Draga braćo, cijenjena omladino

Činim zahvalu Gospodaru svjetova, donosim salavat i selam na Allahovog Poslanika i Miljenika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, na naše bosanske šehide, a zatim;

Ukazana mi je čast da danas u ovoj džamiji, kraljevskoj džamiji, budem hatib na džumi namazu. Radostan sam što mogu podijeliti ove trenutke ibadeta zajedno s vama. Zato ćemo danas pokušati promišljati o odrednicama po kojima je čovjek prepoznatljiv na ovom svijetu; čovjek kao individua, kao osoba, vrijeme koje čovjek živi na ovom svijetu i mjesto, zemlja, koja je data čovjeku kao kolijevka na kojoj on živi i boravi. Ne znam i ne mogu odgovoriti, da li vrijeme određuje čovjeka ili čovjek određuje vrijeme ili i vrijeme i čovjeka određuje zemlja, prostor, na kojem živi. Ali ono što bi trebalo biti jasno svima nama je da je Allah dž. š i vremenu i čovjeku i prostoru dao svetost i značaj kojem je određena njegova vrijednost, njegov blagoslov i fadilet.

Čovjek je stvoren s jednim ciljem, da slavi i veliča Allaha. Vrijeme mu je dato da ga provede onako kako će biti, u duhu vremena, u duhu njegovog života i odgovora i odgovornosti naspram Gospodara. I mjesto, zemlja, na kojoj čovjek živi je data za dobrobit čovjeka. Između čovjeka i zemlje, postoji savez, savez koji povezuje u emanet, Allah je dao emanet čovjeku i emanet zemlji. Emanet zemlje se ogleda u tome da ona bude kolijevka i postelja za čovjekov život i da hrani čovjeka, a mi u ovim danima dok ubiremo plodove zemlje svjedočimo da Zemlja izvršava svoj emanet. I čovjeku je dat emanet i on ga nosi, ali taj vremenski period mu je omeđen životom i smrti. Vremenski period koji čovjek ima je od trenutka njegovog rođenja do trenutka njegove smrti. To su dvije obale čovjekovog života. U rijeci čovjekovog života su talasi, izazovi i poteškoće i čovjek nosi te izazove, radosti i poteškoće. I na kraju, kad pogledate čovjeka, osijedio, izgubio zube, drhte mu ruke, pogeo se i pitate ga šta mu je bilo. A Kur'an kaže: „Svaki čovjek o svom vratu i na svojim leđima nosi teret života“. Kako će ga proživjeti, to zavisi od čovjeka. Čime će biti okupiran, to zavisi od čovjeka i sredine u kojoj on živi.

Ne zaboravimo, zemlja odgovara na emanet i hrani čovjeka i daje mu plodove. I zemlja je stvorena sa tim ciljem, ali isto tako, čovjek pred kojim je izazov života je stvoren sa ciljem da na toj zemlji čini sedždu Gospodaru svjetova. To je emanet, to je odgovornost koju čovjek nosi. I u kretanju u vremenu u prostoru, čovjek obilježava i ostavlja tragove svoga života. I ako je čovjek u savezu sa zemljom, onda je on u stalnom kontaktu sa Gospodarom svjetova jer stalno je na sedždi, stalno hoda i stalno promišlja. A zašto čovjek nije u savezu sa vatrom i vodom? Zato što vatra prži, što vatra stvara pepeo, što vatra uništava život. A zašto nije u savezu sa vodom? Zato što je voda simbol života i kad čovjek bude potopljen u vodu onda ga voda izbaci, a kad se spusti u zemlju, nakon smrti, zemlja ga ne izbaci. Što bi bilo kad bi zemlja izbacivala tijela koja primi kao što ih voda izbacuje. U kontekstu promišljanja o duhovnim vrijednostima, bićemo svjedoci da imaju oni koji su fizički živi, a duhovno mrtvi, a imamo onih koji su fizički mrtvi, a duhovno živi, u tom kretanju je „Ko će od vas biti ili ko će od vas biti boljeg djela, amela“, zato se u Kur'anu kaže „Obraduj, obveseli, daj radosnu nadu vjernicima koji vjeruju i čine dobra djela“. Ovaj svijet kao život, kao prostor je dat, prilika čovjeku da se na njemu oslika i pokaže, da ostavi tragove svog života, po dobru ili po zlu. Čovjek bira. Ali oni koji su mudri, oni stalno uče „ihdinessiratal mustekim“, Bože uputi nas na pravi put, to je klasično tumačenje ajeta „ihdinessiratal mustekim“, a današnje tumačenje ajeta „ihdinessiratal mustekim“ moglo bi biti: Bože uputi me da odaberem ono što je najkorisnije. Jer puteva ima puno i stigne se, i ima navigacija, ali ono što će čovjek činiti, hoće li danas biti ovdje u džamiji ili će biti na ulici, hoće li biti u džamiji ili će biti u kafani, hoće li biti u džamiji ili će biti negdje u zabavama i slično tome, to je ono što vjernik traži. I oni koji dolaze u džamiju, oni ne dolaze nogama, niti autom, niti biciklom, oni dolaze dušom. Jer duša hoće svoga Gospodara. Postoje dva svijeta, materijalni i duhovni i čovjek sublimira u sebi te dvije vrijednosti, i duh traži sedždu, traži svoga Gospodara i nije mu teško doći na džumu, nije mu teško postiti, nije mu teško dati zekat, nije mu teško hajr česmu ugraditi i sagraditi, nije mu teško liječiti, nije mu teško stipendirati učenike i pomagati i nije mu teško izdvajati zekat na poljoprivredne proizvode kad ubere u svojoj bašti. Zašto? Zato što čovjek ima konekciju, ima navigaciju, on traži Božije zadovoljstvo, „li jebluvekum ejjukum ahsenu amela“. Neki se zadovoljavaju i kažu: „srce se hoće“. U osnovi, jeste, srce se hoće, ali djela, gdje su djela, gdje je amel?

