PREPOROD: Već ste godinama aktivni u politici, a od agresije na Bosnu do danas i van političkog angažamana ste svjedoci procesa u našoj domovini. Zanima nas Vaše mišljenje šta su to najočitiji ili najbrutalniji pokazatelji promjena: od demografije, preko svijesti političara i naroda, do zakona u ovih skoro trideset godina od kraja agresije do danas na državnom nivou, na nivou manjeg entiteta te na nivou FBiH?

DURAKOVIĆ: Bojim se da za trideset godina nismo mnogo toga dobrog učinili. Kao potpredsjednik entiteta Republika srpska, kao povratnik, kao osoba koja je preživjela genocid u Srebrenici, ja ne mogu pričati o stanju u entitetu Federacija BiH, ali o entitetu Republika srpska, položaju povratnika, mnogo toga mogu i moram kazati. Naime, demografska slika bošnjačkih povratnika iz godine u godinu je sve lošija. Nedavno sam pročitao podatak da je u opštini Prijedor od jula 2023. do jula 2024. godine rođeno manje od 40 bošnjačke djece. Tome svakako doprinosi loša odnosno sve gora politička situacija koja i ono malo perspektivnih, mladih ljudi tjera da napuste ovaj entitet i idu tamo gdje im svako malo ne zveckaju oružjem ispred vrata.

Danas ovdje živi manje od milion stanovnika, a 1991. bilo je 1,57 miliona stanovnika, dok je po popisu 2013. ovdje živjelo 1,22 miliona ljudi. U realnim parametrima, Bošnjaci danas čine 9% populacije, od čega najmanje 55% svojim poslom, obrazovanjem, statusnim pravima pa i formalnom adresom ima poveznicu s Federacijom BiH.

Roditelji iz bošnjačke zajednice se suočavaju s diskriminacijom svoje djece u obrazovanju, a čak i gdje je to donekle izbjegnuto, kvaliteta prosvjete je na niskom nivou. Djeca koja ne traže posao sa srednjom stručnom spremom u inostranstvu, svoje prilike za nastavak obrazovanja vide u Tuzli, Bihaću i Sarajevu. Premda je to dobro za našu djecu, ove opcije će dugoročno isprazniti naša sela i gradove. To su trendovi koji se neće zaustaviti, jer vlasti u Banjoj Luci nemaju interesa da im ponude kvalitetnu alternativu.

Što se političke svijesti tiče, čini mi se da smo prije dvadesetak godina imali blistave, obećavajuće momente - od toga da smo bili na korak od suočavanja s prošlošću do zakona kojim bi se spriječio svaki vid diskriminacije, ali eto danas, gotovo trideset godina od kraja rata imamo svitu političara koji negiraju genocid, veličaju ratne zločince, donose neustavne zakone, provode neustavne odluke, negiraju državu i njene institucije ali bez problema troše državni novac i primaju državne plate. S druge strane, imamo šačicu bošnjačkih političara koji žive u entitetu Republika srpska i trude se da na bilo koji način, da s kapacitetima kojima raspolažu učine život povratnika lakšim dok, moram biti iskren, državnička bošnjačka svijest gotovo da izumire. Razjedinjeni smo, okrenuti samo sebi, strankama koje se bore za vlast, bez kompromisa kada je riječ o državi. Istakao sam to već mnogo puta, ali ću ponoviti – država se ne brani u Sarajevu, jer tamo je najviše ima, država se brani u Banjoj Luci, Srebrenici, Prijedoru, Višegradu, Zvorniku, Foči, Doboju i drugim gradovima širom eniteta Republika srpska. Država se ne brani borbom za budžet, nego borbom za njene građane. Država treba da bude ispred stranačkih interesa no nažalost, trenutno nije.

