Nevjerovatna je mržnja među onima koji se zaklinju u Bosnu i Hercegovinu, a pogotovo je ona izražena među bošnjačkim političarima. Međusobne optužbe, etiketiranja, prozivanja, prijetnje i svađe povećavaju jednu kolektivnu dezorijentaciju naroda koji se, nakon tri decenije od najveće povijesne katastrofe, nikako da dozove i krene u susret izazovima i opasnostima sve nesigurnijeg svijeta, a posebno ako se pogledaju strašne prognoze i dešavanja u neposrednom susjedstvu te u Evropi. Kao da ove opasne prognoze i opomene ne dotiču naše predvodnike koji svojim odnosom prema običnim ljudima, potrebama i strahovima, zapravo, dokazuju da nemaju ni vjere u Konačni sat i obračun, ali i da nemaju vjere u ovu napaćenu zemlju dok su spremni da budu toliko politički neodgovorni, skloni pogaziti sve vrijednosti i principe samo da bi zaposjeli i ostali na pozicijama koje su postale njihov izvor opstanka i hramovi njihovih lažnih božanstava.

Nije jednostavno odabrati koji događaji su obilježili prethodnu, 2024. godinu, ali ovdje izdvajamo neke. Nažalost i ova godina je obilježena tragičnim događajima, u Bosni poplavama čije posljedice još uvijek nisu sanirane, a u svijetu nastavkom šutnje nad patnjama Palestinaca

U državi koja nije siromašna koliko nam se često želi prikazati, i koja bi trebala osigurati sigurnost i stabilnost svojim građanima, sve – od spašavanja života, preko obnove infrastrukture, do osiguranja osnovnih prava – visi o tankoj niti improvizacije, humanitarnih akcija i spornih odluka. Naša budućnost doslovno (o)visi o obrascima ponašanja koji nisu samo neodrživi, nego su opasni i uvredljivi za građane

Projekcija budućih događaja jasno pokazuje da bi RS mogla nastaviti s uspostavljanjem sve autonomnijeg pravnog, vojnog i političkog sistema unutar svojih granica, sve dok de facto odvajanje ne postane toliko očigledno da ga više niko neće dovoditi u pitanje. Kada država jednom izgubi kontrolu nad entitetima, a međunarodna zajednica nastavi ignorisati te probleme, proces povratka je gotovo nemoguć

Zašto međunarodni predstavnici, poput Schmidta, i dalje podržavaju sistem koji direktno krši evropske standarde o ljudskim pravima? Jer, postalo je očigledno, trenutni sistem ne osigurava dugoročnu stabilnost. Ili svjedočimo pokušaju da akteri međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini traže način i partnere da dozvole secesiju tj. opravdaju ulog za očuvanje prividnog mira? 

Stranica 1 od 16

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine