Hasanović: Kako je moguće pri činjenju terora pozivati se na Poslanika milosti?!

Autor: Zuhdija Hasanović Decembar 21, 2015 0

Stanje čovječanstva se posljednjih decenija različito definira i određuje, ali je zajedničko svim tim pokušajima preciznijeg definiranja stanja našeg duha, uma, morala, međuljudskih odnosa, ljudskih nastojanja i strijemljenja da ukazuju na nelogičnost, bezumnost i apsurdnost u ponašanju današnjeg čovjeka. I, skoro, vrlo rijetke su situacije kada možemo istaći da nešto u životu čovjeka ima smisla

 

Takav slučaj je i s terorističkim aktima, koji se posljednjih sedmica, dešavaju prečesto. Iako su različiti po mjestu, vremenu, konkretnom povodu, kao i profilu osoba koje su ih počinile, uglavnom im je zajedničko da se počinioci, prema zvaničnim ili medijskim izvještajima, pozivaju na islam, a oni, osim osobama koje su direktno pogođene tim zločinama, najviše štete upravo muslimanima.

Zločini se čine na što svirepiji i brutalniji način, ubijaju se ljudi svih životnih dobi (djeca, odrasli, starci), muškarci i žene, različite religijske i etničke pripadnosti, svjetonazora i načina života i ponašanja, bivaju tako brutalno ubijeni, a bez ikakve osobne krivice i odgovornosti.

Vrhunac u zločinu i apsurdnosti onoga što čine predstavljaju pripadnici tzv. ISIL-a koji se prilikom javnog ubijanja, posebno klanja, spaljivanja i najbrutalnijih načina kažnjavanja zarobljenika pozivaju na tekstove Kur'ana i Sunneta kojima uvjeravaju sebe i druge da su njihova djela ne samo opravdana, nego neminovna i nužna da bi se povratio red na Zemlji, da bi se eliminirala višestoljetna nepravda zapadnih zemalja prema muslimanima, da bi se uspostavio red i sigurnost u muslimanskim zemljama?!

Značaj kompetentne interpretacije i razumijevanja Kur'ana i Sunneta

Cilj ovog teksta je ukazati na značaj kompetentne interpretacije, tumačenja i razumijevanja Kur'ana i Sunneta, te nevjerovatne mogućnosti manipuliranja i potpunog izvrtanja svega, pa i najčasnijih izvora naše vjere kada se toga prihvate nekompetentne osobe, a opasnost je nesaglediva i užasavajuća kada to (u)čine osobe bolesnog uma.

Svojim nakaradnim razumijevanjem kur'anskih ajeta i hadisa Muhammeda, s.a.v.s., oni od islama, vjere i svjetonazora, koji promovira, prije svega mir s Bogom, a onda sa svim ljudima, a potom i svim drugim živim svjetovima, pa i „mrtvom“ prirodom, koji naglašava ljubav, potpomaganje i saosjećanje, kreiraju svoj islam kao globalnu prijetnju svakom čovjeku, bez obzira na način njegovog života i ponašanja; vjeru koja širi strah i mržnju, umjesto sigurnosti i ljubavi.

Analizirajući hadise Božijeg Poslanika, s.a.v.s., na koje se često pozivaju pripadnici ISIL-a i njihovi istomišljenici može se vrlo argumentirano zaključiti da se radi o slabim hadisima, koji se ne mogu koristiti u argumentaciji šerijatskopravnih normi, ili o vjerodostojnim hadisima koji su izvučeni iz konteksta i kojima je, nekompetentnim i tendencioznim tumačenjem, dato značenje koje uopće nije namjeravano i koje se u potpunosti sukobljava s kur'anskim tekstovima, drugim vjerodostojnim hadisima, odnosno cjelovitim uzornim životom Božijeg Poslanika, s.a.v.s., (Sunnetom) i intencijama Šerijata.

I odmah da vrlo jasno naglasimo! Nema nijednog potpuno vjerodostojnog hadisa koji ukazuje da je dopušteno ubiti neprijatelja klanjem, a kamoli da to bude ustaljena praksa Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i ashaba, r.a.!

Jedan od najčešćih hadisa koji se može čuti od ovih osoba jeste predaja sljedećeg sadržaja:

„Poslušaj me, skupino Kurejšija! Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, došao sam da vas uništim!“ (Ahmed, Musned, br. 7.036)

Gornje riječi o uništenju Božiji Poslanik, s.a.v.s., izriče u Mekki, u trenutku za koji Amr ibn el-As kaže da je bio siguran da će idolopoklonici Kurejša tada ubiti Muhammeda, s.a.v.s. Okupili su se u Hidžru, dijelu Kabe i komentirali šta je svojim djelovanjem Poslanik, s.a.v.s., izazvao u njihovom društvu: „Raspršio im je njihove snove, uvrijedio pretke, omalovažio vjerovanje, razdijelio zajednicu i ponizio božanstva.“ Nadali su se da će prestati s tim, ali Poslanik, s.a.v.s., nije odustajao. Tada se Poslanik, s.a.v.s., pojavio pred njima čineći tavaf oko Kabe. Počeli su mu upućivati najveće uvrede, a odraz svake od njih mogao se vidjeti na licu Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Nakon toga je skočio Ukba ibn Ebi Mu'ajt, prišao mu iza leđa i svojim ogrtačem počeo daviti Poslanika, s.a.v.s., nakon čega je Božiji Miljenik pao na koljena. Okupljeni su počeli vikati i plakati misleći da je Muhammed, s.a.v.s., ubijen. Tada mu je prišao Ebu Bekr, r.a., i dižući ga na noge, rekao prisutnima: „Zar ćete ga ubiti samo zato što govori da mu je Gospodar Allah?!“ Nakon toga je Poslanik, s.a.v.s., klanjao podne, a po završetku je došao do okupljenih prvaka Kurejša i rekao im: „Poslušaj me, skupino Kurejšija! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša došao sam da vas uništim!“

Na veliku žalost svih dobronamjernih ljudi, pripadnici ISIL-a ovom hadisu daju značenje koje on nema i univerzalni karakter koji je apsolutno neodrživ. Oni ga ističu kao riječi kojima Božiji Poslanik, s.a.v.s., ukazuje na cilj i karakter svoga poslanja i obilježje vjere, a što apsolutno ne stoji, čime opravdavaju svoja masakriranja i ubijanja na najbrutalniji način potpuno nevinih osoba.

