezala uz naše zajedništvo i bratstvo.
U suri el-En'am, u 94. ajetu, Uzvišeni kaže:
Vi ćete nam doći pojedinačno kao što smo vas i stvorili, prvi put.
Naše je vrijeme, koje nam je dato, podijeljeno na tri dionice: jučer, danas i sutra. Ono što je bilo jučer, proživjeli smo i preživjeli; iskustvo i sjećanja nosimo sa sobom u danu kojeg živimo, u kome se trudimo i stičemo; u nadi da će sutrašnji dan biti bolji od prethodna dva.
Mi vjerujemo i činimo najbolje što znamo. U tome nastojanju se nadamo da će nam Ahiret biti bolji od Dunjaluka, baš onako kako je obećano Vjerovjesniku, a.s., u suri Ed-Duha, 5-6. ajet: Zaista će ti budući svijet biti bolji nego ovaj svijet (kraj tvog posla bit će bolji od početka). I zaista će ti tvoj Gospodar dati (što želiš) pa ćeš biti zadovoljan.
Prvi ajet nas vraća na početak, na razumijevanje suštine našeg dolaska na svijet i cilja, sredstava i posljedica boravka na njemu. Dolazimo pojedinačno, slabašni i ovisni o pomoći drugih, roditelja i rodbine.
Na isti način i odlazimo. Nismo kadri ni vlastito tijelo spustiti u mezar, baš kao što nismo bili u stanju zavezati vlastitu pupčanu vrpcu kada smo rođeni.
Za ljude koji su razumom obdareni (ulu-l-elbab) jasno je koliko smo upućeni jedni na druge od samog početka. Vjera u Allaha, porodično okruženje i zajednica kojoj pripadamo trajni su i postojani oslonci u našim životima.
Vjera u Allaha (iman) daje smisao našem životu: da se ne biste žalostili za onim što vam je promaklo i da se ne biste (previše) veselili zbog onoga što vam je dao, a Bog ne voli nikakvog taštog i uobraženog. (el-Hadid, 23)
Vjera određuje cilj našeg postojanja: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo. (el-Fatiha, 4) I sudbina, dostižna i određena, u vjeri se nalazi: Ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi Milostivog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će mu na Sudnjem danu doći pojedinačno. (Merjem, 93-95)
Vjera oslobađa od straha, čuva dostojanstvo Allahovog namjesnika na Zemlji od ponižavanja pred bilo kojim stvorenjem, štiti od oholosti i tiranije i budi osjećaj odgovornosti, samilosti i bratstva među ljudima. Allah se Poslaniku, a.s., obraća: A kada te pokornici moji za mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada me zamoli. (el-Bekare, 186)
Reci: „O sluge moje, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe obrisati. On zaista mnogo prašta i On je milostiv. (ez-Zumer, 53)
Braćo i sestre.
Odmah nakon vjere, drugi važan stub koji nas podupire u životu je porodica. I ona je dio vjere, kako su nas učili vjerovjesnici Ibrahim, a.s., i Muhammed, a.s., kada su na nju prizivali Božiji blagoslov (salavat) i poučili i nas da to činimo. Njeno čuvanje je, bez sumnje, jedna od najvažnijih obaveza muslimana i muslimanke. Kolika je njena važnost govori nam dova vjernika u suri Furqan: A pokornici Milostivog su oni koji idu po zemlji skrušeno. Pa kada ih neznalice oslove, oni odgovaraju: “Mir vama“. I oni koji govore: “Naš Gospodaru, pokloni nam od naših bračnih drugova i našeg potomstva (ono što će nam biti) izvor radosti i učini nas predvodicima bogobojaznima.“ (Furqan, 63, 74)
U našoj tradiciji je da donosimo blagoslov na Poslanikovu, a.s., porodicu. To nam govori koliku je on ljubav posvetio porodici, njenom odgoju i obrazovanju. On je ljubav prema njoj uporedio s imanom: Najpotpuniji vjernik u svom imanu je onaj koji ima najljepši ahlak i koji je najnježniji prema svojoj porodici. (Tirmizi, 2612)
U porodicu se moraju ulagati ljubav, pažnja, vrijeme, imetak i sve ono što zahtijevaju vrijeme i prostor na kome živimo. Doprinositi porodici moramo svi, roditelji ponajviše, zbog svoje odgovornosti. Ali, i djeca, poštovanjem svojih roditelja sudjeluju u tome, jer poslije vjere u Boga i Vjerovjesnika, dobročinstvo prema njima je na visokom stepenu važnosti: Tvoj Gospodar je odredio da služite samo Njemu i da činite dobročinstvo roditeljima. Ako jedno od njih ili oboje dožive kod tebe starost ne reci im ni: „Uh“!, ne odbijaj ih i blago im se obraćaj. Spusti pred njima krila poniznosti iz milosti i reci: „Moj Gospodaru, smiluj im se kao što su oni mene nejaka odgajali“!
