- Samog povoda, odnosno začeća Božijeg Poslanika, a.s., i
- Posebnog namaza – salatu regaiba koji se klanja tu noć između akšama i jacije.
Kazat ćemo nešto o oba.
Pitanje fizičkog začeća Muhammeda, a.s., nije ni na koji način tretirano u osnovnim izvorima islama: Kur'anu i Sunnetu, što znači da ne postoji ni jedan ajet u Kur'anu niti jedan autentičan hadis koji govori o tome. Razlog za to je vrlo jednostavan: Iako je predislamski život Muhammeda, a.s., bio besprijekoran, za izvore islama ključan je period nakon Prve objave do Poslanikove, a.s., smrti. S druge strane, o čudotvornom začeću Isaa, a.s., i o njegovom rođenju Kur'an dosta iscrpno govori u suri Merjem. Čini se da je nekim islamskim učenjacima u IV hidžretskom stoljeću, ili nešto ranije, zasmetala činjenica da se začeću i rođenju Isaa, a.s., u izvorima islama poklanja više pažnje nego začeću i rođenju samog Poslanika islama, pa su iz ljubavi prema časnom Poslaniku, a.s., i iz čiste želje da uzdignu Muhammedov, a.s., status kod ljudi, a vjerovatno na osnovu pretpostavljenog datuma njegovog rođenja 12. rebiul-evela, izračunali da se začeće Pejgambera Muhammeda, a.s., moglo desiti u noći uoči prvog petka u redžebu. Računica je vrlo jednostavna: ako se uzme da je Muhammed, a.s., rođen 12. rebiul-evela, dakle polovinom četvrtog hidžretskog mjeseca, prostim oduzimanjem osam mjeseci od tog datuma doći ćemo do mjeseca redžeba prethodne godine (1. rebiul-evel 2. safer 3. muharrem 4. zul-hidždže 5. zul-ka'de 6. ševal 7. ramazan 8. šaban 9. redžeb ). Namjera i cilj ljudi koji su uveli obilježavanje Lejletur-regaiba su hvale vrijedni. No, Božije namjere skrivene su od ljudi i vrlo često su neshvatljive. Uzmimo na primjer roditelje našeg plemenitog Poslanika, a.s. Koliko muslimanki širom svijeta radi Poslanikove, a.s., majke ponosno nosi ime Amina ili Emina. Baš se u nekim predanjima o Lejletu-r-regaibu navodi kako su meleki u ovoj noći obradovali hazreti Aminu da će roditi blagoslovljenog Poslanika, a.s. Međutim, činjenice su drugačije. Hazreti Amina nije hazreti Merjema. Začeće Muhammeda, a.s., nije bilo čudotvorno kao začeće Isaa, a.s. Ipak, predanja o tome kako su meleki došli hazreti Amini da je obraduju kako će roditi Poslanika, a.s., slična su s kur'anskoj pripovijesti iz sure Merjem. Pogledajmo dio ove sure: „I spomeni u Knjizi Merjemu: kad se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela. Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. 'Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš?' – uzviknu ona. 'A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga' – reče on – 'da ti poklonim dječaka čista.'“[1] Očito je ova slika iz plemenitog Kur'ana inspirisala osobe koje su uvele obilježavanje Lejletu-regaiba. Ali, kako smo istakli stvarnost je drugačija. Bolna je istina da je majka Božijeg Poslanika, a.s., umrla prije islama.
