12 Zaista, Ja sam Gospodar tvoj. Izuj obuću svoju. Uistinu, ti si u svetoj dolini Tuwa.
11-12 Rečeno je da je u dolini Bog zovnuo Musaa iz drveta (al-Qurtubi, al-Tabari) koje je bilo neka vrsta lycium ili boxthorn ('awsaj) biljke (al-Mahalli i al-Suyuti, al-Tabari); vidjeti također 28:30. To se prema tome odnosi na drvo (al-Mahalli i al-Suyuti) ili, istovremeno, na vatru koju je Musa opazio (vidjeti a. 10; ibn Kathir, al-Razi, al-Tabari) i koja je uništila drvo (al-Baghawi, al-Razi). Vidjeti također 27:8-10; 28:30. Usp. Izlazak 3:4-6.
Musau je rečeno da izuje svoju obuću, bilo zato što je napravljena od kože mrtvog magarca (al-Tabari), ili iz poštovanja (ta'zim) prema svetom prostoru u kojem je stajao, baš kao što je ljudima naređeno da skinu svoju obuću prije ulaska u sveti hram (haram) Kabe (ibn Kathir), ili, ustvari, bilo koje džamije.
Prema više ezoteričkom čitanju ovoga izraza, al-Ghazzali ukazuje da u tome što je zatraženo da skine svoju obuću, Musau je zapovijeđeno da odbaci ovaj i onaj svijet okrećući svoje lice samo prema Bogu. (Niche of Lights, trans. D. Buchman [Provo, 1998], 30). Drugim riječima, za sufije ajet znači da srce treba biti slobodno od bilo kakve vezanosti za stvari koje se mogu naći u ovome svijetu, pa čak i za pomisao o čarima onoga svijeta, dok se treba posvetiti isključivo Bogu (Maybudi, al-Qushayri). Kao što Ibn 'Ajibah objašnjava, izraz znači: ''Ostavi oba carstva egzistencije (kawn) ako želiš svjedočiti Prisutnost Darovaoca egzistencije (mukawwin)''.
Ideja skidanja obuće je inspirisala brojne umješne književne radove u islamskoj civilizaciji, kao što je knjiga Skidanje obuće (Khal' al-na'layn) andaluzijskog mistika Abu'l-Qasim ibn Qasija (u. 546/1151), te je često sretana slika i simbol u sufijskoj poeziji. U poznatoj poemi pripisanoj Ibn 'Arabiju, objašnjena je Božanska nakana iza slikovitog govora: ''Skini obuću ako dolaziš / u ovu dolinu, jer ovdje je Naša Svetost. / Od oba svijeta liši sebe, / i digni velove međništva'' (ibn 'Ajibah).
Također je interesantno napomenuti da je ime svete doline, u kojoj Musa susreće Boga, Tuwa, što dolazi iz korijena koji znači ''preklopiti'' i ''postati umotan''. Tako, Musau je rečeno da se oslobodi bilo kakve primisli o ovome ili budućem svijetu, zato što je na mjestu Božanske blizine, duhovnog, svetog utočišta koji simbolizira Okean Božanske Prisutnosti ponad svih stanja egzistencije (ibn 'Ajibah). Tu da se sva egzistencija ''preklopi'' pred njim (ibn 'Ajibah) i gdje njegova duša postaje ''umotana'' u Božansku Realnost.
13 Tebe sam odabrao, pa slušaj ono što je objavljeno.
13 Musaovo bivanje odabranim odnosi se na to što mu je Bog darovao poslanicu (risalah), kao i na posebnu odliku koja mu je data bivajući oslovljen direktno od Boga (al-Razi), zbog čega je Musa također spomenut u islamskoj tradiciji kao Kelimullah, to jest, ''onaj kome je Bog govorio''; vidjeti također 7:144c. Prema ranoj sufijskoj ličnosti Sulayman al-Daraniju (u. 215/830), ''Bog (divan i slavljen je On) je pogledao u srca potomke Ademove i nije našao skromnije srce od onoga koje pripada Musau (na koga mir neka je). Tako, On je izdvojio Musaa među njima govoreći direktno sa njim'' (al-Ghazzali, Ihya' [Beirut, 1997], 4:142).
14 Uistinu, Ja sam Bog, nema boga osim Mene. Zato, Mene obožavaj i molitvu obavljaj zbog sjećanja nā Me.
14 Vidjeti također 3:18, gdje Bog svjedoči Svoju vlastitu Božanstvenost: Bog svjedoči da nema drugog boga osim Njega. U ovom ajetu, molitvu obavljaj zbog sjećanja nā Me, je rečeno da se ukaže na to kako je čin sjećanja Boga intenzivniji u molitvi (Ruzbihan al-Baqli al-Shirazi). Dublja dimenzija ovog čina sjećanja Boga je za slugu, kao što je objašnjeno od sufije Ruzbihan al-Baqlija, biti zikr kroz koji postaje ''utopljen u okeanima svjedočenja Jednog Koji je Prisjećan (al-madhkur), jer je molitva mjesto za svjedočenje tajni pomoću svjetala (al-anwar), [i mjesto] za raskrivanje ljepote (al-jamal) dušama, zahvaljujući njihovom uzletu''.
15 Sigurno, Čas dolazi. Ja ću ga držati skrivenim, da svaka duša može biti nagrađena za svoja nastojanja.
15 Komentatori se razilaze u pogledu izraza Ja ću ga držati skrivenim. Za neke, riječ ekādu koja određuje druge riječi može učiniti da izraz znači: ''Ja želim da ostane skriven'' (al-Razi). Istovremeno, drugi čitaju izraz kao skraćenu verziju arapskog idioma koji opisuje kako se drži nešto tako skrivenim da je čak skriveno od sebe. Kroz ovaj oblik poetskog pretjerivanja, taj izraz bi se mogao protumačiti: ''Ja sam ga skoro zadržao skrivenim [od Sebe]'', pokazujući kako je nepoznat Čas stvorenome (al-Qurtubi, al-Razi). Neki čitaju spornu riječ jednostavno kao iskaz o činjenici ili uvjeravanju (al-Qurtubi), tako da bi izraz značio: ''Ja sam ga, zaista, zadržao skrivenim''.
16 Pa neka te, onaj koji ne vjeruje i slijedi svoje hirove, ne odvrati od njega, ili tvoja volja iščezava.
16 Ako se njega odnosi na Čas (vidjeti a. 15), poruka ovog ajeta nije da se gubi vjera u Čas i da se ne priprema za njega (al-Kalbi) za račun onih koji ne vjeruju u njega i umjesto toga slijede svoje kratkotrajne želje (ibn 'Ajibah). Istovremeno, moguće je da se njega/nju odnosi na molitvu spomenutu u a. 14 (al-Zamakhshari).
17 A šta je to u tvojoj desnoj ruci, o Musa?''
18 On reče: ''Ovo je moj štap. Oslanjam se na njega i mlatim lišće za svoje ovce. A imam i druge svrhe za njega''.
17-18 Božije pitanje Musau je retoričko, namijenjeno da odvuče njegovu pažnju na štap tako da kada postane zmija, Musa će znati na direktan način da je to bilo posljedica velikog čuda (al-Baghawi). Al-Razi objašnjava ovako: ''Kao da je Bog rekao: 'O Musa, da li poznaješ realnost toga što ti je u tvojoj ruci, da je komad drveta koji ne može ni štetiti ni koristiti, ali koji će se onda pretvoriti u moćnu zmiju?'''
U tradicionalnom islamskom naučavanju se kaže da je Musaov štap u početku pripadao Ademu i da je napravljen od stuba u Džennetu; zatim je prenošen od poslanika do poslanika dok nije završio kod poslanika Šu'ajba, koji ga je dao Musau kada je oženio njegovu kćerku (al-Tustari); vidjeti također 7:1068c. Prema al-Tustariju, iako će Musaove riječi A imam i druge svrhe za njega postati istinite u budućnosti, jer će ga Bog uskoro učiniti sredstvima kojima Musa izvodi nekoliko velikih čuda, u ovom trenutku Musa nije svjestan buduće funkcije štapa. Ovo, kaže al-Tustari, je bio Božiji način pokazivanja Musau da čak i neko ko bi trebao biti poslanik, što čak neko poput njega zna, je na kraju vrlo malo u odnosu na ono što Bog zna. Vidjeti također 27:10; 28:31; usp. Izlazak 4:2.
19 Reče On: ''Baci ga, o Musa!''
20 Pa ga on baci, i gle, to je bila zmija, u kretnji brza.
19-20 Zmija je bila duga (ibn Kathir) i moćna ('azim; al-Mahalli i al-Suyuti), te se kaže da je pojela drvo i progutala kamen (ibn Kathir, al-Tabari). Njen brz pokret upućuje na njeno brzo gmizanje na svom stomaku otprilike kao mala zmija (al-Mahalli i al-Suyuti). Vidjeti također 27:10; 28:31; usp. Izlazak 4:3.
21 On reče: ''Uhvati je i ne boj se! Mi ćemo je vratiti u njen nekadašnji oblik.
21 Drugdje u Kur'anu, kada je štap postao zmija, rečeno je da se Musa okrenuo u uzmicanje bez povratka (27:10; 28:31). Neki kažu da se Musaov strah ublažio kada ga je Bog obavijestio da će On zadati zmiji da se vrati u njen nekadašnji oblik (al-Razi), to jest, njen oblik štapa (ibn 'Ajibah). Ipak, drugi kažu da nakon što je Bog rekao Musau da se ne boji, stanje spokoja i zadovoljstva ga je obuzelo tako da više nije bio plašljiv (al-Razi); vidjeti također 27:10-11c; usp. Izlazak 4:3-4. Musa je potom držao zmiju svojim ustima, zgrabivši je ili zubima ili čeljustima, u kojem trenutku jê Bog pretvori u drveni štap (al-Razi). Al-Qurtubi objašnjava da je Bog pokazao Musau zmiju kao način njegove pripreme, tako da kada bude išao kod faraona i baci svoj štap pred njega i njegovu pratnju, da ne bi bio uplašen.
Neki filozofi i mistici čitaju ovaj ajet kao aluziju na različite aspekte niže prirode ljudskoga bića. Musaov štap, koji je postao zmija, je viđen kao nepročišćena ljudska duša koja mora biti savladana kako bi istinska priroda duše bila aktualizirana, kao što je objašnjeno od strane Mulla Sadraa: ''Ne postoji zmija poput tvoje duše; zato je nadvladaj i očisti je od ljage njenih lažnih uvjerenja i opakih nazora; ili je pokori dok ne postane muslim u tvojoj ruci. Prvo je baci u stranu kao Musaov štap; onda je pokupi svojom desnom rukom nakon što se vratila u njen nekadašnji oblik i iskonsku narav. Ona će zatim živjeti intelektualni život, težiti za Povratkom i Krajnjim boravištem'' (Mafatih al-ghayb [Beirut, 2002], 81).

S engleskog preveo: Haris Dubravac