Za muslimana i muslimanku brak nije formalnost, a roditelji stvar prošlosti, jer bez majke i oca nema društva, nema zajednice. Roditelje možemo naći tamo gdje postoji odlučnost da se osnuje porodica, gdje se ne gleda na bogatstvo i siromaštvo. Porodica je tamo gdje postoji vjera u Boga, nada u Božiju milost i ljubav u ime Boga. Djeca mogu biti samo plod tog troga.
Treći stub na koji se oslanjamo jeste naša zajednica. Biti vjernik (mu'min) je pitanje naše individualnosti, ali biti musliman znači pripadati zajednici, udružiti se s drugim vjernicima u džemat i biti dio zajedničkog napora u postizanju trajnog dobra.
PosIušajmo Ibrahima, a.s.: Naš Gospodaru, učini nas Tebi odanima (muslimanima) i od našeg poroda (učini) narod (muslimane) Tebi odanim. I pokaži nam naše obrede i primi naše pokajanje. Zaista ti primaš pokajanje i Milostiv si. (el-Beqare, 128)
Našeg identitetanema bez zajednice. Na to nas upućuje vrlo jednostavna premisa: namaz, džuma, bajram i hadž moguće je obaviti samo u zajednici (džematu). Vjerovjesnik je to definirao riječima: Allahova pomoć (ruka) je kroz i u Zajednici. Naša zajednica mora biti zajednica solidarnosti, zajednica dobra, ona u kojoj će se članovi zalagati i pozivati dobru, a odvraćati ljude od zla i sprečavati zlo kada se pojavi. Ne poziva li nas na to Allah: Neka među vama bude zajednica ljudi koji će pozivati na dobro i naređivati lijepa, a zabranjivati ružna djela! To su oni koji će biti spašeni. Ne budite kao oni koji su se razišli (u razne grupe) i razdvojili se nakon što su im došli jasni znakovi. To su oni koje će stići teška kazna. (Ali Imran, 104-105)
U svijetu u kome živimo moramo se okupljati oko onoga u čemu se slažemo, a razgovarati o onome oko čega se razilazimo, kako bismo se približili jedni drugima. Jer, naš put jeste približavanje, međusobno potpomaganje i razumijevanje, nikako udaljavanje jednih od drugih, sebičnost i podvojenost.
Također, valja nam razvijati dobre susjedske odnose s drugim zajednicama s kojima živimo u miru. To je naša obaveza, posebno sa sljedbenicima Knjige, jevrejima i kršćanima. Allah nas savjetuje: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj. (an-Nahl, 125)
Nama bosanskim muslimanima je dobro poznata važnost dobrog komšiluka. Ta naša tradicija svoje ishodište ima u Vjerovjesnkovoj tradiciji, koji nas je zadužio i obavezao vjerom da imamo lijepe odnose sa svojim komšijama. On je kazao: Ko bude vjerovao u Allaha i Sudnji dan, neka bude plemenit prema svom gostu i komšiji.