Sljedeće pitanje kojim ćemo se pozabaviti jeste: Da li su Lejletur-regaib i Lejletul-mi'radž blagoslovljene (mubarek) noći kako se to u predajama o njima navodi? Fenomen blagoslovljenosti vremena, prostora, ljudi, stvari, bilja i životinja spada u domen vjerovanja, a vjerovanje se temelji na čvrstom argumentu iz Kur'ana i Sunneta. Za razliku od nekih pitanja u šerijatskom pravu, domen vjerovanja nije predmet analogije. Teufik Muftić bereket prevodi kao: blagoslov, blagodat, nebeski dar, blagostanje i sreća.[2] Nerkez Smailagić, pak, bereket definiše kao blagoslovljenu snagu, božanskog porijekla, koja dovodi do obilja na materijalnom planu, a napretka i sreće na duševnom planu.[3] Prema tome, blagoslovljena (mubarek) noć je ona noć koja se uslijed posebnog izlijeva Božije milosti i izvanrednog kvaliteta razlikuje od drugih noći. Prema kur'anskom tekstu primjer blagoslovljene noći je Noć kadr. Allah, dž.š., kaže: „Ha-Mim. Tako mi Knjige jasne. Mi smo počeli da je u blagoslovljenoj noći objaljujemo – i Mi, doista, opominjemo.“[4] Postoje dva mišljenja o terminu blagoslovljene noći spomenute u ovom ajetu. Prema prvom preovlađujućem stavu islamskih učenjaka to je Lejletu-l-kadr. Njihovi argumenti su veoma jaki. Naime, s obzirom da na početku sure El-Kadr Dragi Allah, dž.š., kaže: „Mi smo ga objavili u Noći kadr.“[5], jasno je da se riječi iz prethodnog ajeta: „...u blagoslovljenoj noći...“ odnose na Noć kadr. Vanredni kvalitet Lejletul-kadra objašnjen je ajetom: „Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci.“[6]
Prema drugom mišljenju blagoslovljena noć iz gornjeg ajeta je 15. noć mjeseca šabana, za koju se islamski učenjaci, na osnovu velikog broja hadisa, slažu da je blagoslovljena, a njena izvrsnost je u oprostu koji Dragi Bog te noći nudi ljudima. Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Uzvišeni Allah se obznani petnaeste noći šabana i oprosti svemu stvorenom osim onome ko Mu u nečemu pripisuje sudruga i onome ko gaji neprijateljstvo (prema Njemu i Njegovim robovima).“[7]
Ostale blagoslovljene noći stepen blagoslovljenosti nemaju po sebi, već po danu koji nakon njih slijedi. U ovu vrstu blagoslovljenih noći spadaju: noć uoči petka, noć uoči Ramazanskog i Kurban-bajrama, itd.
Na osnovu navedenog možemo zaključiti da odabrane noći u redžebu: Lejletu-r-regaib i Lejletu-l-mi'radž nisu blagoslovljene po sebi. Međutim, iako ove dvije noći ne sadrže kvalitet koji ih izdvaja od drugih noći tokom godine, one mogu kao i sve druge noći, indirektno postati blagoslovljene. Kako? Postoje brojna predanja Allahovog Poslanika, a.s., o tome da se Božiji blagoslov spušta na ljude koji se izvršavajući propisane i dobrovoljne ibadete nađu u određeno vrijeme na određenom mjestu. Daleko bi nas odvelo da nabrajamo sve takve situacije, ali ćemo navesti one koje se odnose na obilježavanje Lejletu-r-regaiba i Lejletu-l-mi'radža.
- Namaz u džematu. Program obilježavanja obje odabrane noći Bošnjaci najčešće započinju zajedničkim obavljanjem namaza. Svi muslimani znaju da je namaz u džematu blagoslovljeniji od namaza pojedinca. Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Namaz u džematu bolji je od namza pojedinca za 27 deredža (stepena).“[8]
- Vaz i predavanje temeljeno na Časnom Kur'anu i Sunnetu Božijeg Poslanika, a.s. Nema niti jednog programa povodom bilo koje odabrane noći bez prigodnog predavanja. Ovakva predavanja, shodno hadisima Allahovog Poslanika, a.s., prati Božija milost i Njegov blagoslov (bereket). Muhammed, a.s., kaže: „Kad god se sakupi grupa ljudi u nekoj od Allahovih kuća da bi učili i proučavali Allahovu Knjigu na njih se spušta mir, prekrije ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spominje među onima koji su kod Njega.“[9]
- Zikr – zajedničko spominjanje Uzvišenog Allaha, dž.š., učenje Kur'ana i donošenje salavata, sve su to ibadeti koji uzrokuju Božiji blagoslov. Ebu Seid el-Hudri kaže: „Muavija je u džamiji zatekao skupinu ljudi koji su sjedili u halki i upitao ih: 'Zašto tu sjedite?' 'Spominjemo Allaha, dž.š.', odgovorili su. 'Tako vam Boga, da li ste se samo radi toga okupili?', ponovo ih je upitao. Odgovorili su: 'Tako nam Boga, samo radi toga.' On tada reče: 'Zaista nisam tražio od vas da se zakunete zbog toga što sumnjam u vas. Niko mog položaja kod Božijeg Poslanika, a.s., ne prenosi manje hadisa od mene. Jedne prilike Allahov Poslanik, a.s., izašao je pred skupinu svojih ashaba koji su sjedili u halki i upitao ih: 'Zašto tu sjedite?' 'Sjedimo da bismo spominjali Allaha, dž.š., i da bismo Mu se zahvaljivali što nas je uputio u islam i njime nas obdario', odgovorili su mu. On tada reče: 'Zaista nisam tražio od vas da se zakunete zbog toga što sumnjam u vas, već zbog toga što mi je došao Džibrili, a.s., i obavjestio me da se Uzvišeni Allah ponosi s vama pred melecima.'“[10] Ko god od ljudi, meleka i džina prisustvuje programima povodom obilježavanja odabranih noći može posvjedočiti da se bosansko-hercegovački muslimani okupljaju u džamijama kako bi spominjali Uzvišenog Allaha, donosili salavate na Njegovog Poslanika, a.s., i iskazali svoju duboku zahvalnost Dragom Bogu što ih je uputio na Pravi put.
Svako okupljanje vjernika u džamijama radi nekog od pomenuta tri razloga, ako se ne čine grijesi, praćeno je Božijim blagoslovom, te se s te strane može kazati da su Lejletu-r-regaib i Lejletu-l-miradž blagoslovljene noći.
U vezi s nafilom povodom Lejletu-r-egaiba Gazalija u Ihjau navodi da je Božiji Poslanik, a.s., rekao: „Ko isposti prvi četvrtak u redžebu, a zatim između akšama i jacije klanja dvanaest rekata; selam predaje nakon svaka dva rekata; na svakom rekatu uči El-Fatihu jednaput, suru El-Kadr tri puta i suru Ihlas dvanaest puta; kad završi namaz donese salavat na mene i prouči: 'Allahumme salli 'ala Muhammedini-nebijjil-umijji ve 'ala alihi; zatim ode na sedždu i, dok je još na sedždi, prouči sedamdeset puta: 'Subbūhun, kuddūsun, Rabbul-melāiketi ver-rūhi'; potom se vrati sa sedžde i prouči sedamdeset puta: 'Rabigfir, verham, ve tedžavez 'amma t'alem, inneke entel-e'azzul-ekrem'; nakon toga ponovo učini sedždu i na njoj prouči isto što i na prvoj, a zatim kaže svoju potrebu (želju) – ona će mu biti riješena (ispunjena).'“ Božiji Poslanik, a.s., kaže: „Niko neće klanjati ovaj namaz, a da mu Allah, dž.š., neće oprostiti sve njegove grijehe, pa makar ih bilo kao morske pjene, kao pijeska, bili teški poput planina, ili ih bilo kao lišća, i zauzimat će se na Sudnjem danu za 700 članova svoje porodice koji su već zaslužili Džehennem.“[11] Gazalija kaže: „Vidio sam stanovnike Kudsa da svi redovno obavljaju ovaj namaz, pa mi je bilo drago da ga navedem.“[12]
Gornji hadis i svi drugi hadisi o posebnom namazu za vrijeme Lejletu-r-regaiba, kako navodi Ibn Hadžer, su apokrifani (lažni) i nije ih dozvoljeno pripisivati Allahovom Poslaniku, a.s. Klanjanje ove nafile s ubjeđenjem u njenu istinitost krije srčanu zamku za naivne jer počinju vjerovati da je dovoljno ibadetu se posvetiti za vrijeme odabranih noći, nastojati osigurati blagodati koje ta noć sadrži, klanjati predviđenu nafilu, a zatim prestati s izvršavanjem propisanih ibadeta do nove mubarek noći. Svjedoci smo da postoje osobe koje tako postupaju, posebno kad je u pitanju Lejletu-l-kadr. Klanjanje nafile za vrijeme Lejletu-r-regaba i Lejletu-l-miradža, dakle, ne treba biti s ubjeđenjem da je taj namaz vrjedniji od nekog drugog dobrovoljnog namaza, niti da je ta noć, po sebi, bolja od neke druge noći.
