[i] Abdullah ibn Kajs, Ebu Musa El-Eš'ari, r.a., je rođen 21. prije Hidžre a umro je 44. godine po Hidžri, što odgovara da je rođen 602.  a umro je 665. godine po miladu. El-Ealam od Ziriklija, 4/114 i Sijer e'alamin-nubela',  2/380.     

Ebu Musa'ovo pravo ime je Abdullah ibn Kajs ibn Sulejm. Ovaj poznati ashab je bio porijeklom iz Jemena, iz mjesta Zebid. Nakon što je Muhammed, s.a.v.s., u Meki počeo pozivati ljude u vjeru islam Ebu Musa, r.a., je došao u Meku, primio islam, te je bio među ashabima koji su učinili hidžru u Abesiniju. Iz Abesinije je skupa sa Dže'aferom ibn Ebu Talibom, r.a., stigao u Medinu među posljednjom skupinom asahaba koji su se vratili. Oni su prešli Crveno more ukrcani na dvije lađe. Stigli su u Medinu tri dana  nakon bitke na Hajberu, 7. godine po Hidžri. Poslanik, s.a.v.s., se mnogo obradovao njihovom dolasku, tako da je rekao: "Ne znam da li da se više radujem dolasku Dže'afera ili pobjedi na Hajberu." Također im je rekao: "Vi imate nagradu dvije hidžre, činili ste jednu kod Nedžašije u Abesiniju a drugu ste učinili meni u Medinu." S obzriom na tešku situaciju ove skupine ashaba koja je došla iz Abesinije Poslanik, s.a.v.s., je i njima dao dio ratnog plijena sa Hajbera.

Kada su pripadnici Ebu Musa'ovog plemena iz Jemena trebali stići u Medinu do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ovako je Poslanik, s.a.v.s., najavio njihov dolazak. Enes, r.a., je prenio da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sutra će vam doći ljudi čija su srca bliskija islamu od vaših," pa su došli stanovnici plemena Eš'ar. Nakon što su izrekli nekoliko stihova u kojima su izrazili radost zbog susreta sa Poslanikom, s.a.v.s., i njegovim drugovima oni su se rukovali. Tako da se kaže da su oni bili prvi koji su uveli rukovanje."[1]

Neki učenjaci smatraju da se kur'anski ajet: "...pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole..." (sura El-Maide, 54) odnosi na ovo pleme. Ijad El-Eš'ari je rekao: Kada je objavljen ovaj ajet Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ovo je tvoje pleme, o Ebu Musa!, pokazavši prema njemu."[2]

Ebu Musa je imao izuzetno lijep glas pri učenju Kur'ana. Čak je i Poslanik, s.a.v.s., nekada skupa sa svojim suprugama slušao njegovo lijepo učenje Kur'ana.  Poslanik, s.a.v.s., je za njega rekao: "Njemu kao da je data milozvučnost koju je  posjedovala Davudova porodica." Kada je Ebu Musa, r.a., obaviješten da je Poslanik, s.a.v.s., slušao njegovo učenja, rekao mu je: "Da sam znao da slušaš, posebno bih zbog tebe uljepšao to učenje."[3]

Ebu Osman En-Nehdi je rekao: "Nikada u životu nisam čuo ništa ljepše od glasa Ebu Musa'a kada uči Kur'an. Kada bi nam klanjao poželjeli bi da uči cijelu suru El-Bekare zbog ljepote njegovog glasa."

Ebu Musa, r.a., je pored ovih osobina bio vrlo hrabar borac. Evo jednog događaja iz njegovog života, koji on priča: "Kada je Poslanik, s.a.v.s., završio sa bitkom na Hunejnu poslao je Ebu Amira El-Eš'arija sa vojskom prema dolini Evtas. On je naišao na Durejda b. Simma, pa je Durejd ubijen, i Allah je porazio njegove drugove. Neki čovjek je pogodio Ebu Amira u koljeno, pa sam mu ja prišao u upitao ga: -Amidža, ko te je pogodio? On je pokazao na tog čovjeka i ja sam krenuo za njim. Kada me je ugledao počeo je bježati, a ja sam mu govorio: -Zar se ne stidiš, zar se nećeš suprostaviti? On tada prestade bježati pa smo izmijenili po dva udarca sabljom, a onda sam ga ubio. Vratio sam se do Ebu Amira i rekao mu: -Allah je odredio pa sam ubio onoga koji te pogodio. Tada on reče: -Iščupaj ovu strijelu! Ja sam je izvadio, a iz rane je pocurila voda. Tada mi on reče: -Prenesi selam Vjerovjesniku, s.a.v.s., i reci mu da zatraži oprost za mene! Ebu Amir je odredio mene za zamjenika u vojsci i ubrzo nakon toga je umro. Kada smo se vratili ja sam Poslanika, s.a.v.s., obavijestio o tome. On je uzeo abdest, podigao ruke i rekao: -Allahu moj, oprosti Ubejdu, Ebu Amiru! Vidio sam -kaže Ebu Musa- bjelinu njegovih pazuha dok je učio dovu, a zatim je nastavio: -Allahu moj, učini da na Sudnjem danu bude iznad mnogih ljudi koje si stvorio! Ja tada rekoh: -Zamoli i za mene o Poslaniče! On reče: -Allahu moj, oprosti Abdullahu ibn Kajsu (Ebu Musa'u) grijehe i smjesti ga na Sudnjem danu na počasno mjesto!"[4]

Ebu Musa, r.a., se isticao sa mnogo osobina i karakteristika koje su ga krasile. Bio je među najodabranijim učačima Kur'ana koji su ga učili pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Bio je poznati fekih, poznavalac islamskog prava i iskreni i odani daija.

