Postiti – sustezati se od jela, pića i drugih tjelesnih uživanja je u neraskidivoj vezi s govorom o duhovnom aspektu posta. Jedno bez drugog ne ide. Samo zajedno grade cjelinu

Znamo da tokom posta ostavljanje hrane i pića nije samo sebi cilj, to je sredstvo do cilja. Upravo tome su nas učili  učitelji islama, odgajatelji, veliki šejhovi koji nisu dozvoljavali da se o nekom propisu govori samo sa fikhske - pravne strane, već da se uvijek govori i o duhovnoj dimenziji propisa. U ovom tekstu ćemo se referirati na tri takva autora, a to su: Ebu Hamid el-Gazali, Bediuzzaman Said Nursi i Ahmed Šarani: Ebu Hamid el-Gazali u djelu ''Tajna posta, zekata i hadža'' kaže:''Znaj da postoje tri kategorije posta:

• Post mase – savmu el-'umum
• Post odabranih – savmu el-husus
• Post posebno odabranih – savmu hususi el-husus.

Iz riječi Imama Gazalija koji kaže: ''Post mase – je post kojim se postači, uglavnom, sustežu jela, pića i polnog općenja,'' možemo zaključiti da Imam Gazali pod pojmom ''masa'' misli na dva aspekta;  prvo: svi ljudi koji poste se sustežu od jela, pića i polnog općenja. Ima ih mnogo (masa). Drugo: Veliki broj ljudi tokom posta ostaje samo na tome i sustezanje od jela, pića i tjelesnih uživanja im bude jedini cilj.

Za imama Gazalija post odabranih je post onih koji, pored gore navedenog od grijeha čuvaju svoj sluh, vid, jezik i sve ostale organe i osjetila. Ovaj vid posta i jeste želja svakom muslimanu, da sveukupno svoje biće, sva svoja osjetila, unutarnja i vanjska podredi pokornosti Bogu Uzvišenom.

Post posebno odabranih, prema riječima Imama Gazalija je post onih koji, pored navedenog, poste svojim srcem i mislima, koji se potpuno posvećuju Uzvišenom Allahu, dž. š. Ova vrsta posta se prekida pomišlju na bilo čega ili bilo koga, osim pomisli na Uzvišenog Allaha, dž. š. i Ahiret. Ova vrsta posta se prekida mišlju o Dunjaluku, osim ako je povezana sa vjerom. Ovi, koji poste srcem, govore ovako:''Onaj ko posteći u toku dana razmišlja o tome kako će se i čime iftariti, pogriješio je jer to govori o nedostatku čvrstine u vjeri, o nedostatku sigurnosti u blagodat i obećanu nafaku od Uzvišenog Allaha, dž. š. U ovu treću kategoriju postača spadaju Allahovi poslanici, evlije i dobri ljudi.

Svijest o sebi kao robu i svijest o Allahu, dž. š.  kao Rabbu (Gospodaru)

Kada Said Nursi govori o postu shvatamo da govori o drugoj kategoriji posta post odabranih koju kao takvu definiše Imam Gazali.  Said Nursi u djelu „Najbolji gost'' o postu kaže: ''S gledišta odgoja čovjekove duše, post ramazana sadrži brojne mudrosti. Jedna od njih jeste da nefs (duša) po svojoj ćudi želi biti slobodan i nesputan, pa se tako i odnosi prema sebi. Nefs, čak, za sebe traži i umišlja Božanska svojstva i slobodno kretanje po svojoj želji. Zato nefs ne smatra da se odgaja putem neizmjernih Božijih blagodati, a naročito ako živi u izobilju i ako ima moć na ovome svijetu, a nemarnost ga podržava i potiče u tome stavu, on nekontrolirano i nedopustivo proždire Božanske blagodati, poput životinje. Međutim, u toku blagoslovljenog ramazana, duša svakog čovjeka, od najimućnijeg bogataša, do najbijednijeg siromaha počinje razabirati stvari o sebi te uviđa da ona nije vlasnik, nego nečije vlasništvo, i da nije slobodna i neovisna, nego je podređena i rob... Otuda se oholost njezinog umišljenog gospodstva slama te se prihvata robovanja Uzvišenom Allahu, dž. š. i izvršava svoju temeljnu funkciju, a to je iskazivanje zahvalnosti. Tako, oni koji su naduti od sitosti ne uviđaju stepen blagodati što počiva u korici suhog hljeba, a naročito ako su imućni i dobro opskrbljeni. Međutim, vjernik za iftarom uviđa da je ta korica jedna skupocjena Božanska blagodat i to mu svjedoči njegovo čulo okusa. Zato postači u ramazanu od vladara do najvećeg siromaha postižu duhovnu zahvalnost Uzvišenom Allahu, dž. š. proisteklu iz uviđanja ogromne vrijednosti tih blagodati. Post ramazana čak i najnemarnijim i najprkosnijim ljudima posredstvom gladi daje osjećaj slabosti, nemoći i neimaštine. I svaki od njih, razmislivši o sebi i o svome praznom želucu uviđa potrebu u želucu, tako se prisjeti koliko mu je tijelo nemoćno i nejako, podložno propadanju, i koliko je ovisan o Božijoj milosti i sažaljenju, te duboko osjeti težnju da, sasvim bespomoćan i izrazito siromašan, pokuca na vrata Božijeg oprosta oslobodivši se faraonske oholosti svoje duše i spreman da rukom duhovne zahvalnosti pokuca na vrata Božije milosti, ako mu gaflet (nemarnost) nije u potpunosti iskvario srce.''