I snaga vjernika je u njegovoj vjeri, ne u položaju, ne u imetku, ne u fizičkom biću, anatomiji, snaga čovjeka je u njegovoj vjeri, a opstanak jednog naroda je u njegovom džematu.

Poštovana braćo, jedinstvo džemata je znak da ćemo opstati i da ćemo se očuvati. Slabost je u podjelama, slabost je u frakcijama jer Allah dželle šanuhu oduzima snagu jednom džematu kad su u njemu frakcije, kad su u njemu podjele. Zato je važno našim džematlijama, u našim džematima, gajiti jedinstvo i slogu. Ne podjele, ne razlike, bilo političku, bilo mezhebsku, bilo imovinsku ili intelektualnu i slično tome. Svi smo mi ovdje braća i svi smo mi u jednoj lađi u jednom prostoru. Ako budemo radili jedni protiv drugih, onda ćemo izgubiti snagu. Snaga i garancija opstanka našeg na ovim prostorima je u ovakvim džematima kao što je ovaj džemat. Radost nade je u našoj djeci. Čuvajte djecu, braćo i sestre, čuvajte djecu! Nemojte zaboraviti da su djeca Božiji poklon, Božiji dar ljudima. Tako kaže stara ulema, djeca su Božiji dar ljudima, prema poklonu i daru kojeg Bog daje čovjeku, od zdravlja, od imetka, od djece, postupa se odgovorno. Zato je za nas važno razumjeti da je ovaj život ne samo igra i zabava kako to današnja estrada govori, život koga mi živimo je život odgovornosti naspram onog što imamo. Djeca su naša najveća odgovornost. Čuvajte djecu! Naša djeca su pred izazovima različitim. Ako budemo nabrajali, drogu, kocku, lutriju, alkohol, porno, slične stvari, onda ćete vidjeti da nam neko uzima djecu. Neko nam uzima djecu, odlaze nam djeca, nisu naša! A kome ćemo mi dati emanet vjere?! Kome ćemo dati emanet naše porodice, kome ćemo dati prostor na kojem mi živimo i kojeg smo mi preuzeli od naših starijih? Odgovornost prema djeci je za nas, pored očuvanja džemata i jedinstva džemata, vrlo važna. Zato poštovani džemate, kad vidimo jedno dijete koje je otišlo u drogu, u alkohol i kocku, blud ili razvrat, to je naše dijete, to je moje dijete, to je tvoje dijete, to je moj brat, to je tvoj brat; pomozimo jedni drugima. Nekome treba pomoć. Snaga čovjeka je u njegovoj vjeri i u njegovom džematu. I nije slučajno da Allah dželle šanuhu daje određeni prostor kao blagoslovljeni prostor, to je prostor gdje je dzamija; neka djeca idu u džamiju. Nije bezrazložno vrijeme gdje se djeca uče naukama i poukama da je to blagoslovljeno vrijeme. Šaljimo djecu na taj prostor. Nije bezrazložno Allah dželle šanuhu dao vremenske periode kada se ibadeti obavljaju. Sabah, ustajmo na sabah jer na sabahu je bereket. Klanjajmo podne, bićemo odgovorni prema vremenu i prema našim poslodavcima. Klanjajmo ikindiju, zahvalimo Allahu dželle šanuhu. Akšam dolazi kao smiraj, a jacija kao nada i nemojte zaboraviti da je noć u očima duhovnih ljudi svjetlost vjernika. Svjetlost vjernika. I tada čovjek traži svoje prosvjetljenje i svoje duhovno ozračje. I ovi mubarek dani koji dolaze, obilježavanje hidžretske godine i ovo što je imam efendija najavio (1001 paketić za djecu sa prostora Medžlisa IZ Tuzla), pa to su radosne vijesti za našu djecu, da se okupe naša djeca. To su radosne vijesti za njihove roditelje, to je radosna vijest za ovaj kraj.

Moleći Allaha dželle šanuhu da spusti svoju Milost i Blagoslov na vas, da sačuva našu omladinu, da nas učvrsti na pravom putu, molim Allaha dželle šanuhu, u ovom velikom danu, danu džume, zajedničkog džemata, danu dove, kad Allah prima dovu, zajedničke dove, da spusti svoju Milost na sve nas, oprosti nam naše grijehe i učvrsti nas na pravom putu, Amin!

Transkripcija: Dželil Nesimović