Drugi, svakako bolji način za klanjanje nafile u Noći želja jeste nafila za želju ili potrebu koja je do nas došla nešto sigurnijom predajom. Ova nafila može se klanjati u bilo koje doba, pa tako i povodom Lejletu-r-regaiba.
Ibn ebi Evfa prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ko bude imao kakvu želju ili potrebu kod Allaha, dž.š., ili kod nekog od ljudi, neka se lijepo abdesti, a zatim neka klanja dva rekata namaza. Nakon toga neka poslije zahvale Allahu i donošenja salavata na Vjerovjesnika, a.s., kaže: 'Nema boga osim Allaha, Blagog i Plemenitog. Slava pripada Allahu, Gospodaru Arša Velikoga. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Ja te molim da mi omogućiš izvršavanje djēlā koja će mi osigurati Tvoju milost i djēlā koja će mi garantovati Tvoj oprost, obilje svakog dobra, te sigurnost i spas od svakog grijeha. Ne ostavljaj mi ni jedan grijeh, a da ga ne oprostiš, niti brigu, a da je ne otkloniš, niti želju i potrebu koja je u okviru Tvog zadovoljstva, a da je ne ispuniš. O Najmilostiviji'.“[13] U predanju koje bilježi Ibn Madže na kraju dove stoji dodatak: „Zatim neka moli Allaha šta želi od dunjalučkih i ahiretskih stvari, bit će mu uslišano.“[14]
Iako je jedan od prenosilaca ovog hadisa slab, ipak je ova predaja sigurnija od prethodne, znaju joj se svi prenosioci i zabilježena je u dvije priznate zbirke hadisa, pa je, stoga, bolje postupiti po njoj.
[1]Merjem, 16-19., str. 306.
[2]Teufik Muftić, Arapsko-srpskohrvatski rjeĉnik, knj. I., drugo izdanje, Starješinstvo IZ u SRBiH, Hrvatskoj i Sloveniji – Sarajevo, Sarajevo, 1984. godine, str. 203.
[3]Nerkez Smailagić, Leksikon islama, Sarajevo, 1990. godine, str. 94-95.
[4]Ed-Duhan, 1-3 ajet. str. 496.
[5]El-Kadr, 1., str. 598.
[6]El-Kadr, 3., str. 598.
[7]'Ali ibn Belban el-Farisi, Sahih ibn Hibban bi tertibi ibn Belban, bez mjesta i godine izdanja, knj. 12., hadis br. 5665, str. 481.
[8]Muhammed b. Ismail el-Buhari, Sahihul-Buhari..., knj. 1., hadis br. 645., str. 450.
[9]El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa..., hadis br. 1888., str. 846.
[10]Ibid, hadis br. 1889., str. 847.
[11]Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau ulumid-din, knj. 1., Bookline, Sarajevo, 2004. godine, str. 631.
[12]Ibid., str. 632.
[13]Tirmizijin džami'-sunen, Tirmzijina zbirka hadisa, Prijevod i komentar Mahmut Karalić, knj. 2., Elči Ibrahim-pašina medresa, Travnik, 2000. godine, hadis br., 477., str. 259.
[14]Ibn Mājah Al-Qazwinī, English translation of Sunan Ibn Mājah..., knj. 2., hadis br. 1384., str. 328-329.
