"Nitko živ tako ne zna niti je čuo za Ljutu, koja je – što se zna – u cijeloj pisanoj historiji konjičkog kraja spomenuta svega četiri puta: prvi put prije desetak godina, kad su novine javile da je u tom siromašnom i izoliranom selu od tridesetak kuća sagrađen mesdžid, drugi put prije sedam godina, kad su novine javile da je sagrađena i munara, treći put prije pet godina, kad su novine javile da je u Ljutoj završena i otvorena nova džamija, i četvrti put prije tri dana, kad su novine javile da su svi stanovnici Ljute do posljednjeg napustili selo, i da će prvi put u pamćenoj povijesti Ljuta prezimiti praznih kuća."

U nastavku teksta autor se poslužio dijelom mog obraćanja na Mevludu u ovom naselju 2014.g. pa piše: 

"Čovjek se u ovosvjetskom životu povezuje sa fizičkim i duhovnim zavičajem: fizički zavičaj je osnova za formalno ljudsko identificiranje, ono što nudimo kao odgovor na često postavljeno pitanje, odakle si?", još u ljeto prošle godine na mevludskoj je svečanosti u novoj džamiji u Ljutoj zborio efendija Esad Bajić iz Konjica. "Što čovjek manje mora objašnjavati odakle je, to je njegov život jednostavniji. Ne mora, naravno, značiti da je onaj tko je iselio iz ovih ili onih razloga manje sretan. Nekad ljudi čine hidžru i zbog materijalnih stvari, boljeg života, i ostvare kakav-takav bolji život, no zavičaj se ne da lahko istisnuti iz čovjeka, on u čovjeka ima posebno mjesto, posebnu važnost. Pored fizičkog zavičaja postoji i duhovni zavičaj: duhovni zavičaj ne određuje egzistencija, rođenje i prostor. On se u najkraćem definiše onim mjestom u koje okrećeš lice kad si na molitvi."

Nije, eto, efendija ni završio svoje nadahnuto predavanje o hidžri na Allahovu putu, a stanovnici Ljute, čim su čuli da "ne mora značiti da će onaj tko iseli biti manje sretan", pogasili peći, potrpali stvari u stare "golfove", zaključali kuće, pustili cuke u šumu i otišli u Hadžiće, Tarčin ili Sarajevo, u podstanare ili kod djece, ukratko - što bi se reklo - u toplije krajeve."

Vidim, nije on došao u Ljutu i citirao me s lica mjesta, nego proguglo termin "ljuta" pa naišao i na moje predavanje koje sam održao na mevludu prije godinu dana. Da je kojim slučajem bio na tom mevludu znao bi da je i tada Ljuta bila spala na 1 ili 2 insana koji tu zazime.

Autor tekst nastavlja zajedljivim pitanjem: "Što bi itko bježao iz sela kad ima u njemu suvremenu džamiju s dvadeset metara visokom munarom, teško je dokučiti.?"

Helem, nisam načisto sa ovim njegovim tekstom. Ostavio mi je jedan veliki upitnik u glavi. Jel' problem što je Ljuta ostala bez stanovnika u tome što je neko u njoj napravio džamiju il što neko uz džamiju nije napravio i neku fabriku. Ako je problem što neko nije napravio fabriku onda bi grešku trebalo adresirati na one koji su za to zaduženi. Islamska zajednica brine o vjerskom životu ljudi i ona je odradila svoj posao izgradnjom džamije (koja je opet izgrađena novcem i voljom ljudi iz Ljute). Da kojim slučajem Islamska zajednica počne praviti fabrike vjerujem da bi vrlo brzo počeli da se pišu tekstovi o tome kako se Islamska zajednica bavi onim što joj nije posao. Helem, Ljuta je prazna već duži niz godina. Ljudi su otišli za boljim životom, od svog novca se organizirali i odlučili podići u svom mjestu džamiju da se jednom godišnje okupe u njoj na mevludu, al, eto, sad je to problem, il' možda nije? Problem je što su od četiri vijesti koje se o Ljutoj mogu naći na internetu tri sa web stranice Medžlisa IZ-e Konjic kojima sam ja popratio gradnju vjerskog objekta u ovom mjestu. I sad kada je i zadnji stanovnik koji bi zimovao u Ljutoj odlučio zimovat na boljem mjestu, napisat će se desetci novinskih članaka koji će krivicu počet tražiti u onome što im je dostupno na internetu za napraviti tekst.

Moglo bi se biti i objektivnije. Moglo bi se o Ljutoj, Hotovlju, Lukomiru ali i mnogim drugim selima na području Bjelašnice (koji nisu u nadležnosti Medžlisa IZ-e Konjic) pisati na drugi način i reći: 

Od svih struktura u ovoj državi jedino je Islamska zajednica u okviru onoga što je njena djelatnost učinila što je mogla i obezbijedila ljudima ono što je u njenoj nadležnosti, pa onda nakon te pohvale kritikovati one koji su zaduženi da na ta mjesta dovedu puteve, radna mjesta i dr. Ovako ispade da je džamija kriva što se u Ljutoj ne može živjeti i BH Telekom što je njenu munaru iskoristio za postavljanje antene kojom pokriva ovaj dio Bosne svojim signalom.

Možda bi trebalo predložiti Rijasetu da donese fetvu kojom se zabranjuje gradnja džamija u onim mjestima gdje nema fabrika, da povučemo imame iz seoskih područja, kad je već država povukla ambulante, škole čemu i imami!?

U svom, kako autor reče "nadahnutom" vazu, a svaki spomen Ljute, Treskavice, Jabuke i Bijele Lijeske oko nje, mi je nadahnut, jer sam tu 1993. krvario braneći ta brda i izgubio u tim borbama drage prijatelje, ja sam kazao i :

"S druge strane ako napuštanje svog rodnog kraja nekog ko živi u Kataru pa preseli u Saudijsku Arabiju, recimo, nema nekih posebnih prepreka, napuštanje svoje zemlje jednog Palestinca nije sukladno tome i tretira se na određeni način i kao izdaja, kao napuštanje borbe svog naroda, tako je isto i sa nama Bošnjacima, nije to pitanje samo seobe. Pitanje je da li i zbog čega svojim odnosom prema zavičaju napuštamo svoju borbu za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu i za budućnost nas Bošnjaka u njoj."

...i kazao sam još štošta, što je i sad vidljivo, između ostalog i na rijasetovoj web stranici ( LINK) dobro brinući da govorim o onome što mislim da je moj poziv i što mi je data prilika mevludske svečanosti pružala spram mojih mogućnosti...