Bitka na Siffinu

U Bici na Siffinu, velikom sukobu između Alije b. Ebu Taliba i Muavije b. Ebu Sufjana, r.a., Muhammed b. el-Hanefijje (sin Alije, r.a.) je nosio zastavu svoga oca, gdje je u jeku borbe, dok su i na jednoj i drugoj strani padale glave, doživio slučaj o kome sam kaže: „Kada smo se na Siffinu sukobili sa Muavijinim pristalicama, tako smo se srčano borili da sam pomislio da niko, ni na našoj ni na njihovoj strani, neće ostati živ, pa mi je to teško, gore nego ikada do tada palo, jer sam iza sebe čuo kako neko na sav glas viče: Allah! Allah! O muslimanski skupe! Kome će žene i djeca ostati?! Ko će vjeru i obraz braniti?! - O muslimanski skupe! Bojte se Allaha i poštedite muslimane! Poslije toga sam se zarekao da više nikada neću dići sablju na muslimana.

Kasnije, kada je Alija b. Ebu Talib od zločinačke ruke poginuo i hilafet prešao u ruke Muavije b. Ebu Sufjana, u želji za dobrobiti Islamu i mirom i slogom među muslimanima, Muhammed b. el-Hanefijje mu je dao zakletvu na vjernost i u dobru i u zlu.

Sukob između Abdulmelika b. Mervana i Abdullaha b. Zubejra

Dani su ponovo dolazili i prolazili i vremena se mijenjala. Nakon što su vladali i pomrli Muavija b. Ebu Sufjan, njegov sin Jezid i Mervan b. el-Hakem, hilafet je preuzeo Abdulmelik b. Mervan i pozvao muslimane da mu daju zakletvu na vjernost, pa su na to pristali stanovnici Šama, a odbili stanovnici Hidžaza i Iraka, dajući svoju zakletvu Abdullahu b. ez-Zubejru. Pošto je bilo dosta onih koj i svoju zakletvu nisu dali ni jednom od njih dvojice, među kojima je bio i sin Alije b. Ebi Taliba, Muhammed ibnul-Hanefijje, i jedan i drugi su počeli tražiti da im se da zakletva, smatrajući da na to ima više pravo nego onaj drugi, na šta je Muhammed b. el-Hanefijje čvrsto odbijao i stojio iza riječi koje je izgovorio u Bici na Siffinu, da neće više podići svoju ruku na muslimane.

On je čvrsto vjerovao da niko ko je pametan ne smije zaboraviti šta se desilo na Siffinu. Svakako, ništa od toga on nije zaboravio, pa je Abdullahu b. ez-Zubejru rekao: „Ti dobro znaš da ja sa ovim nemam ništa i da kao musliman ni od koga ništa ne tražim. Zakletvu na vjernost ću dati onome za koga se muslimani opredijele, svejedno radilo se o tebi ili Abdulmeliku. Ali samo ako se muslimani slože. Inače, u ovakvoj situaciji, kada su muslimani podijeljeni, neću ni tebi ni njemu.“

Međutim, Abdullah b. ez-Zubejr ga je dalje pokušavao pridobiti na svoju stranu, čas ga moleći lijepo sa njim postupajući, a čas mu prijeteći i zastrašujući ga. Što su Muhammedove pristalice bile brojnije, Abdullah b. ez-Zubejr je na njega vršio sve veći pritisak da mu se prikloni i da mu da zakletvu na vjernost. Kada je Abdullah b. ez-Zubejr uvidio da ga ne može za sebe pridobiti, on i njegove pristalice Hašimovići, zabranio je Muhammedu i njegovim pristalicama izlazak iz Mekke, stavio ih pod strogi nadzor i zaprijetio im: „Tako mi Allaha, ili ćete mi dati zakletvu na vjernost, ili ću vas spaliti vatrom!“ Na to je jedna grupa Muhammedovih pristalica došla i rekla: „Pusti nas da ubijemo Abdullaha b. ez-Zubejra i da ovaj svijet oslobodimo straha, pa im je na to rekao: 'Zar da sami mi potpalimo vatru sukoba, zbog koga smo stali po strani?! Zar da mi dignemo ruku na drugove Allahova Poslanika, s.a.v.s., i njihovu djecu?! Ne, tako mi Allaha, nikada nećemo učiniti ništa što bi moglo izazvati Alahovu srdžbu i gnjev.'

Kada je Abdulmelik b. Mervan čuo kakav se pritisak vrši na Muhammeda b. el-Hanefijju od strane Abdullaha b. ez-Zubejra, odlučio je iskoristiti tu povoljnu priliku i pokušati ga pridobiti za
sebe: „Čuo sam da Ibn ez-Zubejr na tebe i tvoje pristalice vrši žestok pritisak, da ti je stegnuo omču oko vrata, pogazio vaše rodbinske odnose i omalovažio ugled koji uživaš... Ovim ti dajem do znanja da su tebi i tvojim pristalicama vrata Šama, u svako doba, otvorena i da jedva čekamo da ti dobrodošlicu izrazimo. Zato, bujrum preseli se kod nas kada god i gdje god hoćeš! Mi ćemo te gostoljublj ivo i kao komšij u i kao prijatelja dočekati. Vidjet ćeš da ćemo, ako Bog da, prema tebi širokogrudno postupiti, tvoj ugled poštovati i na rodbinske veze paziti.“

