Kao u svemu drugom, tako nas je Poslanik, s.a.v.s., svojim ličnim primjerom podučio sredini i umjerenosti u svemu, pa čak i kada je u pitanju ibadet. Naredni primjer nam to lijepo pojašnjava.

Enes, r.a., pripovijeda da su trojica ljudi došli do Poslanikovih, s.a.v.s., žena da ih upitaju o njegovom, s.a.v.s., noćnom ibadetu. Kada su dobili odgovor oni su svoja dobra djela smatrali beznačajnim i malim, te su rekli: -Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, s.a.v.s., a njemu je oprošteno i ono što je prethodilo i ono što je preostalo od djela? Jedan od njih reče: -Ja ću cijelu noć klanjati. Drugi reče: -Ja ću sve dane postiti i neću prekidati. Treći reče: -Ja ću se kloniti žena i neću se nikako ženiti. Kada je Poslanik, s.a.v.s., došao i bio obavješten o onome što su rekli, reče: -Jeste li vi oni što su rekli to i to? Tako mi Allaha, ja se Njega od vas najviše bojim i ja se najviše čuvam grijeha, ali ja i postim i nekada ne postim; noću klanjam ali i spavam, i ženim se, pa ko ne želi moj način života taj meni ne pripada.“ (muttefekun alejhi)

Ono što je Poslanik, s.a.v.s., radio javno u džamiji i na drugim javnim mjestima nije bila nikakva tajna i to su uglavnom ashabi znali, međutim, ovdje imamo situaciju da pojedine ashabe interesuje ono što se dešavalo daleko od očiju javnosti, a takvo nešto su mogle znati samo Poslanikove, s.a.v.s., supruge ili pojedini dječaci, mladi ashabi koji su imali privilegiju povremenog prisustva u Poslanikovim, s.a.v.s., odajama, poput Enesa ibn Malika, Abdullaha ibn Mesuda, r.a., i dr. Spominje se da su ova trojica ashaba koji su to pitali bili: Alija ibn Ebi Talib, Abdullah ibn Amr i Osman ibn Maz'un. Svakako da su oni to pitali želeći da se povode za Poslanikovim, s.a.v.s., postupcima. Kada su njih trojica obavješteni o Poslanikovom, s.a.v.s., noćnom ibadetu, koji je bio umjeren; on je i klanjao i spavao, i postio i prekidao post i živio je uobičajenim bračnim životom. Oni su se osjećali sposobnim da još više provedu vremena u ibadetu, te su rekli: -Lahko je Poslaniku, njemu je Allah oprostio grijehe, a šta će biti s nama i smatrali su da njihov dosadašnji noćni ibadet nije dovoljan, te su se zarekli da neće spavati, ili će svakodnevno postiti, niti će se ženiti. U drugim predajama se kaže da je jedan rekao: -Ja neću nikako jesti meso. Drugi je rekao: -Ja neću spavati na postelji. Oni su razumijeli da je prakticiranje vjerskih propisa prema aktivnosti, raspoloženju i ličnim osjećajima, što ustvari nije tačno, nego je prakticiranje vjerskih propisa prema onome što nam je Poslanik, s.a.v.s., preporučio.

U jednoj predaji stoji da je Poslanik, s.a.v.s., savjetovao ljude i da ih je podsjetio na težinu Allahove kazne, pa se sakupilo desetorica ashaba: Ebu Bekr, Omer, Alija, Ibn Mes'ud, Ebu Zerr, Salim mevla Ebi Huzejfe, Mikdad, Selman, Abdullah ibn Amr i Makil ibn Mukarrin u kući Osmana ibn Maz'una i odlučiše da danju poste, noći provode u ibadetu, neće jesti meso, niti će spavati na posteljama i da se neće primicati svojim ženama. Kada je Poslanik, s.a.v.s., čuo za to pozvao je ljude i održao im govor u kojem je počeo rješavati problem, bez spominjanja imena ashaba koji su to rekli. On je svoj govor počeo ovako: "Šta je sa ljudima koji su rekli to i to..."

