Podsjetimo se da je post ibadet koji se definira kao svjesno i dobrovoljno ostavljanje jela, pića, pušenja i spolnog odnosa, od zore do akšama kao i suzdržavanje od svega što kvari post. Kraće rečeno, čovjek posti cijelim svojim bićem! Cilj posta je da se izvršavanjem vjerske obaveze poveća bogobojaznost i zasluži Allahova milost, oprost i zadovoljstvo.
Post kao ibadet ima mnogostruko veću vrijednost ukoliko se obavlja u ljetnom periodu kada se dulje posti i kad su velike vrućine, jer se takvim postom u potpunosti ostvaruju ciljevi posta koje je Gospodar propisao. Takav post je izazovniji zbog većih teškoća u podnošenju gladi i žeđi.
S mukom je i last
Peti i šesti ajet sure El-Inširah, premda jedan do drugog, gotovo su identični. Iako većina uleme smatra da je ova sura objavljena u Mekki, Ibn Abbas, r.a., smatra da je objavljena u Medini, gdje je propisan i post. Jedan broj mufessira smatra da su samo 5. i 6. ajet ove sure objavljeni u Medini. Korkut ih je preveo ovako: „Ta, zaista, s mukom je i last. Zaista, s mukom je i last!“ Sura završava: „A kad završiš, molitvi se predaj. I samo se Gospodaru svome obraćaj!“
Navedene ajete možemo posmatrati i u kontekstu vrijednosti posta, koji je jedan od najzahtjevnijih i najnapornijih psihofizičkih ibadeta, pogotovo kada se obavlja u ljetnim i najdužim danima u godini, nakon kojih, kao olakšanje slijede iftar, a potom namaz i dova, ali i čežnja za postom slijedećeg dana.
U svakom slučaju, ovi ajeti ukazuju da će svako podnošenje poteškoće sa saburom i vjerom u Allaha biti dočekano sa olakšanjem i nagradom i na Ovom i na Budućem svijetu. Dakle, teškoća posta jednog dana bit će dočekana sa dva olakšanja. Jedna poteškoća nikada neće moći prevazići i pobijediti vrijednosti dva olakšanja. Tako je sa postom kao najdubljim izrazom pobožnosti, ali tako je i sa svim drugim vrstama ljudskog napora uloženog radi Božijeg zadovoljstva.
Ebu Bekr, r.a., je postio nafilu isključivo ljeti
U jednoj narodnoj predaji se govori kako čovjek nije želio odbaciti svoje cipele koje su ga žuljale i bol nanosile, jer je, kad bi ih izuo, nakon bola osjećao rahatluk. One su ga dovodile do rahatluka u kojem je uživao. Da je odbacio cipele koje su ga žuljale i bol nanosile, ne bi bilo rahatluka i uživanja.
Post u podneblju gdje su dani duži i vladaju jače vrućine izazovniji je, jer izaziva veću glad i jaču žeđ. Takva blažena glad i jaka žeđ omogućuju da teškoće podnošenja posta, uz Allahovu pomoć, prerastu u zadovoljstvo i uživanje. To zadovoljstvo postač ne bi osjetio da prethodno nije snažno osjećao glad i žeđ. Postignuto zadovoljstvo je proporcionalno jačini gladi i žeđi koje je osjećao u toku posta. Blaženi osjećaj gladi i žeđi dovodi do osjećaja slasti posta koja postaču omogućuje da zavoli post i u njemu uživa. Postači, koji osjećaju slast posta, uživaju u postu i provode mubarek ramazansko vrijeme u činjenju ibadeta Gospodaru, a ne u popodnevnom spavanju, odmaranju i ljenčarenju. Oni svjesno i sa zadovoljstvom prihvataju post, izvršavaju Allahove naredbe, želeći zaslužiti Njegovu milost i obećanu nagradu. Sve slasti posta nije moguće dostići kada se obavlja u zimskom periodu, jer post kratko traje, a nema ni vrućine, pa samim tim nema ni gladi ni žeđi. Iz tog razloga Ebu Bekr, r.a., je postio nafilu post isključivo ljeti.
U predajama stoji da se Muaz ibn Džebel, r.a., žalio na svojoj samrtnoj postelji što više nikada neće osjetiti blaženu žeđ ljetnih ramazanskih popodneva. Omer, r.a., je na samrti savjetovao svog sina Abdullaha kako da postigne odlike vjernika. Savjetovao ga je da posti kad vlada velika vrućina i kad su dani najduži.
Aiša, r.a., je postila pri najvećoj vrućini
El-Kasim ibn Muhammed prenosi da je Aiša, r.a., postila pri najvećoj vrućini, i kad su je upitali zbog čega to radi, odgovorila je da želi iskoristiti dane života prije svoje smrti. Ovo treba shvatiti u smislu da je našla najbolji način da iskoristi svoje preostale dane života za činjenje dobrih djela koja se mnogostruko nagrađuju u toku ramazana i da zasluži Allahovu milost i zadovoljstvo. To je dokaz uzvišenih težnji muslimana tog vremena da se približe Gospodaru i zasluže Njegovo zadovoljstvo. Allah, dž.š., je obećao: „Ko god ožedni zbog Allaha na vrelom danu, ima pravo kod Allaha da ugasi žeđ na Dan proživljenja.“
Kad je Amir bin ‘Abd Kajs došao iz Basre u Šam, Muavija, r.a., ga je upitao šta mu je potrebno, želeći mu učiniti boravak što ugodnijim. Odbio je da traži bilo šta, nego mu je samo rekao: „Sve što mi treba je da vratiš vrućinu Basre da bi mi to post učinilo malo težim, jer previše je lahko postiti u tvojoj zemlji.“ Ovo dovoljno govori o vrijednosti posta u dugim i vrućim ljetnim danima. Od njega je preneseno: „Džennetska hurija će govoriti Allahovom evliji, koji će ležati na obali rijeke meda u Džennetu, dodajući mu čašu najslađeg pića i pitati ga: ‘Znaš li kada me je Allah učinio tvojom suprugom? Ugledao te je jednoga ljetnog dana dok si bio žedan na podnevnoj žegi i pozvao je Svoje meleke i rekao im: ‘Pogledajte ovog Mog roba. Ostavio je svoju ženu, zadovoljstvo, hranu i piće zbog svoje želje za onim što sam mu pripremio. Budite svjedoci da sam mu oprostio.’ I tog dana On ti je oprostio i oženio te sa mnom. ’“
Osjećaj slasti posta i blaženog okusa gladi i žeđi ukazuje na svu uzvišenost i veličanstvenost posta kao ibadeta. Takvim postom ostvaruje se svrha i postižu ciljevi posta kao što su približavanje Gospodaru i jačanje bogobojaznosti. Također, takav post liječi organizam, održava ga vitalnim i revitalizira. Postači su zdraviji nakon posta, zadovoljni i sretno žive u potpunoj pokornosti svom Gospodaru, nadajući se Njegovoj milosti i vječnom boravku u Njegovom Džennetu. To ne može postići postač koji prespava od ikindije do akšama, kako bi mu vrijeme posta brže prošlo. Ramazansko mubarek vrijeme je tako dragocjeno da nijednog trenutka ne bi smio potrošiti na nevažne stvari. To je nenadoknadiv gubitak. Takvu zlatnu priliku, da uveća svoja dobra djela, upotpuni svoju ahiretsku opskrbu i zasluži izuzetno vrijednu obećanu nagradu možda nikad više neće imati!?
Postači su spremni činiti i ulagati velike napore da bi se umilili i približili Gospodaru. Motivaciju nalaze u riječima Gospodara: „...za dobro koje za sebe pripremite naći ćete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono što radite.“ (2:110.)
Uzvišeni Allah je propisao Svojim robovima post kao strogu obavezu jer samo On zna koliko je post koristan za njih. Želeći da se Njegovi robovi okoriste blagodatima posta, Uzvišeni Allah, Slavljen i Veličanstven je On, je obećao postačima izuzetno vrijednu nagradu za ispravno obavljen post, ali i kaznu za one Svoje robove koji ne poste, a da za to nemaju šerijatski razlog. Postači doživljavaju obećanu nagradu i kaznu kao Njegovu milost i nastoje svim srcem ispravno postiti. Veličina nagrade koju je Allah obećao za ispravno obavljen post i velika korist od posta koju samo Gospodar zna, kao i stroga kazna za propuštene dane posta, potvrđuju neizmjernu milost i dobrotu Gospodara.
Bog zadužuje samo s onim što se može podnijeti
Postači koji to prepoznaju, koji osjete Njegovu milost i dobrotu, svjesno, dobrovoljno se i s lahkoćom, u Njegovo ime, odriču jela, pića, pušenja i spolnog odnosa od zore do akšama. U tim okolnostima sve teškoće odricanja od jela, pića, pušenja i spolnog odnosa su lahke, podnošljive i postači ih doživljavaju kao zadovoljstvo, koje postepeno prerasta u slast posta kroz blažen osjećaj gladi i žeđi. Najbolja potvrda tome je da istinski vjernici odlaze postiti u podneblja gdje su dani duži, vrućine jače, gdje je „teže postiti“ i izazovnije, da bi doživjeli slast posta i osjetili blaženi okus gladi i žeđi, i time zaslužili veću nagradu.
Postači koji poste iz navike, ili želje da se pokažu pred ljudima i zasluže ljudske pohvale, nisu izvršili vjersku obavezu. Da li će zaslužiti onu iznimno vrijednu nagradu koju je Stvoritelj obećao za ispravno obavljen post, s obzirom da nisu postili sa ciljem da se približe Gospodaru i zasluže Njegovu milost, ipak, Allah najbolje zna.
U postu je suština ibadeta
Post je najiskreniji način približavanja Allahu, dž.š. To je najsigurniji način da se zasluže Njegova milost, zadovoljstvo i oprost. Uzvišeni Allah, za vrijeme posta, otvara širom vrata Svoje milosti i oprosta Svojim odanim robovima.
