Jednoglasan je da se svijet sastoji iz dva dijela: supstancija (džewahir) i akcidencija (e'arad), nasuprot stava onih koji negiraju akcidencije. Jednoglasni su da je svaka supstancija nedjeljivi dio (čestica, atom: džuz'). Nazzama i filozofe proglašavaju nevjernicima koji govore o podjeli svakog dijela (čestice, atoma) na beskonačan niz (ad infinitum: bila nihaye) dijelova, jer takva tvrdnja iziskuje da ti dijelovi nisu ograničeni kod Uzvišenog Allaha, a što se demantira ajetom: We ahsa kulle šej'in adeda/On zna broj svega što postoji (El-Džinn, 28).

Ehl-i sunnet potvrđuje postojanje meleka, džina i šejtana kao vrstâ bićâ na svijetu; nevjernicima proglašavaju filozofe i batinije koji to negiraju i zastupaju istorodnost supstancijâ i tijelâ (tedžanusu l-džewahir we l-edžsam) govoreći: Njihova različitost po oblicima, vrstama, hrani i mirisima jeste samo zbog različitosti akcidenata koji opstoje po njima.

Smatra zabludjelim onoga ko govori o različitosti tijelâ zbog različitosti u njihovim elementima (ihtilafu t-taba'i); također zabludjelim smatra one filozofe koji govore o pet elemenata (hams taba'i) tvrdeći da su nebesa ''peti element'' (tabi'a hamisa) koji ne prihvata nastajanje i propadanje, kao što to smatra Aristotel.

Smatra zabludjelim dualiste (senewijje) koji kažu da se tijela dijele u dvije vrste: svjetlost (nur) i tamu (zulme); dobro je od svjetlosti, a zlo od tame. Onaj ko čini dobro i govori istinu, ne može činiti zlo i lagati, dok onaj ko čini zlo i laže, ne može čini dobro i govoriti istinu.

Pitali smo ih o čovjeku koji je rekao: ''Ja sam zlo i tama'', tj. ko je to rekao. Ako odgovore: ''Svjetlo'', onda je on slagao, a ako odgovore: ''Tama'', onda je on rekao istinu. Shodno ovome, ništavna je njihova tvrdnja da svjetlost ne laže a da tama ne govori istinu. I ovo je nepobitan dokaz protiv njihovih principa. Što se nas tiče, svjetlo i tamu ne smatramo dvama vječnim činiocima, već kažemo da su oni stvoreni i ne pripisujemo im djelo(vanje).

Ehl-i sunnet je jednoglasan u pogledu postojanja različih vrsta akcidencija (edžnasu l-e'arad); Nazzama proglašava nevjernikom zbog njegovog stava da su sve akcidencije iste/jedne vrste i da su sve one kretanja, jer ovaj stav nužno podrazumijeva da je vjerovanje (iman) vrsta nevjerništva (kufr), znanje ('ilm) vrsta neznanja (džehl), govor (qawl) vrsta šutnje (sukut), i da je djelovanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, vrsta djelovanja prokletog šejtana. Prema ovom stavu, on [Nazzam] ne treba da se srdi na onoga ko ga prokune i omalovaži jer riječi nekoga ''Prokleo Allah Nazzama!'' za njega znače ''Allah mu se smilovao!''

Ehl-i sunnet je jednoglasan u vezi sa nastajanjem akcidenata u tijelima; nevjernikom proglašava one materijaliste (dehrijje) koji tvrde da su oni latentni, skriveni (kamine) u tijelima i da se neki do njih pojavljuju samo prilikom skrivanja njegove suprotnosti na njemu odgovarajućem mjestu.