Tako se Muhammed b. el-Hanefijje sa svojim pristalicama uputio prema Šamu i odabrao za mjesto svoga boravka Ublu, gradić sjeverno od Akabe, kasnije poznat pod imenom Ilat, gdje su ih njegovi stanovnici širokogrudno dočekali i prema njima se kao dobrostive komšije pokazali. Međutim, njegove aktivnosti ubrzo su doprle do ušiju Abdulmelika b. Mervana kome se to nimalo nije dopalo, pa je Abdulmelik uzeo i napisao mu pismo u kome je, između ostalog, stajalo: „Ti si doputovao u moje carstvo i naselio se u jednom od pograničnih gradova, u vrijeme kada između mene i Ibn ez-Zubejra bijesni rat... S obzirom na tvoj ugled i poštovanje koje kod ovdašnjeg svijeta uživaš, mišljenja sam da u mojoj zemlji možeš ostati samo pod uvjetom da mi daš zakletvu na vjernost. Zato ti, ukoliko pristaneš da mi daš zakletvu, od sebe dajem, zajedno sa robom i osobljem, stotinu trgovačkih lađa, koje su upravo juče prispjele iz luke Kalzem. A ako na ovo ne pristaneš i odbiješ mi dati zakletvu, onda ti tvoje pristalice napustite moje carstvo!“

Pročitavši Abdulmelikovo pismo, Muhammed b. el-Hanefijje mu je poslao odgovor u kome je stajalo: „Od Muhammeda, sina Alijina, Abdulmeliku, sinu Mervanovu. Prvo selam, a onda zahvala Allahu mimo Koga nema drugog boga! Zatim... Izgleda da me se pribojavaš? Ja sam mislio da ćeš poštovati moj stav u vezi sa ovim sukobom. Tako mi Allaha, kada bi se cio islamski ummet složio da ti da zakletvu na vjernost, osim jednog jedinog sela, ja ne bih uzeo
sablju da ga silom natjeram da to učini. ... Zato ću, ako Bog da, sa svojim pristalicama kao što sam ovdje došao, odavde tako i otići.“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., i tajne ehli-bejtu o vjeri

Zbog svoje slabosti u srcu i kratkovidosti, neke od pristalica Muhammeda b. el-Hanefijje, počele su mu govoriti: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., Aliji i drugim članovima svoje porodice povjerio je mnoge tajne o vjeri, znanju i vjerozakonu koje nije povjerio ostalim muslimanima, tako da je svoju porodicu uputio u ono u što nije ostale pristalice.“

Ovaj čestiti i istinski učeni čovjek na vrijeme je shvatio kakvu opasnost i rizik u sebi nosi ovakvo skretanje sa Pravog puta i u šta to sve može dovesti Islam i muslimane. Zato je jednoga dana sakupio sve svoje pristalice, i tom prilikom im se obratio riječima: „Neki ljudi misle da mi, Muhammedova porodica, imamo neko posebno znanje o vjeri i da nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., mimo ostale muslimane, povjerio nekakve tajne u vjeri... Tako mi Allaha, mi od Allahova Poslanika nismo naslijedili ništa više nego što između korica ovoga Mushafa piše. Prema tome, laže svako ko god kaže da mi imamo reći nešto više nego što u ovoj Knjizi piše.“

Ubrzo, nakon svih dešavanja, Jusuf b. Hadždžadž es-Sekafi je pobijedio Abdullaha b. ez-Zubejra. Nakon toga svijet je dao zakletvu na vjernost Abdulmeliku b. Mervanu, pa ni Muhammedu nije preostalo drugo, nego da Abdulmeliku napiše pismo u kome je stajalo:

„Abdulmeliku b. Mervanu, vladaru pravovjernih, od Muhammeda b. el-Hanefijje... Zatim... Budući da sam vidio da je pobjeda pripala tebi i da ti je svijet dao zakletvu na vjernost, ni meni nije preostalo ništa drugo nego da priznam tvoga namjesnika u Hidžazu preko koga sam ti i poslao ovo pismo. Ve-selamu alejke!“

Ko je bio mudri i čestiti čovjek Muhammed b. el-Hanefijje?

Muhammed b. el-Hanefijje je Muhammed b. Ali b. Ebi Talib b. Abdulmuttalib (Šejbetul-hamd), sin Alije b. Ebi Taliba. Jednom prilikom je Alija b. Ebu Talib, r.a., sjedio sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i razgovarao, pa ga je, između ostalog, upitao: „Allahov Poslaniče, ako bi mi se poslije tebe rodilo muško dijete, šta misliš kako bi bilo da mu nadijem tvoje ime i tvoj nadimak?! - Dobro - odgovorio mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s.“

Dani su prolazili pa se nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio u društvo odabranih, a nakon nekoliko mjeseci poslije njega i njegova kćerka, čestita Fatima, el-Hasanova i el-Husejnova majka - Alija b. Ebu Talib se oženio Havlom, kćerkom Kajsa el-Hanefijje, iz plemena Beni Hanife, koja mu je rodila muško.dijete, i po dopuštenju Allahova Poslanika, s.a.v.s., prozvan je imenom Muhammed i nadimkom Ebu Kasim.