Cijeli intervju u Preporodu od 15. novembra

Deklaracija Svesrpskog sabora predstavlja promišljanje Vučića i njegovih poslušnika

PREPOROD: Čitali ste Deklaraciju Svesrpskog sabora. Možemo li izdvojiti neke stvari koje su već realizirane i koje su u procesu realizacije kada je očigledno spajanje „srpskog svijeta“ odnosno pravljenja svojevrsne nove države? Evo, upravo svjedočimo tome da će zastave Srbije biti mnogo češće prisutne u manjem entitetu nego državna zastava Bosne i Hercegovine.

DURAKOVIĆ: Mišljenja sam da Deklaracija Svesrpskog sabora predstavlja nastavak retrogradnih politika koje su devedesetih godina prošlog stoljeća nanijele mnogo zla Bosni i Hercegovini te je kao takva ujedno i pokazatelj da se politički lideri iz entiteta Republika srpska i Republike Srbije ideološki ne razlikuju mnogo od onih koji su prijetnjama da će „odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak“ pokušali realizovati političke ciljeve slične ovima iz Deklaracije Svesrpskog sabora. Rekao bih da Deklaracija predstavlja grubo vrijeđanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine kao nezavisne i međunarodno priznate države te da enitetu Republika srpska daje ovlasti koje on u suštini ne posjeduje, no to nije toliko ni iznenađujuće ukoliko uzmemo u obzir politiku i retoriku koju u preteklih desetak godina zagovara Milorad Dodik. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da ovaj skup najvećih srpsko-srbijanskih umova, koji je krunisan tom famoznom Deklaracijom predstavlja tek mrtvo slovo na papiru s obzirom da za realizaciju bilo kakvih „spornih“ pitanja i odluka enitet Republika srpska mora, a neće dobiti odobrenje Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, što u konačnici dovodi do zaključka da je ovo jedan krajnje beskoristan dokument koji nema nikakvo pravno uporište. Također, moram istaći da Deklaracija Svesrpskog sabora predstavlja skup izmišljenih, empirijski neutemeljenih, nazovimo to, promišljanja Aleksandra Vučića i njegovih poslušnika, kako iz Srbije tako i entiteta Republika srpska, jer ja zaista ne mogu ozbiljno shvatiti dokument u kojem osobe koje sebe predstavljaju državnicima ili intelektualcima konstatuju da je „Kosovo i Metohija neotuđivi dio Republike Srbije“, ako s druge strane znamo da je Kosovo de facto suverena i nezavisna država u kojoj Republika Srbija već odavno nema nikakve ovlasti. Pored navedenog, u Deklaraciji je iznesen i niz laži vezan za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, počevši od toga da je „pomenutom Rezolucijom izvršen pokušaj kolektivnog okrivljenja cijelog srpskog naroda" što je aposlutno netačno, ali je dovoljan pokazatelj nemoći učesnika Svesrpskog sabora da se bore protiv utvrđenih činjenica.

Da sumiram, Deklaracija Svesrpskog sabora je zaista korak unazad, ali to nije novost s obzirom da politički lideri Republike srpske i Republike Srbije godinama vode istu ili sličnu politiku kojom se negira suverenitet i teritorijalni integritet države Bosne i Hercegovine te u isto vrijeme entitetu Republika srpska pripisuju ovlasti države, ali u konačnici svaka odluka Narodne skupštine Republike srpske koja ne bude u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine mora biti i poništena. Da bi se odluke Ustavnog suda provodile, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine mora obavljati svoj posao, što nažalost, ne mogu reći da je u prošlosti bio slučaj te ovim putem apelujem na državno Tužilaštvo da konačno počnu raditi posao za koji su plaćeni.

Bošnjačka politika u RS-u gotovo ne postoji

PREPOROD: Jesu li nam išta novo kazali posljednji lokalni izbori, naročito u pogledu manjeg entiteta?

DURAKOVIĆ: Kazali su nam upravo ono na što ja već godinama upozoravam – da bošnjačka politika u enitetu Republika srpska gotovo ne postoji. Demografska slika povratnika u entitetu Republika srpska je iz godine u godinu sve lošija. Zakonom o prebivalištu smo izgubili veliki dio glasačkog tijela te smo u proteklih desetak godina prepušteni sami sebi i kapacitetima s kojima mi, bošnjački političari u entitetu Republika srpska raspolažemo, a oni su nažalost jako ograničeni. Na nama je, ukoliko želimo da imamo bilo kakav uticaj u ovom entitetu, da „animiramo“ i bošnjačku dijasporu, koja je iz godine u godinu sve manje zainteresovana za izbore u entitetu Republika srpska. S druge strane, imamo potpunu apatiju od strane probosanskih stranka koje najveći uticaj imaju u entitetu Federacija Bosna i Hercegovina te kao takve bošnjačkim političkim predstavnicima u entitetu Republika srpska ne stavljaju na raspolaganje svoje kapacitete što je i vidljivo u činjenici da je bošnjačko političko tijelo u entitetu Republika srpska svedeno na statističku grešku.

Ovim putem apelujem, zbog građana Srebrenice, zbog povratnika, zbog preživjelih žrtava genocida, zbog budućih generacija na bošnjačke političke lidere da za naredne izbore imaju spremnog zajedničkog kandidata i da za četiri godine ne vode političke borbe oko izbora kandidata i time demotivišu ionako demotivisane povratnike.

Nebriga o povratnicima na primjeru Vlade Kantona Sarajevo

PREPOROD: Zadnji ozbiljan sastanak probosanskih stranaka u vezi s budućnošću države i Bošnjaka u manjem entitetu organizirao je reisul-ulema Kavazović 2021. godine, ne zato što se želi time baviti, već iz prijeke potrebe da stranke počnu konkretno djelovati u ovom entitetu. Donesena je i Izjava u kojoj su se stranke obavezale na određene korake, do izdvajanja iz budžeta do izrade sveobuhvatnog programa za opstanak. Šta su stranke do sada uradile i čega se po tom pitanju najviše plašite?

DURAKOVIĆ: Da, zabrinut za opstanak Bošnjaka u entitetu Republika srpska, reisul-ulema Kavazović je 2021. godine pozvao na sastanak najviše države i političke predstavnike Bošnjaka koji su tada potpisali zajedničku Izjavu kojom su se obavezali da će prevazići sve stranačke interese i u prvi plan staviti državu Bosnu i Hercegovinu, a posebno njene građane koji su povratnici u entitet Republika srpska. Bojim se da potpisano nije ispoštovano. Vratimo se samo nekoliko mjeseci unazad, kada smo svi bili svjedoci silne borbe oko toga čiji član će biti kandidat za načelnika Srebrenice – ako se vodimo interesima povratnika, onog momenta kada je Mladen Grujičić izabran za načelnika Srebrenice te kada je počeo provoditi diskriminatornu i politiku kojom negira genocid, državni i politički predstavnici Bošnjaka su trebali tražiti kandidata koji bi naredne četiri godine animirao javnost, povratnike, bošnjačku dijasporu i koji bi kao takav bio pripremljen za nadolazeće izbore. Ovim putem apelujem, zbog građana Srebrenice, zbog povratnika, zbog preživjelih žrtava genocida, zbog budućih generacija na bošnjačke političke lidere da za naredne izbore imaju spremnog zajedničkog kandidata i da za četiri godine ne vode političke borbe oko izbora kandidata i time demotivišu ionako demotivisane povratnike. Dalje, Izjavom koju su potpisali bošnjački politički lideri su se obavezali da će „omogućiti bezuvjetnu institucionalnu zdravstvenu zaštitu povratnicima u bosanskohercegovački entitet RS u Federaciji BiH“ nažalost, ova „bezuvjetna zaštita“ ima mnogo uvjeta, te vrlo često zbog nedostatka novca u Fondu solidarnosti povratnici ostaju bez prava na liječenje u Federaciji BiH, što direktno dovodi do toga da se mnogi povratnici odjavljuju iz entiteta Republika srpska i prijavljuju u entitet Federacija BiH kako bi ostvarili jedno od osnovnih ljudskih prava. Ukratko, zaboravljeni smo, zaglavljeni između zaborava i parcijalnih rješenja koja obično traju nekoliko mjeseci. Također, pod tačkom 6. Izjave potpisane 2021. godine, bošnjački političari se obavezuju da će: „Izraditi studiju i sačiniti plan otvaranja bosanskohercegovačkih školskih centara u bosanskohercegovačkom entitetu RS, kako djeca povratnika ne bi trpjela diskriminaciju u učenju svog jezika i nacionalne grupe predmeta“ – naravno, ni ovo nikada nije sprovedeno u djelo. Na sve navedeno, prije nekoliko dana Vlada Kantona Sarajevo je obustavila izvršavanje rashoda o Posebnom dijelu budžeta Kantona Sarajevo čime su sredstva od dva miliona KM, predviđena za implementaciju Zakona o Srebrenici, onemogućena za korištenje. Vlada Kantona Sarajevo za tri godine nije bila u stanju uspostaviti Ured za Srebrenicu koji je predviđen Zakonom, već je svojom odlukom, na neki način, suspendovala taj isti Zakon. Opravdanje Vlade za ovakvu odluku je činjenica da nije imenovan direktor Ureda za Srebrenicu, što je potpuno suludo i pravno neutemeljeno, ali i to dovoljno govori koliko su političkim liderima iz Federacije bitni povratnici u entitetu Republika srpska.