Oni doslovno tumače riječ „zebh“ (klanje) spomenutu u hadisu, a poznato je da u svom životu Božiji Poslanik, s.a.v.s., na taj način nikoga nije ubio. Štaviše, zabranio je masakriranje i mučenje čak i životinja i zgražavao se nad tim, a kamoli ljudskog bića. Zahtijevao je da se sa životinjama kod njihovog usmrćivanja postupa što humanije, da se nož naoštri i da im se što bezbolnije život oduzme. Insistirao je da se to čini perfektno (ihsan).

Potvora na Božijeg Poslanika, s.a.v.s.

Ovakvo tumačenje navedenog hadisa je potvora na Božijeg Poslanika, s.a.v.s., jer ga prikazuju u sasvim drukčijem, pogrešnom svjetlu. U Kur'anu, a.š., se za Muhammeda, s.a.v.s., s obzirom na njegovo djelovanje i način života, na doprinos humanijem i moralnijem životu ne samo njegove zajednice, svih njegovih sljedbenika, nego i podizanju kvaliteta života čovječanstva općenito, kaže: ...a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (El-Enbija, 107), dok je sam govorio: „Ja sam darovana milost!“ (El-Hakim, El-Mustedrek ale-s-sahihajn, br. 98)

U vrijeme kada je Božiji Poslanik, s.a.v.s., izrekao gornje riječi islam je primilo svega nekoliko osoba, koje su bile ugnjetavane, ponižavane i maltretirane na različite načine (tada su ubijeni Jasir i njegova supruga Sumejja). Poslanik, s.a.v.s., je u svom izričaju nastojao biti što oštriji kako bi one koji su terorizirali njega i ostale muslimane zaplašio i zaustavio vrijeđanja i mučenja muslimana, ali bez stvarne namjere i mogućnosti da to učini. Na to značenje ukazuje veličina karaktera Božijeg Poslanika, s.a.v.s., jer kada je imao snagu i moć, vojsku, finansije i državu i priliku da se osveti on nije bio brutalan i okrutan, nego je posezao za oprostom, pokazivao je blagost i saosjećajnost. To je bila njegova karakterna osobina: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine (Alu Imran, 159).

Božiji Poslanik, s.a.v.s., osam godina nakon izbivanja iz Mekke konačno ulazi s vojskom u svoj rodni grad. Međutim, bez obzira na svu brutalnost koju su pokazivali idolopoklonici u prvim mučenjima muslimana u Mekki i svim kasnijim bitkama koje su vodili protiv muslimana on je zabranio bespotrebno prolijevanje krvi, pa je čak ashaba Sa'da ibn Ubadu, kada je čuo da je ovaj rekao da će to biti prilika za odmazdu i pokolj, smijenio s mjesta komandanta.

Otuda ove riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., se mogu shvatiti samo kao oštra prijetnja konkretnim osobama kojima su upućene (Ebu Džehlu, Umejji ibn Halefu, Ukbi ibn Ebi Muajta i još četirima osobama koje su bile s njima). One su, istovremeno, izraz samopouzdanja, čvrste odlučnosti i nastojanja da se poslanstvo dovede do kraja, bez obzira na izazove i poteškoće na koje će Poslanik, s.a.v.s., nailaziti.

Doslovno tumačenje Poslanikovih, s.a.v.s., riječi, izvan konteksta u kojem su rečene, sukobljava se s uzornim načinom života Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koji je posvećen pozivanju istinskom načinu života, ispunjenim duhovnošću i moralnošću, njegovom upornošću da poziva sve s kojima se susreće bez obzira na jačinu njihove zabluđenosti i neukosti. Konstantno je tražio oprosta za svoje savremenike i sljedbenike, imao razumijevanja za njihove slabosti, upućivao dove Allahu, dž.š., da ih uputi i izbjegavao je čak i da ih proklinje, a kamoli da ih je želio uništiti. U povratku iz Taifa odbio je kazniti njegove stanovnike koji su ga uz uvrede i provociranja protjerali iz grada, nego im je činio dovu nadajući se da će njihovi potomci biti Allahu, dž.š., pokorni! Posebnu milost i razumijevanje pokazao je upravo prema Kurejšijama kojima je, poslije svih progona i njihovih nastojanja da ga unište, na dan oslobođenja Mekke oprostio sva ta zla i jednostavno rekao: „Idite, slobodni ste!“

Riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.s.: „Poslušaj me, skupino Kurejšija! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, došao sam da vas uništim!“, mogu se valjano shvatiti samo kao riječi koje su odraz konkretnog stanja u kojem se nalazio Božiji Poslanik, s.a.v.s., i izraz nastojanja da do krajnje mjere uozbilji slušaoce kojima se direktno obraća. 

Cijeli tekst u Preporodu od 15. decembra

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija