Arapsku/kur'ansku riječ zulm u naš jezik moguće je prevesti kao: silništvo, nasilje, zlostavljanje, nepravda, zavisno od konteksta. Sve ove bosanske riječi na ispravan način prevode intenciju riječi zulm, no bosanska riječi ''zulum'' ponajbolje i najbliže prevodi riječ zulm. Primarno značenje riječi zulm, prema mnogim jezikoslovcima, jeste ''stavljanje nečega na mjesto koje mu ne pripada'', tj. na pogrješno mjesto. U etičkom smislu, riječju zulm označava se ''činjenje nečega na način prelaženja propisane granice i zadiranja u prava druge osobe''. Ukratko rečeno, zulum je nepravda/nasilje/silništvo u smislu prelaženja dozvoljenih granica i činjenja drugome onoga što čovjek nema pravo.

Tri skupine ajeta o zulmu

Mnogobrojni su ajeti u Kur'anu koji govore o zulumu i njegovim vrstama, odnosno ajeti koji govore o zabrani zuluma i u kojima se žestoko osuđuju nasilnici (zālimūn). Sve te ajete moguće je, u jednom širem ili općem smislu, podijeliti u tri skupine.

Prva skupina ajeta obuhvata one ajete kojima se apsolutno negira ili odriče bilo kakvo pripisivanje zuluma Uzvišenom Allahu. Kur'an je kategoričan: Allah ne želi nasilje (zulmen) Svojim robovima (Gafir, 3) ili, još naglašenije: Ja nisam silnik (zallām) prema Svojim robovima (Qaf, 50). Dakle, Allah, dž.š., nije nepravedan prema Svojim robovima, već savršeno pravedan prema svima njima. Uzvišeni Allah je svemoćan, sveznajući i neovisan od bilo koga, tako da On, Uzvišeni, nema potrebu da čini bilo kakvo nasilje prema bilo kome od Svojih stvorenja. Stoga je On, Uzvišeni, rekao: I Allahu pripada sve što je na nebesima i što je na Zemlji (Alu 'Imran, 109), tj. apsolutna vlast pripada samo Njemu i: Allahu se vraćaju sve stvari! – tj. On je Gospodar i Vladar Dunjaluka i Ahireta. U Kur'anu se na više mjesta ističe i ponavlja da Uzvišeni Allah ljudima ne čini nikakvo nasilje ili nepravdu, npr.: A Allah ljudima ne čini nepravdu nikakvu (la jazlimu), nego ljudi sami sebi čine nepravdu! (enfusehum jazlimūn) (Junus, 44). Ovi ajeti uglavnom se spominju u kontekstu Sudnjega dana, odnosno njima se izražava apsolutna Božija pravednost u smislu da će svakom čovjeku biti suđeno prema njegovim djelima na Zemlji. Dobra djela Uzvišeni Allah će udvostručiti, a loša djela - kazniti; u svakom slučaju, čovjeku se neće nanijeti ni trunka nepravde.

Drugu skupinu sačinjavaju ajeti koji govore o Allahovom, dž.š., uništavanju (na)silnika i kur'anskim prijetnjama upućenim njima. Uzvišeni kaže: Eto, tako kažnjava tvoj Gospodar kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili (zālimetun). Zaista je kažnjavanje Njegovo bolno i strašno (Hud, 102), ili: Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova (bi zulmin) – a da stanovnici njihovi nisu bili nemarni (El-En'am, 131). Iz ovih kao i drugih ajeta sličnoga sadržaja uočavamo da Uzvišeni Allah kažnjava ljude zbog njihovog zuluma i na Ovome svijetu. Prisjetimo se drevnih naroda i njihovih gradova, odn. njihovog uništenja zbog svakovrsnog zuluma. I ovdje ponovo dolazi do izražaja Božija pravednost. Naime, Uzvišeni Allah ne uništava sela i gradove zbog njihovog zuluma kojeg počine, a da ih prije toga ne opomene: A Mi nismo kaznili dok nismo poslali poslanika (El-Isra', 15). Niti Uzvišeni uništava stanovnike sela i gradova čineći nepravdu prema njima: Gospodar tvoj nije nikada nepravedno (bi zulmin) uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri! (Hud, 117)

Kur'an višestruko prijeti silnicima/nasilnicima/nepravednima za njihovu silu/nasilje/nepravdu: Vatrom (Ez-Zumer, 24); gubitkom prijatelja i posrednika na Sudnjem danu (El-Mu'min, 18); gubitkom bilo kakve pomoći na Danu suda (El-Hadždž, 71); Allahovim prokletstvom (Hud, 18); neuspjehom (El-En'am, 21); ne upućivanjem na Pravi put (El-Ma'ide, 51).

Treća skupina ajeta jesu oni ajeti u kojima se činjenje grijeha opisuje kao zulum, npr.: Oni koji nasilno (zulmen) jedu imetke siročadi doista jedu ono što će ih u Vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti (En-Nisa', 10); Onaj koji prelazi Allahove granice – sam sebi zulum čini (zaleme nefseh) (Et-Talaq, 1). Sintagma zaleme nefseh (činiti zulum samome sebi) vrlo je frekventna u Kur'anu. Allahove granice (hudūdullāh) koje se spominju u navedenom ajetu jesu Njegove naredbe i zabrane u svim aspektima ljudskoga života. Svako onaj ko ih prijeđe ili prekorači – čini nasilje: To su Allahove granice, pa ih ne prelazite! A oni koji prekoračuju Allahove granice, takvi su uistinu silnici (zālimūn) (El-Bekare, 229).

Zulum prema Allahu, dž.š.