Imovina se upisuje u vlasništvo entiteta

PREPOROD: Šta su najveće prepreke u ekonomskom osnaživanju Bošnjaka pa i Hrvata u manjem entitetu, kada se uzme u obzir da je mnogo lakše u njemu i pokrenuti firmu? Također, postoji li segregacija u privrednom sektoru?

DURAKOVIĆ: Ne mogu tvrditi da postoji segregacija u privrednom sektoru, ali segregacija, diskriminacija, konstantni napadni na povratnike svakako ni na koji način ne doprinose ekonomskom osnaživanju Bošnjaka i Hrvata. Ne tako davno, gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković je komentarišući odluku Ustavnog suda BiH prema kojoj je Stara autobuska stanica u Banjoj Luci proglašena vlasništvom „Autoprevoza“ rekao da neće dopustiti da ta lokacija pripadne „Autoprevozu“, da oni to „onda prodaju nekim privatnicima, Bošnjacima, muslimanima“ – kakvu poruku on ustvari time šalje? Da li je to segregacija? Svakako da jeste, makar to bilo samo deklarativno bez ikakvog konkretnog poteza, ali poruka je poslana.

Pored toga, moram istaći da u entitetu Republika srpska, postoje jako uspješni privrednici, Bošnjaci i Hrvati, no smatram da ne dobivaju zasluženu institucionalnu podršku.

PREPOROD: Kakvo je stanje po pitanju državne imovine u manjem entitetu i s druge strane, plašite li se da će u procesu ujednačavanja katastra i grunta mnogi Bošnjaci izgubiti zemlju?

DURAKOVIĆ: Nažalost to se dešava. Pokušat ću, zbog javnosti objasniti kako to izgleda u praksi. Ured za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike srpske pod krinkom takozvanog usklađivanja imovine u gruntu i katastru imenuje komisije na lokalnim nivoima koje šalju pozive vlasnicima imovine u entetitu Republika srpska. Mnogi od vlasnika nikada i ne dobiju pozive, budući da ne žive u entitetu Republika srpska ili se iz drugih razloga ne odazovu pozivu. U tom slučaju komisija tu imovinu upisuje u vlasništvo entiteta Republika srpska ili kao društvenu svojinu. Ovakav način rada je nedopustiv, što su i nadležni sudovi zaključili, jer su neki građani tužbom vratili svoju imovinu.

PREPOROD: Da li može doći do preimenovanja Srebrenice pa i ukidanja ove općine?

DURAKOVIĆ: Bit ću kategoričan: Mirnim putem ne može.