Gdje god da musliman živi u ovome svijetu, mora živjeti u miru, slijedeći univerzalni zahtjev islama, po kome je Bog stvorio ljude da bi se međusobno upoznavali, razmjenjivali znanja i iskustva i u tome jedni druge oplemenjivali.
Draga braćo i sestre.
Živjeti moralno i potpuno jasno i otvoreno zagovarati ono čemu nas uči naša vjera obrazac je po kojem imamo šansu da budemo razumljeni i prihvaćeni u svijetu. Jasno nam je i da povjerenje drugih moramo zaslužiti, svojom dosljednošću i principijelnošću, svojim radom i poštenjem. Istina, uvijek će biti onih koji će rušiti mostove koje budemo gradili s našim okruženjem, ali mi ne možemo zbog njih posustajati.
Mi bosanskohercegovački muslimani možemo biti primjer kako se nosi svoj teret. Iskušenja su mnoga, ali Božije obećanje uvijek stoji na kraju našeg puta. Allah neće dozvoliti da trud vjernika propadne, muškarca ili žene, stoji u Kur'anu.
Ovdje, braćo i sestre, imate svoj dom i utočište. Ovdje podižete svoje porodice u miru i harmoniji sa sredinom u kojoj živite. Ako budete našli mira u svom srcu naći ćete mira i u srcima drugih ljudi. Ako u vama bude ljubavi za drugoga bit će i razumijevanja za vas. Nemojte nikada zaboraviti savjet koj nam je dao Vjerovjesnik, a.s.: Najbolji od vas je onaj koji najviše koristi ljudima.
Natjecati se u dobru i dobročinstvu je smisao naše vjere. Ovdje podižete svoje porodice i gradite svoju zajednicu. Islamska zajednica je naša zajednička kuća, dom za generacije koje će se ovdje roditi i po kojoj će ih drugi poznavati. Ovo je blagoslovljeno vrijeme za ovu zajednicu i ovu generaciju muslimana. Nemojte propustiti priliku da budete dio ovog blagoslovljenog trenutka, svjetlosti koja se ukazala na ovom obzorju.
Želim vas pozvati i da ne zaboravite zemlju vašeg porijekla: domovinu Bosnu i Hercegovinu. Tamo su vaši korijeni; tamo je naše sjećanje i naš zajednički duh. Čuvajte tu nit zajedništva s domovinom i učvršćujte je još više. Jer, vi ste bez nje jedno ostrvce u moru, a ona bez vas će biti tužna i osiromašena.
Naša domovina još je u poteškoćama i pod okrutnim jarmom agresivnih ideologija i političkih nasrtaja. Naša je obaveza da im se suprostavljamo i branimo zemlju. Naše zajedništvo u Islamskoj zajednici jedan je od važnih stubova za očuvanje naše domovine. Apeliram na vas muslimane u Americi da budete toga svjesni i da ne dozvolite narušavanje našeg zajedništva. Molim vas da pomognete u tome. Ova zemlja je naš prijatelj. Niko nam nije tako pomogao kao ljudi ove zemlje, a neki od njih su u našoj Bosni ostavili i svoje živote, želeći da nam donesu mir. Nikada to ne možemo i ne smijemo zaboraviti. Ovo su naši prijatelji. Čuvajte ovu zemlju i naše prijateljstvo. Neka nam Bog svima pomogne u tome.
Allahu Uzvišeni!
Pomozi nam u dobru koje činimo.
Sačuvaj nas od zla u nama i zla drugih o nama.
Učvrsti nas u našoj namjeri da našu zajednicu učinimo postojanom i primjernom za nas i naše prijatelje.
Omekšaj naša srca i ulij u njih ljubav prema našima najbližim.
Učini da u nama uvijek ima dovoljno poštovanja i hrabrosti prema drugima.
Učini da i nas drugi poštuju.
Neka Tvoja riječ uvijek bude gornja u svemu što činimo.
Amin.