Svijest o zajednici muslimana

Duhovni učitelji poručuju da vjernik posteći mjesec ramazan bolje razumije svijet i okruženje u kome živi, i da je on socijalno biće koje je u stalnoj korepondenciji sa drugima, kako u pojavnom svijetu tako i u duhovnom svijetu jer je oko nas u svakom trenutku svijet meleka, džina i šejtana. 

Jedna iz izobilja mudrosti posta, okrenuti prema društvenom životu čovjeka, jeste činjenica da su ljudi stvoreni različiti sa gledišta načina preživljavanja. Prema tome Uzvišeni Allah poziva bogate da pruže ruku pomoći svojoj braći siromasima. Oni ne mogu u potpunosti imati osjećaja za njihovo žalosno stanje i glad osim kroz gladovanje nastalo putem posta. Pa, da nije posta, mnogi bogataši, koji slijede svoje prohtjeve ne bi mogli razumjeti koliku potrebu siromasi imaju za sažaljenjem i milošću.''

Imam Šarani u knjizi ''Poslanikove smjernice za svakodnevni život'' navodi sahih predaju od Taberanija, Hakima i Bejhekija da je Poslanik, a. s. rekao: ''Ko nahrani svoga brata do sitosti, napoji ga u cijelosti, Allah ga udalji od Džehennema koliko sedam hendeka, a između svakog hendeka je razdaljina koliko petsto godina.''

U duhovni aspekt posta svakako treba navesti i sljedeće riječi imama Šaranija: ''U koristi posta spada i to da post sprečava šejtanske puteve u tijelu postača i postaje štit, pa šejtan nije u stanju da nađe bilo kakvog načina i prolaza u njegovom tijelu kako bi mogao prodrijeti u njegovo srce i to traje od godine do godine, od ponedjeljka do četvrtka, od četvrtka do ponedjeljka, ili od bijelih dana do bijelih dana. Od Ašure do Ašure, od dana Arefata do sljedećeg dana Arefata.'' Kada govorimo o duhovnom aspektu posta nužno je navesti hadis Poslanika, a. s. u kome se opisuje jedna od nagrada onima koji su sproveli u djelo sve gore navedeno: ''Onome ko isposti ramazan, vjerujući i očekujući nagradu od Allaha, bit će mu oprošteni do tada učinjeni grijei.'' (Buharija, Muslim)

Sve navedeno možemo smatrati kao jedan kratki uvod ili smjernice koje nas upućuju na istraživanje i razmišljanje o duhovnim aspektima posta. Postiti – sustezati se od jela, pića i drugih tjelesnih uživanja je u neraskidivoj vezi sa govorom o duhovnom aspektu posta. Jedno bez drugog ne ide. Samo zajedno grade cjelinu. A cjelina jeste vjernik koji je bogobojazan, Allahu, dž. š. predan, zahvalan i koji se čisti od grijeha. Sve nabrojano je i svrha samoga posta.