Safvan ibn Sulejm je rekao: "Za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., fetve u njegovoj džamiji nije izdavao niko osim: Omera, Alije, Muaza i Ebu Musa'a."[5]

Njega i Muaza ibn Džebela, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je poslao u Jemen i postavio ih za namjesnike gradova Zebida i Adena. Kada su krenuli na svoj misionarski put Poslanik, s.a.v.s., ih je posavjetovao: "Olakšavajte i nemojte otežavati, obveseljujte i nemojte ljude razgoniti, potpomažite se i nemojte se razilaziti!"[6]

Omer, r.a., je posebno cijenio Ebu Musa'a, r.a. Kada bi ga vidio  tražio je od njega da im uči Kur'an, govoreći mu: "Podsjeti nas malo, o Ebu Musa!" Kada je Omer, r.a., postao halifa postavio ga je 17. godine po Hidžri za svog namjesnika u Basri, gdje je ljude podučavao Kur'anu i fikhskim propisima. Hasan Basri je rekao: "Nikada u Basru nije došao korisniji konjanik za nju od Ebu Musa'a." Za vrijeme svog boravka Ebu Musa je osvojio Asbehan i Ehvaz. Kada se za vrijeme Osmanovog hilafeta preselio u Kufu njeni stanovnici su tražili od Osmana da ga postavi za njihovog namjesnika, što je on i učinio. Kada je došlo do nemilog sukoba na Džemelu Alija, r.a., je tražio od Ebu Musa'a da ga pomogne sa vojskom iz Kufe. Tada je Ebu Musa, r.a., zabranio vojsci da se miješa u ovu smutnju, te ga je Alija, r.a., kasnije smijenio. Kada je došlo do sukoba između Alije, r.a., i Muavaije, r.a., na Siffinu onda je Ebu Musa, r.a., bio imenovan od Alijine, r.a., strane kao pregovarač, a od strane Muavije je bio Amr ibn El-'As. Tada je Muavije pokušao da ga podmiti na sledeći način. Lično mu je napisao ovo pismo: "Zaista mi je Amr ibn El-'As već dao prisegu i prihvatio ono što ja tražim, pa zaklinjem se Allahom, ako mi i ti dadneš prisegu kao i on, jednog tvog sina ću imenovati za namjesnika u Basri a drugog u Kufi. Pred tobom nijedna vrata neće biti zatvorena i nijedna tvoja potreba neće ostati neispunjena. Ovo sam ti lično svojom rukom napisao pa i ti meni lično odgovori!" Tada mu je Ebu Musa, r.a., napisao: "Napisao si mi nešto vezano za temeljne stvari u našem ummetu, ali šta ću ja reći svome Gospodaru kada stanem pred Njega?! Ne prihvatam ništa od toga što mi nudiš, i selam."

Kada je prošlo mnogo vremena od toga, sin Ebu Musa'a, r.a., Ebu Burde došao u posjetu Muaviji, kada je bio bolestan i proučio dovu za njegovo ozdravljenje. Tada je došao Muavin sin Jezid, pa mu Muavija reče: "Sine, ako dođeš na vlast posebno čuvaj ovog čovjeka, zaista je njegov otac (tj. Ebu Musa) bio moj brat, ili prijatelj, osim što smo se razišli po pitanju učešća u borbi."[7]

Upravo zbog ovakvih stvari Ebu Musa, r.a., je bio od onih najodabranijih, noću je klanjao, iskreno se posvećujući ibadetu. Uskladio je znanje i praksu, džihad i čistoću svog srca. Nije ga zanijela vlast niti je bio zaveden dunjalukom.

Čak je rekao i ovo: "Ja se kupam u zamračenoj prostoriji ali i pored toga sagnem svoja leđa iz stida prema svom Gospodaru."

Ovaj poštovani ashab je umro u Kufi 44. godine po Hidžri a prije toga je oporučio da njegov kabur duboko iskopaju.

[1] Ahmed sa pouzdanim senedom.

[2] Hakim, sahih.

[3] Hakim, sa blagom slabošću.

[4] Buhari (4323) i drugi.

[5] Sijer e'alamin-nubela',  2/389.     

[6] Buhari i Muslim.       

[7] Ibn Sead, 4/111,  sa sahih senedom.