Da bi post bio potpun, da bi se ostvarili ciljevi posta i osjetila slast posta, nužno je tokom ramazana, pored ostavljanja jela, pića, pušenja i spolnog odnosa, te klonjenja svega što kvari post, ustrajavati u redovnom klanjanju pet dnevnih namaza, klanjati teravije, svakodnevno učiti Kur’an, činiti zikr Gospodara, udjeljivati sadaku, odazivati se na iftar, kao i priređivati iftar i ustajati na sehūr. Allah će procjenjivati naša djela. Najbolje vrijeme smatrat će se ono koje budemo posvetili Gospodaru čineći Mu ibadet. Dokaz za to su Njegove riječi: „Ko se preda svim svojim bićem Allahu, obavlja namaz, čini dobro, naređuje da se čini dobro i zabranjuje zlo i strpljiv je, on se prihvatio za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća.“ (31:22.)
Mudri Lukman savjetovao je svog sina: „O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni, na nebesima ili u zemlji, Allah će navidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući. O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti.“ (31:16-17)
Lukman mudro naređuje svom sinu da obavlja namaz (namaz je stub vjere) i da odvraća od ružnih djela i svakog zla. Mudrost Lukmana se posebno ogleda u tome što svom sinu naređuje da traži da se čine dobra djela, a da odvraća od činjenja ružnih djela i svega što je zabranjeno. On upozorava sina da će pritom doživljavati od ljudi neprijatnosti koje će morati trpjeti.
Imam Ahmed ibn Hanbelov post
Eminentni muslimanski mislilac današnjice Seyed Hossein Nasr u jednom svom eseju je rekao: „Bez elementa samoprijegora i asketizma nijedna religija, pa prema tome, ni kultura nisu mogući.“
Iz ove mudre izreke proizilazi da svaki čovjek koji želi da zadrži dobru čulnu percepciju, mora se povremeno povlačiti iz svakodnevnog lagodnog i kolokvijalnog života kako bi svojim čulima omogućio potreban odmor, revitalizaciju i promjenu. Jedna mudra izreka veli da „prazan stomak otvara i oslobađa prostor i priliku duhovnom uzletu.“ Aiša, majka pravovjernih, je savjetovala: „Pokušajte otvoriti vrata duhovnog svijeta (melekuut).“ Upitali su je, kako? Odgovorila je: „Putem gladovanja i žednjenja.“ O tome govori hadis u kojem je hazreti Lukman savjetovao svog sina: „Kad Ti je stomak pun, inteligencija Ti spava i zaboravlja na mudrost, a udovi Ti postaju lijeni za ibadet.“
Imam Ahmed ibn Hanbel bi postio dok se ne bi skoro onesvijestio, ali zbog toga nije prekidao svoj post. U tom stanju bi se polijevao vodom po glavi i licu, kvasio ručnik i cijedio bi ga po licu kako bi se rashladio. To je dopušteno. Zašto? Jer za to postoji dokaz. Za dokaz se uzima predaja da su ashabi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., vidjeli i prenijeli da se Poslanik, s.a.v.s., također polijevao vodom po glavi kada je postio.
Podsjećamo na jednu divnu i poučnu predaju. Ibn Omer, r.a., sa svojim ashabima je pošao na put. Prolazili su pored pastira koji je po velikoj vrućini čuvao ovce. Zastali su da popiju vode i ponudili pastiru. On im reče: „Ja postim.“ Ibn Omer, r.a., reče: „Zar postiš po ovoj vrućini - čuvajući ovce po ovim brdima?“ Pastir mu odgovori: „Koristim dane života koji su mi ostali.“ Ibn Omer, r.a., bio je oduševljen ovim odgovorom i upita ga: „Možeš li nam prodati jednu ovcu? Nahranit ćemo te njenim mesom za iftar i, također, ćemo je dobro platiti?“ Pastir mu reče: „Ovce nisu moje. Pripadaju mome gazdi.“ Ibn Omer, r.a., mu reče: „Pa šta bi tvoj gazda učinio ako bi mu rekao da je ovcu pojeo vuk?“ Pastir podiže prst ka nebu i reče: „A gdje je Allah?!“ Ibn Omer, r.a., je uporno ponavljao ovu rečenicu koju je čuo od pastira.
Kad je stigao u grad otišao je pastirovom gazdi i otkupio sve njegove ovce i pastira. Nakon toga je oslobodio pastira i poklonio mu sve ovce. Predivna poruka i mudar nauk! To je potvrda da se nekada iskrenost i poštenje ljudi izuzetno cijenilo! Sistem vrijednosti u kojem čovjek sa svojim moralnim vrijednostima i vrlinama kao najsavršenije Allahovo stvorenje nije najveća vrijednost nikada neće uspjeti.
Rad prezentiran na seminaru imama IZ Bošnjaka u Americi, održanom 8-10 maja 2017. na International Institute of Islamic Thought (IIIT) u Virdžiniji (SAD), adaptirana je i proširena verzija teksta iz rukopisa “Ramazanski post u svjetlu Kur’ana i Sunneta” autora M. Oručevića, S. Agića i A. Čauša.
