„U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene. „Za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju: Gospodaru Naš, Ti nisi ovo i ništa uzalud stvorio, hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri.“ (Alu Imran, 190-191)

Antički mudrac Pitagora koji je ustanovio teoremu da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbiru kvadrata nad obje katete, pokušavao je Božija znamenja naslućivati, otkrivati i spoznavati pomoću brojeva. Naime, on je tvrdio da je sva pojavna stvarnost samo slika, kopija, drugobitak ili tubitak brojeva. Zapravo svaka pojava mora imati arhetip u broju kao neuništivom numeričkom entitetu. Platon je Pitagorino učenje o brojevima zamijenio učenjem o vječnim idejama i relativnoj stvarnosti. Pet je osnovnih ideja, prema Platonu, na kojima počiva zajednica i država: mudrost, pravda, umjerenost, hrabrrost i razboritost. Sve su one u funkciji promicanja i ostvarivanja najviše ideje ili općeg dobra koja donosi sreću, mir, zadovoljstvo, unutrašnju i vanjsku ravnotežu svima. Kineski mudrac Konfučije, u okviru društvenog, a društveno podrazumijeva sveukupnost veza, relacija, komunikacija i odnosa među ljudima, smatrao je da je za život u zajednici i državi najbitnije regulirati pet odnosa. To su odnosi između vladara i naroda, muža i žene, oca i sina, starijeg i mlađeg i odnosi među prijateljima. Antički mudraci su smatrali da je pet praosnova ili arhetipova iz kojih se razvio život. To su: voda, vatra, vazduh, Zemlja i pneuma ili eter koji sve u život pokreće. Neovisno od antičkog svijeta i njegovog razmišljanja o postanku pet je osnovnih faza ili ciklusa u životu čovjeka: a) sedam ili devet mjeseci u utrobi majke, kada o čovjekovom formiranju osim Boga niko ništa ne zna nego se samo na ženi, majci primjećuju vanjske promjene; b) prve tri ili četiri godine života djeteta kojih je svjesna sva društvena sredina, a samo dijete nije; c) svjesne godine života od četiri godine do kraja ukoliko ne postanemo senilni ili ne poludimo; d) život u kaburu i Berzehu, kada se preseli sa ovog svijeta do Sudnjeg dana; život poslije Sudnjeg dana u Džennetu ili Džehennemu. Mada su sve ove faze ili ciklusi života istina naša individualna pojedinačna spoznaja je svjesna samo treće ili srednje faze života. O četvrtoj i petoj fazi znamo samo na temelju vjerovanja, a o prve dvije faze ponešto znamo i iz kazivanja o nama starijih od nas, pogotovu roditelja i bliže rodbine.

Pet je osjetila u insanu koji nije faličan: vid, čulo, miris, dodir i ukus. Po pet je prsta na dvije ruke i dvije noge. Na glavi i u glavi insan ima oči, uši, nos, usne i razum sa umom. Zbog pet darova čovjek i ljudi su u biti odgovorni pred Allahom, dž.š. To su: savjest, svijest (razum i um), pamet, sloboda i Objava. Pet naseljenih i civilizairanih kontinenata su: Azija, Afrika, Amerika, Australija s Okeanijom i Evropa.

Broj pet u tradiciji i životu muslimana

 Prema nekoj ulemi pet je ulu-l-azm poslanika. To su najznačajniji poslanici ili poslanici povijesnih odluka i razmeđa. To su: Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s. Svi poslanici i vjerovjesnici imali su pet osnovnih svojstava ili sifata. To su: sidk – samo su istinu govorili; emanet – bili su u svemu vjerni i pouzdani ljudi; teblig – pravovremeno, primjereno, autentično, kompletno, kompetentno, efektivno i efikasno su od riječi do riječi bez izmjena i skrivanja i skraćivanja po cijenu života, potpuno besplatno ljudima prenosili Allahovu Poruku i Objavu; fetanet – bili su najumniji, najmudriji, najbistriji i najmoralniji ljudi svoga vremena i ismet – Allahovom voljom, odredbom i moći kao uzori ljudima u svim stvarima vjere i po svim pitanjima morala i života bili su sačuvani od grijeha. Dakle, svojstvo Allahovih poslanika su: sidk, emanet, teblig, fetanet i ismet.

Pet osnovnih odlika šehida, prema muslimanskog tradiciji su: 1) Allah ih bira i niko drugi, dakle, ni ljudi ni oni sami sebe – Ve jettehize minkum šuhedae – Samo Allah odabire neke od vas kao šehide – svjedoke vjere, istine, slobode i života; 2) Allah izravno, a ne melek smrti rastavlja šehidima ruh (duh od tijela); 3) šehidi se za razliku od svih smrtnika, pa i poslanika i vjerovjesnika, ne gasule; 4) ne umotavaju se u kefine i 5) Allahovom milošću imaju pravo na šefaat – zauzimanje i činjenje dove za vjernike svaki dan. Prema Kur'anu opće dobro – birr sastoji se iz pet elemenata: 1) imana; 2) islama; 3) sabura – strpljivosti; 4) ahda – ispunjenja ugovora, usmenih i pisanih obećanja; 5) darežljivosti u ime Allaha na korist ljudi: „Nije birr – opće dobro samo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego je istinsko dobro da se vjeruje u Allaha, u Ahiret, u meleke, u kitabe i u vjerovjesnike (iman) i da se iz imovine koja je ljudima draga udjeljuje i dariva rođacima, siročadi, siromasima i putnicima-namjernicima i prosjacima, i za otkup i oslobađanje iz ropstva (darežljivost) i koji salat klanjaju i zekat izvršavaju (islam) i koji obavezu (usmenu, pisanu) i ugovor (ahd) ispunjavaju i oni koji su ustrajni, uspravni i strpljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Takvu su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.“ (El-Bekare, 177) Jedan mudrac i alim je primijetio da ovaj ajet sadrži cjelokupan program čovjekovog života koji ga čuva na Ovom i spašava na Onom svijetu. Pet osnovnih kaburskih pitanja su: ko ti je Bog – Allah, ko ti je Poslanik – Muhammed, a.s., koji je tvoj Kitab – Kur'an, šta ti je Kibla – Kaba ili Bejtullah, i ko su ti po vjeri braća i sestre – muslimani i muslimanke. Poslanik islama Muhammed, a.s., kaže: „Iskoristite petero prije peteroga: Hajateke kable mevtike – život prije smrti; Šebabeke kable heremike – mladost prije starosti; Sihhateke kable sekamike – zdravlje prije bolesti; Feragake kable šuglike – slobodno vrijeme prije zauzetosti i Ginake kalbe fakrike – imetak prije siromaštva.“