Ehl-i sunnet je jednoglasan u vezi toga da je svaki akcident stvoren na njemu odgovarajućem mjestu i da akcident ne opstoji sâm po sebi (el-'aredu la yequm bi nefsih). Nevjernicima proglašava one basranske mu'tezilije koje govore o nastanku Allahove, dželle šanuhu, volje bez odgovarajućeg mjesta (njezina nastanka) i nastanku nestajanja tijela bez odgovarajućeg mjesta (nastanka). Ebu l-Huzejla [Ebu l-Huzejl 'Allaf – jedan od vodećih mu'tezilija; rođen 131./748., a umro oko 226./840.; napisao je oko šezdeset knjiga o nauci Kelama, ali su sve već odavno izgubljene; bio je vrstan dijaletkičar – nap. prev.] proglašava nevjernikom zbog njegovih riječi: ''Allahova Riječ nečemu: Kun/Budi! je akcident koji nastaje bez odgovarajućeg mjesta (nastanka) ('aredun hadisun la fi mehall).

Ehl-i sunnet je jednoglasan da tijela nisu lišena niti su ikada bila lišena akcidencija u njihovim uzajamnom (redo)slijedu. Proglašava nevjernicima zagovornike vječne pramaterije/prvobitne tvari (ashabu l-hejūlā) koji kažu da je pramaterija (hejūlā) u iskonu bila lišena akcidenata, a zatim su u njoj nastali akcidenti pa su zadobili formu svijeta. Ovaj stav je vrhunac apsurda (gaje fi l-istihal), jer se smještanjem (hulul) akcidenta u supstanciju mijenja njezin atribut i ne povećava se u brojčanom smislu. Da je prvobitna tvar svijeta prosti atom (džewher wahid), onda se ne bi pojavile mnogobrojne supstancije (džewahir kesireh) smještanjem akcidenata u njih. (...)

Ehl-i sunnet je jednoglasan da Zemlja ima svoje krajeve u svim pravcima (dimenzijama), a također i nebo ima svoje krajeve u svih šest dimenzija, nasuprot mišljenju materijalista koji tvde da je Zemlja beskonačna u pravcima: dolje, desno, lijevo, iza i naprijed, a da je konačna u pravcu neba, ''gore''. Također, oni tvrde da je nebo konačno u pravcu ''dolje'', a da je beskonačno u pet pravaca izuzev pravca ''dolje''. Njihovo mišljenje je očigledno pogrešno s obzirom na svakodnevni izlazak Sunca na Istoku i njegov prelazak nebeskim svodom i iznad Zemlje svakog dana i svake noći. A nije pojmljivo da prelazi nešto što je prostorno beskonačno u ograničenim mjestima i vremenu.

Ehl-i sunnet je jednoglasan da postoji sedam nebesa jednih iznad drugih (tibaq), nasuprot filozofa i astronoma koji tvrde da ih ima devet. Saglasan je da se one sferično (kurijje) ne okreću oko Zemlje, nasuprot mišljenju onoga koji kaže da su ona sferična i jedan unutar drugih te da je Zemlja u njihovom centru poput centra sfere u njezinoj unutrašnjosti. Onaj ko ovo tvrdi ne priznaje postojanje [Božijeg] Arša iznad nebesa, ni postojanje meleka, niti bilo čega čije postojanje potvrđujemo iznad nebesa.

Ehl-i sunnet je, također, jednoglasan o mogućnosti nestanka cijeloga svijeta posredstvom [Božanske] moći (qudre) i mogućnosti (imkan).

On [ehl-i sunnet] govori o vječnosti Dženneta i Džehennema i njegove kazne na temelju Vjerozakona (šeri'ata). Dozvoljava, isto tako, nestajanje nekih tijela bez nestajanja drugih tijela. Ebu l-Huzejla proglašava nevjernikom zbog njegovog stava o prekidu džennetske blagodati i džehennemske kazne. Nevjernicima proglašava džehmije koji govore o nestajanju Dženneta i Džehennema, kao i Džubba'ija i njegovog sina Ebu Hašima zbog njihovih riječi: ''Uzvišeni Allah nije kadar dati da neka tijela nestanu istovremeno sa ostajanjem drugih; On je kadar samo dati da ona nestanu sva zajedno nestajanjem koje On stvara bez odgovarajućeg mjesta''.

S arapskog preveo Almir Fatić

[1] El-Ferqu bejne l-fireq, Daru l-ma'rife, Bejrut, s.a., str. 328-331.