digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Zanimljivosti

Zanati u Bosni 1851. godine

Autor: Muhamed Hodžić Februar 11, 2016 0

Predstavljamo zanimljiv rad Rudolfa Zaplate, objavljenog u Jugoslovenskom listu 06.05.1934. godine a koji se odnosio na stanje zanata (obrta) u BiH 1851. godine. Rad je nastao na povjerljivom izvještaju austrijskog generalnog konzula dr. Dimitrija Atanaskovića u Sarajevu u kome su pored zanata opisane i privredne prilike u BiH

Kako Zaplata piše tadašnja bečka vlada je zatražila od svog sarajevskog konzula da joj na povjerljiv način dostavi podatke o privrednom stanju u Bosni, obzirom da je pokrenuto pitanje uspostavljanja slobodne trgovine između Dalmacije i BiH sa ciljem ukidanja visokih carina.   

 

U tom izvještaju dr. Atanasković na slijedeći način opisuje tadašnje zanate:

„Tvornica i manufaktura nema u Bosni. Sve je svedeno na najjednostavniji prastari domaći obrt. Podijeljni su na esnafe i esnafske odredbe se vrlo strogo provode. Najnapredniji esnafi su:

  1. obućari koji rade samo za domaće potrebe a nalaze se po svim gradovima i trgovačkim mjestima;
  2. remenari (sarači) koji poizvode sedla, jahaću opremu, opasače za oružje i td. Ta se roba izvozi u Srbiju, susjednu Albaniju, Rumeliju i Dalmaciju;
  3. krznari ( ćurčije) i to naročito u Sarajevu. Oni voze svoju prerađenu sirovu robu, većinom krznene postave i garniture, u Carigrad i poznato tržište u Uzundžovu. Materijal dobivaju djelomično iz unutrašnjosti a djelomično ga dobavljaju - kao vučje mješine i samure (kune) iz Leipziga i Romagne (dio italijanske pokrajine).
  4. kožari prerađuju volovske i kravlje kože za domaću obuću i remenje. Ovčije i kozje kože prerađene u sahtijan (marokanska mehka koža) izvoze se preko Broda u Madžarsku. Taj izvoz je od prije nekog vremena opao jer se je smanjila potražnja te vrsti kože.

 

Ostali obrt kao što su: zlatari, gombari, užari, stolari, puškari i safundžije su odviše neznatni te ih ne treba naročito isticati.

U nekim mjestima ove zemlje prave se ponjave i čilimi slabije vrste. Ženske, većinom po selima, predu ovčiju vunu i boje ju poglavito crno i crveno. Od toga tkaju grubo domaće sukno koje im služi za odjeću, tako da se ženske marame i crvena kapica (fes) muškaraca jedva kao inostrani fabrikat upotrebljava za toaletu domaćeg naroda.

Kao što je već gore napomenuto ima u Kreševu, Fojnici, Varešu, Mejdanu i Busovači znatan broj kovača koji poizvode ratarsko i domaće oruđe, kako se u zemlji upotrebljava, zatim potkove, klince, brave, žarače, džepne i veće noževe, srpove (pokušaj fabrikacije kosa nije uspio) ali sve prosto i slabo izrađeno i to onda izvoze u Srbiju, Rumeliju i Dalmaciju. Oružje poznato pod imenom handžara proizvode se u velikim količinama u Foči i mnogo izvozi u okolne truske provincije“. (Arhiv IZ, GHB u Sarajevu)

 

 

 

« Bilalovac: Na stablu jabuke plodovi u februaru Holivudsko šetalište slavnih: Jedina zvijezda po kojoj se ne gazi »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine