Ovaj džuz osim završnog dijela sure Ez-Zumer u kojem je težište stavljeno, kako je to u većini slučajeva u mekanskoj objavi, na dvije kategorije ljudi: one koji iskreno vjeruju u objavljenu Istinu i prihvataju je, te one koji je odbijaju i negiraju, odnosno pokušavaju sakriti, sadrži još i cijelu suru Mu'min (Gafir) i početak sure Fussilet, a obje te sure počinju „tajanstvenim“ harfovima Ha Mim. Takvih ima sedam: Mu'min, Fussilet, Eš-Šura, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan, El-Džasije i El-Ahkaf. To je kategorija takozvanih hāmīmāt sura. Kako je već poznato, kada sura započinje tim „isprekidanim“ harfovima ona odmah govori o objavljenoj Knjizi i odnosu ljudi prema njoj.

            Ako bismo htjeli predstaviti sažetak 24. džuza, uz povezivanje njegovih poruka s bosanskom stvarnošću – društvenom, historijskom i duhovnom, u nekoliko rečenica, onda bi to moglo biti ovako.

            Tematski, ovaj džuz snažno govori o: tevhidu (Božijoj jednoći) (39:42-52); pravdi i odgovornosti vlasti i pojedinaca (40:21-37); strpljenju potlačenih (40:39-78); opasnosti oholosti i zloupotrebe moći (41:9-18); snazi riječi i istine naspram sile (41:26-44).

            Na primjeru Musaa, a. s., i faraona, o čemu govori sura Mu'min, nalazimo sliku borbe Istine protiv sile. Iako faraon ima vlast, vojsku, propagandu, on nema istinu. Vidimo tu da pojedinac, u liku „vjernika iz faraonove porodice“, tiho, mudro i hrabro brani istinu, iako zna da time rizikuje sve. Ovo nas jako podsjeća na period agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i na poslijeratnu Bosnu, gdje istina često mora da se brani tiho, strpljivo i pametno, jer je moć i dalje u rukama onih koji je ne koriste pravedno. Iz toga možemo naučiti da istina ne mora biti glasna da bi bila snažna.

            Faraon (a s njim i Haman i Karun) je oličenje oholosti, koja vodi direktno u propast. On pripada kategoriji koja odbacuje poruku ali ne zato što je ne razumije – već zato što je oholo odbija. Kur’an često ističe (40:21) da su mnogi narodi propali ne zbog neznanja nego zbog arogancije i samodopadnosti. U našoj stvarnosti se to jasno nazire u političkoj korupciji, slijepoj nacionalističkoj pristrasnosti i onim liderima koji sebe vide iznad zakona i morala. Kur’anska poruka je jasna - moć bez odgovornosti je kratkog vijeka. Zloupotreba moći ima katastrofalan kraj. (40:75)

            Na više mjesta u ovom džuzu (40:55) (41:35) nalazimo da vjernici trpe nepravdu, bivaju ismijani i nemaju trenutnu pobjedu, ali istina je da strpljenje nije slabost i da uz sabur dolazi i Allahova pomoć. (40:77) Ako želimo da u ovome prepoznamo dio svije stvarnosti onda nam, kao narodu koji zna šta znači čekati pravdu, zna šta znači nositi rane koje drugi negiraju, treba biti bjelodano da naše višedecenijsko strpljenje ne znači zaborav – nego ustrajnost bez gubitka dostojanstva.

            Kada se u suri Fussilet govori o snazi riječi i morala onda se naglašava da su kur’anski ajeti jasni, ali ih ne prihvataju samo oni koji ne žele promjenu. I ističe se da Dobro i zlo nisu isto! (41:34) i da se zlo pobjeđuje dobrim. U današnjem društvu punom govora mržnje, podjela, revizionizma i sličnih negativnosti, Kur’an nas poziva na moralnu dosljednost, smirenu, ali čvrstu riječ i borbu bez gubitka ljudskosti.

            Rezimirano rečeno - istina, strpljenje i moral mogu biti potisnuti, ali nikada poraženi. Za Bosnu i bosanske muslimane u njoj to znači - ne prodati istinu zarad komfora, ne odustati od pravde i kad kasni, i ne dozvoliti da nas nepravda pretvori u ono protiv čega se borimo.    

U prilog svemu rečenom ovom prilikom ćemo se više zadržati na sržnoj temi sure Mu'min koja, a na to joj i naziv ukazuje, govori o vrlo zanimljivoj ličnosti u Kur'anu, „čovjeku vjerniku iz Faraonove porodice“. (40:23-46) Ovo kazivanje tako upečatljivo govori koliko je, za odbranu istine, važan stav jakog pojedinca u poltronskom društvu. U njemu se iznosi epizoda iz života Musa'a, faraona i „vjernika iz faraonove porodice“, koji se pojavljuje kao anonimni moralni glas savjesti unutar tiranskog sistema. Riječ je o žestokom dijalogu ili moralnoj raspravi, o kontrastu istine i moći, o sukobu razuma i oholosti.

Cijeli komentar 24. džuza možete pročitati u izdanju Preporoda od 1. marta