Strašno i zastrašujuće! To je oko 120 miliona litara alkoholnih pića, a što znači da je po glavi stanovnika za devet mjeseci uvezeno više od 30 litara opojnih napitaka! Ovakvim intenzitetom će do kraja godine biti uvezeno još 40.000 tona alkoholnih pića. Uvoz alkoholnih pića za devet mjeseci je koštao čak 150 miliona KM. Cifra je frapantna, a alarmantan je i podatak da je uvoz alkoholnih pića znatno porastao u odnosu na isti period prošle godine.

Rijeke alkoholnih pića se slijevaju prema BiH iz susjednih i drugih evropskih država, jer za čašom i flašom sve češće poteže i staro i mlado, i muško i žensko! Zavladao je bizaran a omiljen trend da se u bilo koje doba 'podmaže ili dezinfikuje' grlo, izgubi pamet i pomute osjećanja! Nekome je svakodnevno konzumiranje alkohola postalo ritual, baš kao nekome kafa ili čaj.

Pored ogromnih količina uvezenih alkoholnih pića iz inostranstva, povećava se i vlastita proizvodnja. Masovno se sadi voće u svrhu proizvodnje alkohola. Rakija se proizvodi ne samo od šljiva, već i od jabuka i drugih vrsta voća. Malo je svadbi, početaka i završetaka izgradnje kuća, okončanja studija, sunneta i drugih ceremonija a da se ne poslužuju lokalni i svjetski brendovi alkoholnih pića. Jer, zaboga, valja biti domaćin i ugoditi narodu, a ko te pita za haram! Kažu: „Hajd' ba, grijeh ne ulazi na usta, već izlazi iz usta!“

Zahvaljujući roditeljima alkoholičarima, mnoga djeca počinju piti u svojoj desetoj godini, a kasnije postaju ovisni i hronični alkoholičari, te im je potrebna pomoć ljekara  i ustanova za odvikavanje od alkohola. Zbog opijanja imamo zlostavljanje žena i djece, policijskih intervencija, rasturenih brakova, oboljelih od ciroze jetre i drugih strašnih posljedica. Ljudi se svojim vlastitim rukama svjesno bacaju u propast, postaju robovima strasti i upliću se u paukovu mrežu iz koje se ne mogu osloboditi bez čvrste vjere u Boga i odluke da se oslobode kandži alkohola, za koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da je „majka svih zala“.

Ovog, kao i svih drugih zala i harama, čovjek se može osloboditi ako hoće. A da se doista može osloboditi okova alkohola, svjedoče prvi muslimani, koji su, kada je objavljen ajet o zabrani alkohola, svi iznijeli sav alkohol iz svojih kuća i prolili ga na ulice Medine. Njima je, dakle, bilo dovoljno čuti da je Allaha, dž. š., zabranio opojna pića, pa da kažu: „Čujemo i pokoravamo se, oprosti nam, o naš Gospodaru, Tebi nam je vratiti se!“ (El-Bekare, 285)

Mnogi saobraćajni udesi, ubistva i druga zlodjela su posljedica konzumiranja alkohola. One koji piju alkohol ne treba samo optuživati, već im treba pomoći da se oslobode ovoga zla. A da bi im se pomoglo, oni koji piju alkohol moraju postati svjesni svog problema i poduzeti korake kako bi ga nadvladali. Alkoholičar mora promijeniti svoj način razmišljanja, pa umjesto da tvrdi: „Pijem zato što me žena ostavila i što sam izgubio posao“, treba reći: „Žena me ostavila i izgubio sam posao zato što pijem.“

Jedni drugima smo dužni pomagati u svim sverama života i ukazivati na greške i propuste. U tome se i ogleda nečija veličina, a sve radi Božijeg zadovoljstva i koristi za sve nas. Dobro bi bilo da se naučimo slušati jedni druge, da slobodno izražavamo svoja osjećanja, iznosimo i povjeravamo svoje probleme, te nastojimo razumjeti jedni druge. Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao je odgovarajuću riječ za svakoga. I to riječ kojom je osvajao srca svojih najvećih neprijatelja i dušmana. Baš onako kako nas uči naš Stvoritelj: „Ti ih posavjetuj, i reci im o njima ono što će ih dirnuti.“ (En-Nisa', 63) Dakle, savjetuj ih riječima koje su njima razumljive i bliske i koje će na njih djelovati! Osoba koja ima problema treba osjetiti da smo joj prijatelji i da joj želimo pomoći. I mali napredak i poboljšanje je uspjeh.

Neke stvari se ne mogu preko noći promijeniti. Treba im vremena, rada, strpljenja, podsticanja, savjetovanja, posvećivanja, žrtvovanja, odricanja. Jer, isplati se jednu osobu spasiti i izvesti na selamet. Dapače, nagrada je kao da si cijelo čovječanstvo spasio: „A ko bude uzrokom da se sačuva život nečiji, kao da je sačuvao živote svih ljudi!“ (El-Ma'ide, 32)

Svaki korak ka uspjehu zaslužuje pažnju i pohvalu, dok puke kritike i osuđivanja neće doprinijeti trezvenom razmišljanju i odricanju onoga što je haram i što Uzvišeni zabranjuje. Svakako, one koji čine harame treba upozoriti na posljedice ako se ne okane, jer sutra valja mrijeti i račun za svoja djela polagati.

Blago onima koji se svjesno boje Allaha, dž. š., i koji svjesno, dragovoljno i radi Njega napuštaju ono što je naš Stvoritelj zabranio. A naš milostivi Stvoritelj nam je nešto naredio ili zabranio samo radi našeg dobra.

