Da ne bismo to zaboravili i da bismo se što bolje pripremili za taj čas, Pejgamber, s.a.v.s., nas savjetuje i kaže: „Mnogo spominjite smrt!“ Ovo je vrlo kratak, sažet i jezgrovit govor, u kojem se sa malo riječi mnogo kaže, što je jedna od karakteristika Poslanikovog govora.

Enes, r.a., pripovijeda da je Pejgamber, s.a.v.s., jednom prilikom prošao pored mjesta gdje su sjedile ensarije koji su se šalili i smijali, pa im je rekao: „Mnogo se sjećajte onoga što prekida užitke i rastavlja sakupljene!“ Smrt je ta koja djecu čini jetimima, razdvaja bračne drugove, prekida činjenje dobrih dijela, primiče nas danu izlaganja dijela, seli nas iz dunjalučkih kuća i dvorova u kuće straha i samoće. Allahu naš, sačuvaj nas patnje u kaburu i patnje u Džehennemu!

Jednom prilikom je Pejgamber, s.a.v.s., upitan: „Allahov Poslaniče, ko su najpametniji ljudi? On reče: Oni koji se najviše sjećaju smrti i koji se za ono što je poslije nje najbolje pripremaju, to su najpametniji ljudi.“

Omer ibn Abdulaziz je imao običaj pozvati i sakupiti ljude kako bi se zajednički podsjećali na smrt, kao da je pred njih stavljen tabut sa mejjitom.

Neki pripadnici prvih, odabranih generacija su rekli: „Ko bude mnogo spominjao smrt biće počašćen sa troje: požurit će sa tevbom/pokajanjem, biće zadovoljan sa onim što mu je dato od nafake i preokupirat će se i natjecati u ibadetu. A ko se ne bude prisjećao smrti zadesit će ga tri nedaće: odgađat će tevbu/pokajanje, neće biti zadovoljan sa onim što ima i bit će lijen u pokornosti svome Gospodaru.“

Abdullah ibn Omer, r.a., pripovijeda da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom prilikom prošao pored enasarija koji su se glasno smijali, te im reče: „Mnogo spominjite smrt, jer ako se spomene u obilju ona ga umanji, a ako se spomene u neimaštini, ona je uveća, ako se spomene u tjeskobi ona to raskomoti i olakša, a ako se spomene u opuštenosti ona to stijesni, ako se spomene u bogatstvu ona ga omrzne.“

Malik ibn Dinar prenosi da je Meabed El-Džuheni rekao: Spominjanje smrti srcu priušti nekoliko koristi, kao što su: odagnava velika nadanja i priželjkivanja, olakšava poteškoće i nedaće i štiti srce od oholosti i nepokornosti.

Abdullah ibn Mes'ud, r.a., je rekao: „Smrt je dovoljan opominjač, a jaka vjera je najveće bogatstvo i ibadet je najbolje u šta se može potrošiti vrijeme.“ Ebu Derda', r.a., je rekao: „Ko se bude mnogo prisjećao smrti, malo će se radovati i malo će zavidjeti.“

Svaki vjernik i vjernica, kada legnu u postelju, trebaju se prisjetiti smrti, jer nas je Pejgamber, s.a.v.s., podučio da legnemo na desnu stranu i proučimo ovu dovu: „U Tvoje ime, Gospodaru moj, liježem i ustajem, ako moju dušu zadržiš (usmrtiš me) smiluj joj se i oprosti, a ako mi je povratiš, čuvaj je kao što čuvaš svoje dobre robove.“

Trebamo voditi računa o činjenju dobrih dijela jer samo ona ostaju sa nama u kaburu, kada se svi oni koji su došli da nas isprate vrate svojim kućama, porodicama i svojim uobičajenim poslovima. Pejgamber, s.a.v.s., je to naglasio rekavši: „Mejjita prati troje, njegova porodica, njegova djela i njegov imetak. Dvoje od toga se vraća a jedno ostaje s njim, vraća se njegova porodica i imetak a s njim ostaju njegova djela.“ Ako naša djela budu dobra i primljena kod Allaha, dž.š., ona će nas tješiti i biti s nama u kaburu, kada ne budemo imali nikog drugog, a ako budu nedaj Bože loša, ko će nas onda tješiti i biti s nama. O tome nas je naš Pejgamber, s.a.v.s., obavijestio i rekao da će dobra djela doći svome počiniocu i prikazati mu se u liku lijepo obučenog i namirisanog čovjeka, koji će mu reći: -Raduj se onome što će te obradovati! Nevjerniku će njegova djela doći u liku ružnog, neuređenog i smrdljivog čovjeka, koji će mu reći: -Teško tebi zbog onoga što će te ožalostiti!

Nikada ne smijemo zaboraviti da sve što posjedujemo, imetak, položaj, ugled, sve to ćemo jednoga dana napustiti i otići u kabur gdje neće biti ništa osim naših djela. Na nama je da se za to pripremamo činići što više dobrih djela i koristeći slobodno vrijeme koje imamo na raspolaganju. Uradimo nešto od hajrata, uvakufimo nešto od našeg imetka, ostavimo hajirli odgojeno dijete koje će nam učiti dovu nakon naše smrti.

Prisustvujmo dženazama naše braće dostojanstveno i kako dolikuje tom skupu, klonimo se bespotrebnog ovodunjalučkog razgovora koji nekada rezultira i smijanjem, što nikako ne dolikuje tom mjestu. Nađimo vremena da posjetimo mezarja naših umrlih, da ih poselamimo i prigodnim dovama i učenjima obradujemo, one s kojima smo do jučer razgovarali i družili se. Pejgamber, s.a.v.s., kaže: „Posjećujte kabure jer vas to podsjeća na smrt!“

Pojedinci ne žele da se u njihovom društvu spominje smrt i o njoj govori, kao da je smrt propisana samo nekima drugima mimo njih. Zaboravljaju, da sm mi živi djeca i nasljednici onih koji su već mrtvi i koji su otišli sa ovog svijeta.

Pejgamber, s.a.v.s., savjetuje Ibn Omera i kaže: „Budi na dunjaluku kao da si stranac ili onaj koji prelazi preko puta!“ a Ibn Omer, r.a., kaže: „Kada omrkneš ne očekuj da osvaneš, a kada osvaneš ne očekuj da omrkneš.“ Jedan žena se žali Aiši, r.a., da joj je srce kruto, pa joj ona savjetuje da se mnogo prisjeća smrti. Nakon izvjesnog vremena ona dolazi i zahvaljuje joj se na tome. Braćo o sestre, pripremajmo se da smrt i neka nam je što više na umu, jer kad god dođe, biće to iznenada. Allahu naš, oprosti našim umrlima i smiluj se i nama i njima.