Poezija: “Kameni spavač“ (izbor)

Odabrao: Haris Dubravac Jer najmanje znaš da u svome žiću Najteža rvanja su I ratovi pravi U samome Biću Satvoren u tijelu zatvoren u koži Sanjaš da se nebo vrati i umnoži Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti Prostor taj do neba Kako da premosti? Od te ruke dvije tvoja jedna nije Jedna drugu ko da Hoće da pobije? Trebalo bi se konačno sastati sa već davno odbjeglim vlastitim srcem Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni Iz zatoka tvari iz te tvarne muke U ona daleka sunčana počivališta Pruža Ruke Ovdje smo još uvijek samo steći gosti I trebalo bi već jednom preći u krug svjetlosti Kroz neka uska vrata trebalo bi se vratiti Iz tijela ovog golog u tijelo vječnosti Oslobodi se svijeta prezri njegov cvijet Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu Da carstvo nebesko je u nama treba da se zna Da carstvo nebesko je van nas Neka se spozna Vas koji ste čisti sad mačem će da gone sa svakoga stanka I kao podvig hvaliće čas tvog mučnog i mučkog rastanka Stog uzmi štit i oklop izvuci mač na svoje goniče Kroz smrt uništi smrt uzdigni tako jedino žiće Pa neka otvori oči kto hoće da vidi Neka otvori uši kto hoće sada da čuje Jednim okom nek odmjeri i žali i hridi oko nas Drugim nek zađe u sebe duboko da nađe svoj glas Riječ je slika svega onoga što okolo sebe vidimo i ne vidimo Riječima se nekim divimo a nekih se riječi opet stidimo Riječ je tek tada riječ ako Za nju i čulo steknemo Najgolemija je nekada ona Koju i ne Reknemo Izgleda da vrijede samo još neke male riječi Od čije oštrine i gorčine nevidljive Čovjek zatečen u gledanju Počinje uporno da se pita Da l’ postaje manji Il’ postaje Veći Riječi su u svemu sadržane Riječi su dakle sve ali i kao ograničenost su svega dane Imenujemo tako stvari oko nas da nam zasvjedoče korake na rubu ove oštre jave Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih Tako mu ja A on nema uha Pa nehajan kao tisuć i dva gluha Otsjekli su ga zbog otvorenosti Prema svim stranama slova On nema ni glasa da san naš zatalasa Glas su mu iščupali u grkljanu na sudu pravde A ima pravde i osim nje i suda ima osim tog kobnog usuda I neće dan imati moći sve do jednog dana Sve do dana kad neće biti ni noći Ako nam glas i nije stigao duboko do neba Vrisnuli smo bar Kako treba Zemlja je smrtnim sjemenom posijana Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema I nema kraja Smrću je samo obasjana Staza uspona od gnijezda do zvijezda Glavu čistu meću pod oštricu mača U sebi si viša U meni si jača Tebe više nema Al ti nisi nijema Ne probi me kopje Ne ustreli strijela Ne posječe Sablja Zgiboh od boli Nepreboli Vidim da se divim Divim se kad vidim A vidik vas mi sad Sad u bojama sivim I ne znam tad Da li da vid vidam Ili drukčije Neke vidike Da zidam? Ti tijelo dakle njegovo tek uze A tijelo to bijahu za njega – Zatvor njegov I njegove Suze Čekam te Jer te znam Doći ćeš opet jednog dana (Zakleo si se čvrsto na to Na kaležu na križu na oštrici mača Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana) Pa Dođi Navikao sam davno na tvoje pohode Kao na neke velike bolesti Što stižu iz daleka Kao na goleme ledene i strašne vode Što donosi ih sve jača Ova noćna rijeka Tmača Cvijet i raste u gordinju Da se ubere Ti ćeš živjeti i kad ti se oči sklope Živjet ćeš u tvojoj djeci U tvojoj djeci i djeci njihove djece Živjet ćeš Živjeti Znaće se da smo bili trenuci trajanja Zrnce u pijesku na sprudu Varnica u ognju Vlat u travi Vječnosti U životu treba mudro da šutiš Al riječ ako rekneš Neka bude teška kao svaka istina Neka bude rečena za čovjeka Došao si ovdje Gdje je najnezahvalnije bilo doći Ovdje gdje je najluđe bilo doći Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo nići Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo Ovdje se i umire Da bi se Živjelo Kad je život tijesan Kad je život nesan Slovo se ugnijezdi Tu U moju pjesan Najveće je slovo što se samo sluti Najdublje je ono što u nama ĆutiTwitter

Poezija: “Kameni spavač“ (izbor)

Povezani članci (po oznakama)

Zadnje novosti

Umjesto izvještaja: Arabistika i islamistika na KU…

Medrese, gimnazije i fakulteti: Znamo li šta mogu alumnisti …

Pad Assadovog režima: Radost slobode i zebnja za budućnost S…

UMJESTO UVODNIKA: Hermeneutičko-kritički dijalog tradicije i…

Izašao je novi broj Preporoda

RIDŽAL: Čin putovanja je ujedno i čin ibadeta

Populistički diskurs postaje nepisana norma

San o Marsu: Diktat novog doba

Hutba i standardni bosanski jezik

UVODNIK: O čemu (o)visi naša budućnost?

Izašao je novi broj Preporoda

Mladi Jugoistočne Evrope: Izražena želja za snažnim liderom…

Duraković: Država se ne brani borbom za budžet, nego borbom …

Pobjeda Trumpa i poraz posrnulog liberalizma