digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Priče iz džemata: Pedagodija jednog mujezina

Autor: Nedim Gondžić Septembar 02, 2021 0

Vjerovatno zbog toga što ove džematlije nisu bile spremne na ovakav ishod – kada se umjesto očekivane zabrane dobije neka vrsta usluge, onda obraz i obzir ne dozvoljavaju raspravu.

Mnogo toga o ljudskom karakteru može se pročitati iz odnosa prema uspostavljenim pravilima. Njihovo uvažavanje i poštivanje obično karakteriše ličnosti koje drže do postojećeg sistema; dok iznevjeravanje pravila sugeriše kako je osoba izvjestan buntovnik.

Sa novouspostavljenim pravilima je nešto drugačije; protiv njih se znaju buniti čak i neki iz ove prve grupe. To se može objašnjavati činjenicom da se novo pravilo protivi ustaljenom sistemu navika, a navike ponekad nije jednostavno promijeniti.

U svakodnevnim razgovorima smo se već naslušali argumenata za i protiv obaveze preventivnog nošenja zaštitne maske. Ko je imao strpljenja, u komentarima na društvenim mrežama mogao je pronaći i mnoštvo neobično intoniranih argumenata; od duhovitih i kreativnih, preko ozlojeđenih, do ozbiljnih i prijetećih.

U džamijama i džematima je, opet, posebna atmosfera – sve u skladu sa činjenicom da safovi okupljaju različite profile ljudi. Ispod opće istine da su naši džemati pokazali odgovornost i disciplinu kriju se pojedinačne i autentične priče o načinima uspostavljanja tog reda i discipline.

Jedna preddžumanska atmosfera u maloj bosanskoj čaršiji već je nagovještavala razlike iz safova; dok je jedna skupina džematlija sa već spremnim maskama koračala prema džamiji, određeni broj ljudi je pripremao argumente za raspravu ukoliko im se ne dozvoli ulazak bez maske. A najavljeno je da neće.

„Kako spriječiti klanjača iskrenog nijeta da uđe u džamiju?“ – argumentirali jedni; „Ko ima pravo zabraniti dolazak u prostor koji nije lični“ – javljali bi se glasovi željenih pravnika; „Kako ulazak može zabranjivati neko ko svaki dan na namazima uči Ihdinessiratal mustekim i traži uputu na pravi put?“ – neki bi nalazili teološku argumentaciju.

Prva adresa za plasiranje ovih argumenata bio je, naravno, efendija kojeg su sreli na putu do džamije. Rješavajući se odgovornosti, u duhovitom maniru i sa osmijehom je kazao: „Jasmin vam je na ulazu, ne znam hoćete li proći njegove kriterije.“Jasmin, mujezin u džematu, već je spremno dočekivao džematlije sa sredstvom za dezinfekciju ruku. Oni koji su prvi došli nosili maske na licima. Ništa neobično; revnosni spram vremena – revnosni spram pravila.

 Naoružani argumentima, džematlije bez pripremljenih maski, došli su do praga džamije, gdje su ih je dočekao mujezinov susretljiv i prijatan glas koji, premda takav, izgovara negativno konotiranu rečenicu: „Nećemo ulaziti u džamiju bez maski.“ 

Nakon kratke pauze, dovoljne da se sagovornici namršte, ali nedovoljne da izuste već pripremljene argumente ponovo je progovorio: „Ako niste ponijeli, nema problema – džemat je pripremio određeni broj, sad ću vam ih donijeti.“

Naravno, ovim nije zatvorena mogućnost daljeg argumentiranja sa bilo kojeg nivoa – aspekta nijeta, pitanja prava i zabrane ili teološko-tefsirske argumentacije; ko ne želi masku i spreman je svoju odluku braniti argumentima, neće je kupiti, ali neće ni prihvatiti poklonjenu. 

U idealnom svijetu komunikacijske teorije ljubaznost ruši spremnost za raspravu, ali u praksi to nije uvijek slučaj. Ovog puta je bilo tako, vjerovatno zbog tog što ove džematlije nisu bile spremne na ovakav ishod – kada se umjesto očekivane zabrane dobije neka vrsta usluge, onda obraz i obzir ne dozvoljavaju raspravu.

Mujezin Jasmin je, onda kada su se mnogi trudili da uvedu zabrane, umjesto zabrane ponudio alternativu. Autoritet se izgrađuje na različite načine. 

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine