Ramazan je mjesec ispunjen blagoslovom (bereketom) blagoslovljeno sveto vrijeme, u koje se spušta svekoliki oprost i milost Božija. Objava Kur’ana koji je putokaz ljudima i jasan dokaz razlikovanja dobra od zla je počela u ovom mubarek vremenu.

„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla.“(Bekara, 185.) Stoga, ramazan je moralni kompas svakom muslimanu i muslimanki. U njemu su akumulirane sve vrijednosti čovjeka kao halife na zemlji. On nas vraća u našu duhovnu ravnotežu – ahseni takvim (najljepši sklad) - pruža nam jasan uvid u razlikovanje dobra od zla.

Vrijeme prepoznavanja odgovornosti

Postom kao krunskim ibadetom kojim dodirujemo suštinu svih ibadeta – „Sve ima svoj ulaz, a ulaz u pobožnost je post.“(Ibn Mubarek -Ez-Zuhdu, Ebu Eš-Šejh u Es-Sevabu, od Ebu Derda’ sa slabim senedom) - mi usmjeravamo svoju svijest ka Uzvišenom Allahu i darujemo sebi mogućnost da budemo istinski ispunjeni vrijednostima čovjeka.

Na taj način iskazujemo poštovanje prema sebi kao krunskim Božijim stvorenjima, jer je čovjek bešer – uspravno biće, koje kroz život hodi uspravno i obazrivo obraćajući pažnju na sve stvoreno u nastojanju da ispuni svoju svrhu i istinski se preda svome Stvoritelju. Ulazeći u blagoslovljeno vrijeme ramazana čovjek se oslobađa niskih i pojavnih dunjalučkih prohtjeva, skidajući tako utege sa sebe koji ga inače sprečavaju da se kreće uspravno. Oslobađajući sebe tereta pretjerane zaljubljenosti u dunjalučke lažne prikaze čovjek postaje slobodan i spreman preuzeti odgovornost za sebe i svijet oko sebe. Tako u ramazanu vidimo ljude kako lakše i predanije prilaze ibadetima, ostvaruju bolju komunikaciju u porodici, pokazuju veću volju i strpljivost, popravljaju odnose s drugima i spremniji su da pomognu opće dobro i zajednicu.

Kroz budnost i trezvenost koju dobijamo kada se okitimo darovima ramazana, bistrimo pogled na svijet i lakše prihvatamo izazove koji su postavljeni pred nama u svakodnevnom životu. Na tragu dove koju je učio Muhammed, a.s., „Allahu, daj mi da vidim stvari onake kakve one zaista jesu“, postavljamo prioritete i uspostavljamo ispravan sistem vrijednosti, sklad i ravnotežu u sebi i oko sebe. Stoga je mubarek ramazansko vrijeme prilika da usporimo ubrzani ritam savremene svakodnevnice ili da čak na trenutke zastanemo kako bismo prepoznali vrijednosti koje nas okružuju i dali im potrebnu pažnju. Time ćemo stati na čvrsto tlo naših vrijednosti vjere, znanja, porodice, povjerenja, ljubavi, humanosti, solidarnosti, zahvalnosti, odanosti i prijateljstva. Sve ove vrijednosti nastanjuju se i jačaju u našim bićima u blagoslovljenim ramazanskim danima.

Kroz individualizirano razvijanje istinskih vrijednosti kod svakoga pojedinačno mi jačamo našu kolektivnu svijest i osjećaj pripadnosti ljudskoj vrsti, za koju smo svi, u okviru svojih mogućnosti, odgovorni. Muhammed, a.s., je rekao: „Nema vjere onaj ko nema emaneta, niti ima vjere onaj ko ne poštuje dogovore.“Naš emanet je međusobno povjerenje i odgovornost jednih spram drugih kao i prema blagodatima, bilo da su one materijalne, intelektualne ili duhovne, koje su nam darovane, a koje u ovom blagoslovljenom vremenu jasnije uviđamo i prepoznajemo. Naša je obaveza da te iste blagodati čuvamo, njegujemo, budemo zahvalni na njima i razvijamo ih u njihovom punom kapacitetu. Ramazan je najbolje vrijeme da postanemo svjesniji te svoje obaveze.

Veliki ramazanski dar - furkan

U savremenom svijetu u kakvom živimo stalno smo izloženi moru informacija, vrlo često sasvim bespotrebnih, neprovjerenih, opterećujućih i banalnih. Opteretili smo svoje duhovne organe spoznaje i izgubili ravnotežu te smo došli u situaciju da često ne možemo da razaznamo istinu od laži, znanje od neznanja, vrijednost od jeftinih podvala ostajući tako zbunjeni u sveopćem brlogu informacija u raznim medijima, društvenim mrežama, izjavama i radovima upitnih intelektualnih autoriteta u atmosferi relativizacije svih istina i vrijednosti. Nažalost, ovakvo stanje nije zaobišlo ni dijelove naše akademske zajednice, od koje uvijek očekujemo intelektualnu i duhovnu trezvenost.

Njegujući potencijale kojima smo darovani kroz pokornost Uzvišenom u ramazanu imamo mogućnost da napravimo iskorak i zadobijemo jasniji uvid u stvari, da raščistimo maglu pred svojim očima i spoznamo istinske vrijednosti. Ako imamo na umu da je svrha posta da budemo svjesniji Boga, kako nam Kur’an poručuje: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste Boga svjesni bili.” (Bekara, 183.), kroz ramazan nam se pruža mogućnost da kroz svijest o Bogu, istinskim postom, predanošću i pokornošću Njemu, budemo darovani jednim od velikih ramazanskih darova - furkanom (moći razlikovanja istine od laži). Allah, dž.š., kaže: „O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. – A Allahova dobrota je neizmjerna.“(Enfal, 29.)

Oni koji budu ulagali napore u postizanju većeg stepena svjesnosti i oni svjesni Boga bit će darovani furkanom. Furkan je jedan od naziva Kur’ana, koji, kao Božija objava, rastavlja istinu od laži. Furkan je moć da razaznajemo na jasan način, jasnim uvidom u stvari šta je to istina, a šta laž, šta je to prava vrijednost, a šta privid vrijednosti. Furkan je naš unutrašnji mehanizam pomoću kojeg razlikujemo dobro od zla i pogrešnog. To je naš moralni kompas koji nas vodi kroz život i pomaže nam da prepoznajemo opasnosti kao što je Muhammed, a.s., kazao: „Grijeh je ono što te tišti u prsima i za šta ne bi volio da drugi ljudi znaju.“

Kroz pokornost i predanost Uzvišenom iskoristimo potencijale naše duše, uspostavimo u njoj najljepši sklad i ravnotežu, red i harmoniju, a ne dopustimo da u njoj zavlada haos – „(...) i duše i Onoga koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi! (Šems, 7-10.)

Na tragu kazanog, mjesec ramazan vidimo kao priliku za promjenu u kojoj ćemo povesti računa o stanju našeg duhovnog bića. Poštujući ono što nam je Allah, dž.š., darovao, a za šta nismo zaslužni, iskoristimo svoje potencijale u njihovoj punini, iskazujući zahvalnost Uzvišenom, kako bismo kušali slatke plodove iskonske vjere, kojoj oduvijek kao istinski Božiji robovi stremimo.