Na Ahiret je, 24. aprila ove godine, preselio profesor lingvističkih znanosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu akademik Senahid Halilović. Prve asocijacije pri spominjanju njegova imena jesu bosanski jezik, pravopis bosanskog jezika, te jedna autentična i ustrajna borba za podizanje svijesti o bosanskom jeziku, prvenstveno kad je u pitanju jezičkopedagoška praksa u našoj zemlji i regionu. Halilovićev odlazak sa Ovoga svijeta, za sve prijatelje, radne kolege, poštovaoce, saradnike, dogodio se nekako iznenada, vijest je dočekana s nevjericom i velikom ožalošćenošću, s obzirom nato da je Senahid Halilović bio u godinama kad je još uvijek mogao itekako doprinositi razvoju bosnistike te predanom istraživanju bosanskoga jezičkog naslijeđa. Čuo sam da je preselio na Kliničkom centru u Sarajevu usljed posljedica moždanog udara.

Kako je običaj da se u ovakvim tekstovima navedu osnovne bio-bibliografske informacije vezane za umrloga, o akademiku Senahidu Haliloviću navest ću sljedećih nekoliko rečenica. Rođen je 22. marta 1958. godine u Tuholjima, kod Kladnja. Obrazovanje je, nakon završene osnovne škole, stjecao u Kladnju (gimnazija), Tuzli (Pedagoška akademija) te u Beogradu (stečena fakultetska diploma na Filološkom fakultetu, te odbrana magistarskog i doktorskog rada). Već 1991. godine objavljuje knjigu Bosanski jezik, u kojoj naučno i činjenično utemeljeno piše o samosvojnosti, prirodnoj naporednosti i ravnopravnosti bosanskoga jezičkog idioma naprema srpskoga i hrvatskoga jezika.

Još uvijek mi je živa slika kad je, krajem novembra i početkom decembra 1991. godine, mladi doktor lingvističkih znanosti Senahid Halilović, sasvim otvoreno, bez imalo oklijevanja i libljenja, prodavao svoju knjigu na ulazu u sarajevsku Skenderiju na tadašnjem Kongresu Stranke demokratske akcije. Tih sedmica i mjeseci prijetio je agresorski rat, tražene su spasonosne političke formule da se izbjegnu ratni sukobi i da Bosna i Hercegovina što mirnije uplovi u svoju neovisnost i suverenost u odnosu na ono što je bilo ostalo od već umorene države Jugoslavije. Najveći dio povijesnojezičkog materijala Senahidu je za knjigu Bosanski jezik prijateljski povjerio književnik Alija Isaković. Isaković je, koju godinu kasnije, kad je diljem zemlje Bosne već bjesnio agresorski rat a Sarajevo trpjelo zastrašujuću neofašističku opsadu velikosrpskih hegemonista, bio predsjednik Pravopisne komisije za izradu pravopisa bosanskoga jezika, osnovane u prostorijama tadašnjega Kulturnog društva Muslimana “Preporod”. Trebalo je da na osnovu rada Pravopisne komisije bude izrađen pravopis bosanskoga jezika, a njegova konkretna izrada bila je povjerena profesoru Senahidu Haliloviću. Kako sam bio jedan od članova “Preporodove” Komisije, pamtim mnoge zanimljive pravopisne prijedloge, koji su ponekad bivali više različita bahuljanja i tumaranja negoli ozbiljniji prijedlozi u kreiranju bosanske pravopisne jezičke norme. Senahid Halilović je, poslije, Pravopis bosanskoga jezika oblikovao u dosta teškim ratnim uvjetima, u tišini svoga doma, i, kako se moglo očekivati, Pravopis je dočekan s punim oduševljenjem, ali i s brojnim kritikama, među kojima je bilo više ideoloških negoli stručnih zamjeranja... Iskreno govoreći, ni ja nisam bio “najoduševljeniji” nekim pravopisnim rješenjima koliko god sam bio sretan što je Pravopis bosanskoga jezika (1996.) konačno ugledao svjetlo dana. O svemu će, naravno, najbolje reći sud nauke i sud konkretne bosanske jezičke prakse.

U izaratnim godinama Halilović nastavlja svoju strpljivu borbu u primjerenoj standardizaciji bosanskog jezika, prvo kao suautor Gramatike bosanskoga jezika (zajedno s profesorima Dževadom Jahićem i Ismailom Palićem), a zatim i Rječnika bosanskoga jezika. Veliki jednotomni rječnik bosanskoga jezika oblikovao je u suautorstvu s Amelom Šehović i Ismailom Palićem i publicirao 2010. godine. Godine 2017. godine objavljuje drugo izdanje Pravopisa bosanskoga jezika, gdje, zapravo, objavljuje jedan novi, jedan sasvim svoj pogled, pristup, odlučnost kad je u pitanju pravopisna problematika unutar bosanskog jezika, s mnoštvom jezičkoizražajnih dubletnosti, može i “ovako”, može i “onako”, na čemu su mu zamjerili mnogi koji su ono ranije Halilovićevo izdanje Pravopisa bosanskoga jezika prihvatili kao i svoju osobnu i kao praktičnu pedagošku normu. Među mnogim Bošnjacima stekao se dojam kako se iz jedne “krajnosti” (Pravopis bosanskoga jezika iz 1996.) prešlo u neku drugu, nepotrebnu krajnost (Pravopis bosanskoga jezika iz 2017.). Držim da ne bi bilo nimalo primjereno u ovom tekstu neposredno iznositi svoj stav o tom pitanju. Lično sam bliži onome prvom izdanju Pravopisa bosanskoga jezika Senahida Haliovića. I ovdje će, naravno, sud jezičke znanosti i neposredne jezičke prakse dati najcjelishodnija svoja “rješenja”.

Znanstvenu karijeru Halilović je započeo na Institutu za jezik u Sarajevu, da bi na Filozofskom fakultetu u Sarajevu proveo trideset godina i dao presudan doprinos obrazovanju stručnih i naučnih kadrova u oblasti bosnistike – nastavnika i profesora bosanskog jezika, te naučnika iz oblasti bosnistike. To je jedna od njegovih presudnih zasluga. Bio je izuzetno angažiran u otvaranju Sarajeva i Bosne i Hercegovine kao svojevrsnog centra u međunarodnim filološkim istraživanjima kad je u pitanju srednjojužnoslavensko jezičko naslijeđe. Slavistički komitet, osnovan 2008. godine, kojim je Senahid Halilović i predsjedavao, primljen je u Međunarodni slavistički komitet te svjetsku zajednicu slavističkih udruženja. Haliloviću je jako bilo važno objavljivanje što više knjiga iz oblasti lingivističkih nauka. Njegovim naporima i autoritetom, Bosna i Hercegovina je 2010. godine uključena u Evropski lingvistički atlas.

Što se tiče autorskih naučnih djela akademika Senahida Halilovića, u ovom prigodnom tekstu mogla bi se navesti sljedeće: Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik : Govor Tuholja kod Kladnja – knjiga VI, Institut za jezik, Sarajevo 1990.; Bosanski jezik, Baština, Sarajevo 1991.; Pravopis bosanskoga jezika, Preporod, Sarajevo 1996.; Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik : Govorni tipovi u međuriječju Neretve i Rijeke dubrovačke – knjiga VII, Institut za jezik, Sarajevo 1996.; Gnijezdo lijepih riječi: Pravilno – nepravilno u bosanskom jeziku, Baština, Libris, Sarajevo 1996.; Pravopis bosanskoga jezika: Priručnik za škole, Dom štampe, Sarajevo 1999.; Gramatika bosanskoga jezika (koautorstvo), Dom štampe, Zenica 2000.; Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik (koautorstvo), Slavistički komitet, Sarajevo 2009.; Rječnik bosanskoga jezika (koautorstvo), Filozofski fakultet, Sarajevo 2010. Pravopis bosanskoga jezika, Sarajevo, 2018.

Senahid Halilović je primljen u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 2019. godine.

Ono što bi vjerovatno bilo ponajvažnije za spomenuti u vezi akademika Senahida Halilovića jest jedna velika i hvale vrijedna činjenica vezana za njegovu ličnost, a to je da se on sâm, svojim predanim pedagoškim, saradničkim i znanstvenomotivirajućim djelovanjem, potrudio da iza njegova odlaska sa Ovoga svijeta ne ostane, kako se to u Bosni voli kazati, “nenadoknadiva praznina”; u bosnistici je već stasalo mnogo vrijednih i predanih lingvista bosnista, koji će s punom naučnom odgovornošću nastaviti ono na čemu su cijeloga svoga života radili istinski i predani borci za bosansko jezičko naslijeđe, kakav je bio i profesor Senahid Halilović. Naravno da je svako preseljenje na Drugi svijet nenadoknadivo za sve nas koji, još neko vrijeme, ostajemo na Ovome svijetu, ali valja znati da se ukupna ljudska vrijednost prvenstveno mjeri i u tome koliko je iza odgovornih pojedinaca ostalo onih koji nastavljaju afirmirati sve vrijednosti i dobrine u kojima su ti predani i odgovorni pojedinci sagorijevali kao profesori, pedagozi, mentori, prijatelji...

Molim Boga da porodici i rodbini rahmetli Senahida Halilovića podari dovoljno strpljenja te svima nama koji smo ga lično poznavali, i kao prijatelja smo ga poznavali, omogući dovoljno lijepih sjećanja i optimističkih uvjerenja da borba za bosansko jezičko naslijeđe i podizanje svijesti o bosanskom jeziku ima svoga punog smisla i generacijskog opravdanja. Rahmet Božiji Senahidovoj uzornoj i strpljivoj duši!