Ovih dana se prisjećamo čuvene Ahdname koju je bosanskim Franjevcima dao Sultan Fatih; najmoćniji vladar tog vremena. Poštovana braćo, upravo ovaj događaj treba da nam bude inspiracija da postavimo pitanje da li je naša borba za domovinu, Bosnu i Hercegovinu, završena? Da li smo sačuvali i očuvali ideju Bosne? Nažalost, moramo priznati da će naša borba potrajati još dugo. Ovo nas treba podsjetiti na konstataciju našeg Poslanika, Muhammeda, a.s., nakon završene bitke: “Sada nam slijedi žešća (najveća) borba, da pobijedimo sami sebe!” Najveća opasnost za nas i našu domovinu proizilazi iz pokušaja razduhovljenja našeg bosanskog bića ili uništenja bosanskog duha.

Da bismo to razumjeli, navest ćemo primjer kako je jedan muslimanski narod prepoznao nakane kolonizatora i identifikovao najveću opasnost: udar na njihov identitet ili - kako to jedan marokanski alim definiše - duhovni profil. Kolonizator je prvo kralja Maroka izmjestio u Centralnu Afriku, a zatim se posvetio rastakanju marokanskog bića, izdvajajući Jevreje i malobrojne kršćane iz marokanskog bića /identiteta. Na koncu, najveći udar se ogledao u pokušajima odvajanja Berbera od Arapa, dakle, muslimana od muslimana. Marokanski nacionalni pokret je ozbiljno shvatio problem i žestoko se suprotstavio nakanama kolonizatora. Zahtijevali su povratak kralja i uspostavu ustavne monarhije, a svu svoju energiju usmjerili u odbranu svog duhovnog profila i jedinstva marokanske nacije. Oni su po džamijama počeli učiti latif molitve/dove koje se uče samo onda kada je posrijedi nacionalna katastrofa. Allahumme ja latif ultuf bina, započinjale su te dove, a u osnovi znače: Milostivi Allahu, budi prema nama milostiv i ne dozvoli da nas zavade sa našom braćom Berberima. S druge strane, pripadnici tarikatskog centra, tidžanije, senusije i drugi tarikati su u svojim virdovima i zikrovima uveli, nakon salavata, učenje slijedećeg sadžaja: Dustur ja Allah, dustur ja Resulullah! Što bi u modificiranom i prilagođenom značenju glasilo: Ustav o Allahu, Ustav o Allahov Poslaniče! Snažno su zagovarali očuvanje svoje vjerske tradicije, maturidijskog akaida i malikijskog mezheba. Nije potrebno napominjati da je ova zemlja uspjela očuvati svoje jedinstvo i političku stabilnost. Za razliku od Maroka, Alžir, Tunis, Libija, te druge muslimanske zemlje i danas imaju velike probleme upravo zbog toga što su eksperimentisale sa uvezenim rješenjima koja nisu komplementarna sa njihovim duhovnim profilom.

Naša zemlja, Bosna i Hercegovina, nalazi se u sličnoj situaciji, jer je naš duhovni profil, naš bosanski duh ugrožen. Mi ne smijemo dozvoliti čejrečenje naše bosanske duhovnosti, bosanskog čovjeka (Homo bosniacus), isto onako kako Marokanci nisu dozvolili čejrečenje svoga magripskog/marokanskog bića. Drugim riječima, mi trebamo nastaviti čuvati našu tradiciju od vremena dobrih Bošnjana, ne smijemo dozvoliti da se zatvaramo u uskolokalne okvire i da, promovirajući bošnjaštvo, od sebe udaljavamo, ne samo kršćane, hrišćane i Jevreje, nego i mnogobrojne Bosance i Hercegovce koji će se takvim tendencijama sigurno opirati. Upravo to jedinstvo i to zajedništvo trebaju biti glavne poruke Milodraža i susreta dva velika čovjeka, fra Anđela Zvizdovića i Sultana Fatiha.

Čuvajmo našu bosansku islamsku tradiciji na kojoj Islamska zajednica u BiH, svjesna situacije u kojoj se nalazimo, insistira u posljednje vrijeme. Čuvajmo islamsku tradiciju Bošnjaka. Ne dozvolimo da nas zbunjuju oni koji zahtijevaju preispitivanje naše tradicije i njeno navodno usklađivanje sa sunnetom, praksom Allahovog Poslanika, a.s.. Posebnu pažnju obratimo na tumačenje islama i Božijeg zakona - Šerijata. Pravda je osnovno načelo i glavna intencija Šerijata. Ukoliko u društvu zavlada nepravda, dužni ste se suprotstaviti makar ona dolazila i od samih muslimana.

S nastupanjem akšam-namaza ulazimo u mubarek mjesec ramazan. Prilika je to da se okrenemo i posvetimo sebi, da se potrudimo zaslužiti Allahovu milost, magfiret (oprost) i spas od Džehenema. Međutim, još je nešto važno. Imajte na umu da je naš Poslanik (a.s.) rekao: “Ko bude postio mjesec ramazan čvrsto vjerujući u Allaha i sviđajući račun sa samim sobom, biće mu oprošteni grijesi koje je ranije počinio.” Naravno da znate da se to ne odnosi na sve grijehe, jer ima onih koji zahtijevaju teobu (pokajanje) i posebne uslove. Ovdje je važno istaći da ramazan treba iskoristiti kao svojevrsnu reviziju na individualnom i kolektivnom planu. Drugim riječima, svako od nas bi, prilikom polaska na počinak, samome sebi postaviti pitanje: Šta sam danas uradio za svoj ummet, za svoju domovinu, za svoju vjeru, za svoj džemat? Isto tako, kad ustane, treba se zapitati: Šta danas mogu uraditi za svoj džemat, za svoju Zajednicu, za svoju domovinu? Time ne propitujemo svoju svakodnevicu, svakodnevnu rutinu i obaveze koje u njoj izvršavamo, nego se pitamo šta još možemo učiniti?

Dio hutbe održane u Sultan Fatihovoj džamiji u Milodražu

u okviru manifestacije “Poruke Ahdname“