U ovim godinama kada su nasrtaji na najboljeg čovjeka koji je ikada hodio Zemljom, Muhammeda, a.s., sve žešći i bjesomučniji, a reakcije njegovih sljedebnika sve emotivnije, ali i neorganiziranije sa svim obilježjima bespomoćnosti, obaveza svih muslimanskih intelektualaca je da na adekvatan način ukažu na istinske vrijenosti najplemenitijeg čovjeka cjelokupne ljudske povijesti.

Uopće nemam namjeru da se obazirem na kritike i podvale zlobnika koji izmišljaju, crtaju, snimaju, pa čak i programiraju laži o Čovjeku čiju veličinu i plemenitost umovi uopće sagledati ne mogu. Želja mi je da ukažem na fenomenalne kvalitete i neponovljivost te jedinstvene ličnosti, čija snaga je ostavila toliki trag na Zemlji da se i danas njome napajaju milioni duša.

U ovim radovima ćemo vidjeti čudo neviđeno, tj. kako je  običnim ljudskim očima gledano, jedan „nepismeni“ čovjek prije četrnaest stoljeća pretekao najsavremenije, najpraktičnije i najnovije upute savremenih intelektualaca. U ovom radu vas želimo upoznati sa jednom od tema savremene pedagogije - tj. o jačanju kućnog odgoja kao ključnog faktora u odgoju djece. Naime, u SAD-u je uveliko aktivna metoda floor time - vrijeme za igru na podu, pa potražimo je u životu Muhammeda, a.s.

FLOOR TIME – VRIJEME ZA IGRU NA PODU KOD POSLANIKA, A.S.

Taberani od Ebu Ejjuba El-Ensarija bilježi da je rekao: „Ušao sam u kuću Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad Hasan i Husejn se igraju među njegovim rukama ili u njegovom krilu pa rekoh: „Allahov Poslaniče, voliš li ih?“ On odgovori: „Kako da ih ne volim, a oni su dva moja dunjalučka mirisa koje mirišem.“ Džabir, r.a., bilježi: „Ušao sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad on hoda na sve četiri, a na leđima mu  sjede Hasan i Husjen, r.a., on noseći ih govori: „Divna li je jahalica, vaša jahalica i divni li ste vi jahači.“ Ebu Hurejre, r.a., je rekao: "Čuo sam svojim ušima i vidio svojim očima kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojim rukama uzeo za ručice Hasana ili Husejna, dok su njegova stopala bila na Poslanikovim stopalima, kad mu Poslanik, s.a.v.s., reče: "Penji se!" pa se dijete stade penjati sve dok se njegove noge ne zaustaviše na Poslanikovim, s.a.v.s., prsima. Onda mu Poslanik, s.a.v.s., reče: "Otvori usta!", nakon toga ga poljubivši reče: "Allahu dragi, zavoli ga, jer ja ga, zaista, volim." (Taberani) Da to nije bio izolovan slučaj dokazuju brojne predaje o identičnim postupcima ashaba. Tako se čak i prvi halifa dinastije Omejada, poznat po strogoći i neobzirnosti, u svojoj kući, baš na podu, igrao sa svojim djetetom. Dejlemi i Ibn Asakir bilježe od Ebu Sufijana da je rekao: "Ušao sam kod Muavije, kad on leži na leđima, a na prsima mu sjedi dijete s kojom se igra i šali. Ja rekoh: "Skloni ovo dijete sa sebe, Vladaru pravovjernih." On reče: "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: "Ko bude imao dijete, neka se trudi pravilno postupati s njim." Zanimljivo je da su upravo ove igre i vježbice s djecom široko raširena u našem narodu. Sjećam se kako se naš babo na potpuno isti način igrao s nama, a i dan-danas ne zna da je sve to radio po uzoru na našeg Poslanika, s.a.v.s. Očigledno je islam izuzetno mnogo doprinio sveukupnoj bošnjačkoj kulturi i autentičnom načinu života, a pogotovo odgajanja djece.

FLOOR TIME – VRIJEME ZA IGRU NA PODU KOD SAVREMNIH INTELEKTUALACA

Iako ljudi mogu živjeti u različitim vrijemenima i sredinama, njih uglavnom prate slični životni problemi. Pogledajmo kako je ovaj problem uočila osoba koja vjerovatno nikada nije imala priliku pobliže se upoznati sa ličnošću Muhammeda, s.a.v.s. Riječ je o dr. Stenli I. Grinspen, dečijem psihijatru iz Vašingtona, koja o ovom problemu kaže: Jedne večeri, kada sam ušuškavala svoju četvorogodišnju kćerku u krevet, ona je tugaljivo rekla: "Mama, danas nismo nimalo bile zajedno."
Šta? Zapanjena, odgovorila sam: "Ali, išle smo u biblioteku, u supermarket, zajedno smo večerale".
"Ali, nismo se zabavljale!" pobunila se ona. Progutavši knedlu krivice, shvatila sam na šta je mislila. Već nedeljama njoj i njenom bratu ne poklanjam stvarnu pažnju. Vozim ih u školu i vrtić, idemo u biblioteku i u nabavku, provjeravam da li su domaći zadaci urađeni, ... Ali nismo provodili vrijeme igrajući se igara koje su oni hteli da igraju, odmarajući se na način na koji oni vole da se odmaraju, razgovarajući o temama koje su njima važne. Sa poslovnim rokovima koji su me pritisli i skorom selidbom, jedva da sam imala vrijemena da se istuširam! Uvidjevši svu ozbiljnost ove problematike, dr. Grinspen, se aktivno uključila u nju i pokrenula veliki projekat upravo pod nazivom floor time – vrijeme za igru na podu.  Ona kaže: "Mnogi roditelji su toliko prezauzeti da gube jasan osjećaj gde je mjesto dijetetu u njihovom životu. Šta više, u želji da maksimalno iskoriste vrijeme koje provode sa decom, roditelji često upadaju u zamku ispunjavajući ga aktivnostima koje su, bez sumnje, korisne za razvoj i obrazovanje kao što su sport ili strani jezici. Provedeno vrijeme više je uz nego sa dijetetom.  A velika je razlika da li razgovarate sa dijetetom u želji da proširite njegov vokabular ili vas zaista zanima njegovo mišljenje i jednostavno uživate u tim zajedničkim trenucima.“ Jasno je da roditelji samom prirodom svog roditeljstva „moraju“ provoditi vrijeme sa djecom, međutim kod mnogih to vrijeme protiče u naviknutim, uobičajenim aktivnostima i razgovorima (gledanje TV, objedovanje, uobičajeni izlasci i šetnje, i dr.) Čak i kada roditelji razgovaraju sa djecom, često to čine samo na jedno uho, dok su drugim u svojoj problematici, što djeca nesumnjivo osjećaju i prepoznaju. Dr. Stenli Turecki iz Njujorka takvu komunikaciju naziva „odrađivanje“ i kaže: "Ako odrađivanje karakteriše svaku vašu interakciju, nešto značajno nedostaje u vašem međusobnom odnosu.“ Zamislite se - koliko ste sa svojim djetetom, a da vam pri tom nije jedno oko na omiljenoj TV seriji ili novinama, koliko razgovarate telefonom dodavajući mu redom razne igračke, koliko ste u aktivnostima koje morate obaviti a koliko u onima koje su za njegovo dobro? Da li možda vaše dijete želi samo vas?! Na žalost kod nas je uobičajeno da djeca dobiju punu našu pažnju tek kad zapadnu u ralje lošeg društva, narkomaniju ili prestupničko ponašanje, ali tada je uglavnom već prekasno. Vrijeme koje roditelji i djeca provedu zajedno može se svrstati u više kategorija: vrijeme za učenje vještina je jedna, vrijeme kada vas dijete prati u vašim poslovima je druga, a vrijeme kada ste sa djetetom i stvarate odnos jedan-na-jedan je treća i najvažnija kategorija u stvaranju veze roditelj-dijete. Upravo ovo treće vrijeme lahko uočavamo u hadisima Allahovog Poslanika, a dr. Grinspen to vrijeme zove floor time ili vrijeme za igre na podu. Zove ga tako jer malo dijete najviše voli da se igra na podu, a sam pojam podrazumijeva mnogo više od toga.