One koji griješe ne treba smatrati bezvrijednim i beznadnim slučajem. Vrata Allahove milosti su uvijek otvorena za pokajnike pa ih treba podstaći da se pokaju iskrenom teobom, jer Uzvišeni Allah prašta grijehe takvima. Nadu u Božiju milost ne treba gubiti. No, pokajati se treba odmah i bez odlaganja, jer niko ne zna kada će melek smrti po dušu doći. A tu nema pravila niti izuzetaka. Melek smrti dolazi po Božijem naređenju i u određeno i suđeno vrijeme. Jadni su, pak, oni koji ne slušaju ni Boga ni one koji slijede Put Istine.

One koji konzumiraju opojna pića treba pozvati da se okane toga zla, da počnu padati na sedždu i družiti se sa onima koji se vežu za džemat. Ako ga ostavimo bez pomoći i podrške, sigurno će ga primamiti društvo šejtansko i posljedice će biti nesagledive. Tako je i sa drugim grijesima i haramima. Borimo se za svaku osobu koja je u bilo kakvoj nevolji ili iskušenju. Ukazujmo na ono što ne valja da ne bismo svi ispaštali zbog grijeha pojedinaca.

A prešućujemo, čudimo se i samo komentarišemo ono što vidimo, čujemo ili doživimo. Evo prije dva dana je završio čuveni gračanički vašar, koji se odlikovao po nečemu što do sada nije primijećeno. Vašar je doista bio impozantan po svemu. Allah, dž. š., nas je počastio prekrasnim vremenom, posjetioci su organizirano došli čak iz Konjica, Visokog, Zavidovića, Živinica, Lukavca, Puračića i drugih bh. mjesta, moglo se kupiti svega i svačega, a Bijela džamija je bila prepuna vjernika na podne-namazu. Jedan džematlija sa strane reče: „Glavni razlog mog dolaska na vašar je podne-namaz u Bijeloj džamiji i obraćanje imama.“  

Obavijestiše me da se na ovogodišnjem vašaru na jednom mjestu prodaje prasetina. Kažu: „Donesoše prase i ono za tren oka “prsnu”! Odem da se lično uvjerim, kad, zbilja, ispod stola piše 'domaća prasetina'! Subhanallah! Svi se čudimo i pitamo: „Ko to prodaje prasetinu muslimanima?“ Ne treba pitati ko prodaje prasetinu, nego ko je kupuje?! A kupuju je, nažalost, mnogi muslimani. Jer, da je niko ne kupuje, ne bi je ni prodavali. Čuli smo i da naše komšije preko Spreče kažu: „Da nije muslimana mi bi pečenjare prasetine morali zatvoriti.“ Jučer mi neko reče da postoje podaci da Lijanovići najviše svinjskih proizvoda plasiraju na područje Gračanice!

Naravno, svako je slobodan da vjeruje ili ne vjeruje, klanja ili ne klanja, jede i pije šta hoće i koliko hoće, ali se dobro zna šta je halal a šta haram, šta nam je Uzvišeni Bog dozvolio a šta zabranio. A sve što nam je dragi Bog dozvolio ili zabranio je radi našeg dobra i uglavnom je u skladu sa medicinom, pa nam je dužnost pridržavati se toga. Ako, pak, svoja leđa okrenemo Bogu, pa leđa smo okrenuli na svoju štetu a ne Božiju. Jer kada bi svi ljudi postali nevjernici i nepokornici, ne bi dragom Bogu naškodili ni trunke jedne. Samo sebi možemo naškoditi. A kad nas nešto snađe, pitamo se: „Šta ovo bi i šta nas snađe?! Zar smo ovo zaslužili?!“

Uzvišeni Bog je toliko milostiv da nikoga ne želi kazniti. Ljudi sami sebe kažnjavaju svojim zlim djelima. Pa, ne čudimo se kad nas zadese poplave, klizišta, odroni, zemljotresi, cunamiji, oluje, uragani, razne bolesti, mržnja, zavist, zloba i dr. S kakvim i kolikim blagodatima nas je naš Stvoritelj počastio, malo Mu zahvaljujemo. Ma šta i ma koliko imamo, nezadovoljni smo i samo kukamo. Tako i mora biti kad su nam duše nezasite i kad će nam čežnja za dunjalukom nestati tek kad nam zemlja zatrpa usta. Opametimo se sada, jer sutra može biti već kasno. Niko ne može biti siguran da će sutra živ osvanuti i omrknuti. Allahu ekber!

Smisao života nije u piću i onome što je haram, pa nađimo smisao u onome što nam je propisao Onaj Koji sve zna i što je za nas najbolje. Najbolji lijek za bilo kakvu dunjalučku ovisnost je povratak Gospodaru svega što postoji. Sedžda i namaz su lijek i spas. I Svjetska zdravstvena organizacija to priznaje i preporučuje vjerske aktivnosti. Čitaj Kur'an u prijevodu, hadise i neke druge korisne knjige. Ne ugađaj svojim niskim i egoističkim pobudama već svome Stvoritelju Koji ti je podario recept za sreću i uspjeh na prolaznom i vječnom svijetu. Božiji recept je lijek za sve bolesti i besplatan je.

Allah, dž. š., nam pruža Svoju 'Ruku' pa je prihvatimo. Milostivi Allah se raduje našem povratku, Allahov Poslanik i vjernici nas hrabre, pa se ne predajimo i nadu ne gubimo. Pobijedimo ovisnost o haramu! Oslobodimo se omči harama. Postanimo slobodni. Upoznajmo Svemogućeg Stvoritelja i približimo Mu se ibadetom!  Živimo harmoničnim životom i sačuvajmo svoj identitet i dostojanstvo.

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, rasvijetli naš um, nastani u naša srca dobro a izbaci zlo, popravi naše i stanje svih Tvojih stvorenja na Zemlji, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.                                          

Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 13.11.2015. god.