Prema tome njihova odluka je bila u suprotnosti sa kur'anskim odrednicama gdje Allah, dž.š., kaže: "Allah želi da vam olakša a ne da teškoće imate," (El-Bekare, 185) i "Allah vam u vašoj vjeri nije ništa teško propisao.“ (El-Hadž, 78)

Nema sumnje da je ova njihova odluka bila u suprotnosti sa šerijatskim pravilima, jer je u tome patnja i opterećenje čovjeka onim što Premilostivi Allah nije propisao. Koliko god se čovjek posvetio neprekidnom ibadetu, to će ga dovesti do umora i potištenosti, a to bi, nedaj Bože, moglo rezultirati time da počne prezirati ibadet, s obzirom da duša kada se zasiti nečega, počne to da odbacuje. Takva je stvar sa neprekidnom postom i noćnim namazom, a što se tiče onoga koji se zarekao da se neće ženiti, to je ono što je Poslanik, s.a.v.s., još davno zabranio svojim sljedbenicima. Obaveznost ženidbe se pogotovo odnosi na omladinu koja je puna snage i njih strast može odvesti i u ono što je haram i grijeh. Upravo zbog toga ih Poslanik, s.a.v.s., upućuje na ženidbu. Što se tiče celibata (nestupanja u brak) to je ono što je Poslanik, s.a.v.s., zabranio svojim ashabima.

Osman ibn Maz'un, r.a., kaže: Poslanik, s.a.v.s., nam je zabranio celibat, a da nam je to dozvolio mi bismo se kastrirali.“ (Muslim) Oni su kastriranje smatrali dozvoljenim po njihovom mišljenju, mada je to u islamu strogo zabranjeno, pa čak i da se to čini sa životinjama. Neki učenjaci su dozvolili kastriranje životinja, čije meso je dozvoljeno jesti, dok su male a kada odrastu i to je zabranjeno.

Ibadet na koji su se obavezali spomenuti ashabi je opterećenje i to je suprotno sunnetu i Poslanikovoj, s.a.v.s., praksi. Zbog toga ih Poslanik, s.a.v.s., prvo pita: -Jesu li oni to rekli, pa kada su potvrdili, on im saopštava da je on najbogobojazniji od njih, ali je ipak umjeren u svome ibadeta, a zatim im skreće pažnju, da onaj koji bude birao put žestine i strogosti, ne pripada njemu, niti je iskreni i pravi sljedbenik njegovog sunneta.

Vjernik treba da vodi računa o umjerenosti u svim poslovima, jer je sredina ustvari onaj put na koji nas je Poslanik, s.a.v.s., usmjeravao i njega nam je u emanet ostavio. Ako čovjek bude ispuštao pritvrđene sunnete, onda će ga mašiti mnoga dobra djela. Također, ne smije na sebe tovariti ono što nije dužan izvršavati, jer može malaksati i onda neće stići do željenog cilja.

U poznatom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Ova vjera je jaka i u nju ulazite blago, jer zaista onaj koji previše brzo tjera svoju jahalicu, niti na stići na cilj, a neće sačuvati leđa svoje jahalice." Znači, njegova pretjeranost u djelima će ga ostaviti bez jahalice, pa neće nikako stići do željenoga cilja.

Budi umjeren u svome ibadetu, jer je Poslanik, s.a.v.s., govorio: "Čuvajte se pretjeranost u vjeri, jer je pretjeranost u vjeri uništila one koji su živjeli prije vas." (Ahmed, Nesai, Ibnu Madže, Hakim – sahih) "Držite se umjerenosti, držite se umjerenosti, držite se umjerenosti, pa zaista ko bude pretjerivao u ovoj vjeri, ona će ga savladati." (Ahmed, Hakim – hasen)