U nastavku ćemo navesti neke vrste zuluma na temelju kur'anskih ajeta. Kažemo neke vrste, jer bi detaljnije analiziranje riječi zulm u Kur'anu otkrilo i druge vrste zuluma (npr. skrivanje Istine, korištenje Allahovih blagodati na haram način, pomaganje zalimima), ali bi takva analiza zahtijevala i više prostora. Stoga ćemo se ograničiti na spominjenje samo nekih vrsta zuluma, barem onih najvećih, uz njihovo kratko objašnjenje.

a) Kufr =  tekzīb, iftirā'

Već je spomenuto da je kufr (nevjerništvo), uza širk (pridruživanje Uzvišenom Allahu nekoga Njemu ravnom), značenjski najšira i suštinski najveća vrsta zuluma. Zapravo, riječi kufr u Kur'anu često zamjenjuje riječi zulm, tj. imaju sinonimno značenje. Mufessir Bejdavi, kada tumači kraj 135. ajeta sure El-En'am: Innehu la juflihu z-zālimūn /Zaista neće uspjeti silnici, kaže da se ovdje umjesto riječi kafirūn (nevjernici) navodi riječ zālimūn (silnici) zato što ova riječ ima ''općenitije i obuhvatnije značenje'' (Envāru't-tenzil..., 1/520). U ajetu: Kako će Allah uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje (keferū) nakon što je vjerovao i svjedočio da je Poslanik istina, i došli su mu jasni dokazi!? Allah neće uputiti na Pravi put narodu koji zulum čini (zālimīn) (Alu 'Imran, 86) također vidimo sinonimno značenje riječi kufr sa riječju zulm.

Dakle, nevjernici su zalimi, tj. čine zulum prema samima sebi zbog svoga nevjerništva: A nevjernici (kāfirūn) su zaista silnici (zālimūn) (El-Bekare, 254).

Kao podvrstu zuluma, unutar polja kufra, možemo smatrati i tekzīb: ''smatranje lažnim Allahovih ajeta/znakova'', npr.: O, kako su loši oni koji poriču (kezzebū) Allahove ajete! A Allah neće uputiti na Pravi put ljude koji zulum čine! (zālimīn) (El-Džumu'a, 5). Isto se odnosi i na pojam iftirā': ''iznošenja laži na Uzvišenog Allaha'', npr.: Ima li nepravednijeg (azlemu) od onoga koji o Allahu govori laži (ifterā) ili lažnim smatra (kezzebe) dokaze Njegove? Zaista neće uspjeti nepravedni (zālimūn) (El-En'am, 21). U ovom ajetu zapažamo tri pojma koja se dovode u blisku vezu: zulm, iftirā' i tekzīb.

b) Širk

Poput kufra, i pojam širka u Kur'anu se često spominje kao zulum. To se ponajbolje vidi u 13. ajetu sure Lukman, u kome mudri Lukman savjetuje svoga sina riječima: Inne-š-širke le zulmun 'azīm / Zaista je širk veliki zulum/nepravda/nasilje. U slijedećem ajetu jasno se ističe veza između kufra, širka i zulma: Nevjernici (kefere) su oni koji govore: "Bog je Mesih, sin Merjemin!’ A Mesih je govorio: "O, sinovi Israilovi, robujte Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko pridružuje Allahu nekoga drugog (jušrik), Allah će mu zabraniti Džennet i boravište njegovo će Džehennem biti; a zulumćarima (zālimīn) neće niko pomoći!'' (El-Ma'ide, 72)

c) Rušenje bogomolja

Ajetom Ko je veći silnik (azlemu) od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima spominje ime Njegovo i koji radi na tome da se oni poruše? (El-Bekare, 114) Kur'an eksplicitno spominje još jednu vrstu zuluma: zabranjivati da se u Allahovim hramovima spominje Njegovo ime, te raditi na tome da se oni poruše. U ovu vrstu zuluma možemo ubrojati sve one neprimjerene aktivnosti kojima se skrnavi svetost džamije kao Allahove Kuće, ali i one aktivnosti koje ograničavaju njezinu istinsku funkciju. Naprimjer, dozvola samo za obavljenje namaza u određenoj džamiji, a zabrana svih ostalih aktivnosti unutar nje (vjerske poduke, predavanja...), cenzuriranje hutbi od strane vlasti i tsl.

Ono što je zajedničko ovdje navedenim vrstama zuluma jeste da je to zulum koga ljudi čine, uvjetno rečeno, prema svome Stvoritelju, Allahu, dž.š. Kažemo uvjetno rečeno, jer nije uvijek moguće načiniti odjelitu distinkciju između zuluma prema Allahu, dž.š., i zuluma prema ljudima. Naime, neke vrste zuluma su istovremene: i prema Allahu, dž.š., i prema ljudima.

Musliman ne čini zulum

U Kur'anu i hadisima Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., zabranjuje se i najmanji vid zuluma prema bilo kome: ljudima, biljkama, životinjama, prirodi. Otuda musliman ne može biti i nije nasilnik. ''Musliman je muslimanu brat. Ne čini mu nasilje...'' oporuka je našega Poslanika, s.a.v.s. (Buhari: 2262). Musliman se čuva zuluma slijedeći riječi Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.: ''Čuvajte se zuluma (nasilja), jer će zulum biti tmine na Sudnjem danu’’ (Muslim: 4675). Allahov Poslanik, s.a.v.s., posebno je upozorio na dovu mazluma (onoga kome je učinjena nepravda): ''Čuvaj se dove mazluma, jer između nje i Uzvišenog Allaha nema zastora!'' (Buhari: 1401)