Serž Bramerc (Serge Brammertz) je od 2008. godine glavni tužitelj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), a Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda početkom marta ove godine imenovalo ga je i glavnim tužiteljem Mehanizma međunarodnih kaznenih sudova. Bramerc je tužitelj u čijem su mandatu izručena Haškom tribunalu dvojica tada najtraženijih bjegunaca od pravde a već dugo stanovnika pritvora u Ševeningenu, Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Prvi veći intervju nakon izricanja presude Radovanu Karadžiću Bramerc je ekskluzivno dao za čitaoce Preporoda. U intervjuu za Preporod Bramerc komentira presudu Karadžiću, daje ocjenu rada Haškog tribunala, govori o prioritetima u radu i nužnosti procesuiranja zločina na nacionalnim sudovima u zemljama bivše Jugoslavije.  

 Gospodine Brammertz, prije svega želim da Vam se zahvalim na izdvojenom vremenu za čitaoce Preporoda. Možete li nam dati komentar na osuđujuću presudu Radovanu Karadžiću?

 Brammertz: Generalno, zadovoljni smo presudom Pretresnog vijeća koje je Karadžića osudilo za veliki broj zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Osuđen je za genocid, istrebljenje, djela terora, ubistvo, mučenje, silovanje i druga djela seksualnog nasilja, progon, nezakonito zatvaranje, nehumano postupanje, prisilno premještanje, deportaciju, nezakonite napade na civile i uzimanje talaca. Ovo je ogroman popis zločina koji generalno dobro odražava patnju koju je prouzrokovao i njegovu ukupnu krivičnu odgovornost. Posebno smo zadovoljni što je Pretresno vijeće prihvatilo naše dokaze i van razumne sumnje zaključilo da je Karadžić bio na najistaknutijem mjestu za razvoj ideologije i politike koja je dovela do etničkog čišćenja bosanske teritorije. Pretresno vijeće se također složilo s nama da je Karadžić bio na vrhu političke, vladajuće i vojne strukture koju su on i drugi iskoristili za počinjenje zločina kako bi postigli svoje ciljeve trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata iz opština u Bosni i Hercegovini, i to terorom nad civilnim stanovništvom Sarajeva, i uklanjanjem bosanskih Muslimana iz Srebrenice.

 

U tom smislu došlo je do određenog pozitivnog razvoja događaja, ali i do nekih izazova. Naprimjer, moj Ured prati zahtjev upućen Srbiji da izvrši kaznu za Novaka Đukića. To će biti važan test regionalne suradnje na predmetima ratnih zločina.

 

 Sve su ovo izuzetno važni zaključci kako bi se utvrdila istina o onome što se događalo za vrijeme sukoba. Ti zaključci van sumnje potvrđuju da su Karadžić i ostale političke i vojne vođe s kojima je radio individualno odgovorni za masovna zvjerstva i zločine koje su počinile snage pod njihovom komandom i uticajem.

Ova presuda pokazuje da je pravda moguća

Kakva je važnost ove presude za žrtve, uzevši u obzir da ste vi na neki način njihov predstavnik i kakva je važnost presude za daljnje krivično gonjenje i kažnjavanje ratnih zločinaca od strane nacionalnih sudova na teritorijama gdje su zločini počinjeni?

Brammertz: Nije na meni da govorim u ime žrtava. Žrtve su toliko propatile i mislim da je od najveće važnosti da ih slušamo i čujemo šta one imaju da kažu.

Ali ono što mogu reći je da se nadam da ova presuda pokazuje da je pravda moguća. Toliko je mnogo ljudi čekalo toliko dugo na pravdu, a neki su čak počeli gubiti nadu. Međutim, Karadžić je uhapšen. Izveden je pred nezavisne sudije i pred svoje žrtve da mu bude suđeno i da se suoči s presudom. Za mene lično, ova presuda obnavlja moju vjeru u krivičnopravni proces i nadu da krivičnim gonjenjem odgovornih za zločine možemo doprinijeti svjetlijoj budućnosti za Bosnu i Hercegovinu. Što se tiče krivičnog gonjenja ratnih zločina pred nacionalnim sudovima, ova presuda potvrđuje da je apsolutno važno da se ovaj posao nastavi i da se pojača. Karadžić i drugi koji su krivično gonjeni od strane Tribunala snose najveću odgovornost za zločine, ali naravno da ima još osumnjičenih koji su učestvovali u zločinima i koji sada moraju biti krivično gonjeni. Treba biti više sveobuhvatne pravde, što znači krivično gonjenje svih koji su osumnjičeni za zločine, bez obzira na njihovu nacionalnost ili nacionalnost njihovih žrtava.

Savjet bezbjednosti odlučio je da vas imenuje tužiocem Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove od 1. marta 2016. do 30. juna 2018. Vodit ćete žalbene postupke u predmetima protiv Karadžića, Prlića i Mladića, a bit ćete i tužilac u ponovljenom suđenju Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. Ima li mjesta optimizmu za uspješno vođenje i okončavanje postupaka i šta treba napraviti u tom kontekstu? Također, koliko je važna uloga žrtava i svjedoka u tim postupcima?

Brammertz: Naravno, na svim našim suđenjima žrtve imaju najvažniju ulogu. Hiljade žrtava iz Bosne i Hercegovine su pokazale ogromnu hrabrost time što su došle na Tribunal da ispričaju svoje priče i da se suoče s onima koji su nad njima počinili zločine. Bez svjedočenja žrtava ništa od onoga što smo postigli ne bi bilo moguće. Ponovno suđenje Stanišiću i Simatoviću jedno je od naših najvažnijih prioriteta. Ovo je veoma važan predmet. Zadovoljni smo što je Žalbeno vijeće prihvatilo naše argumente i ukinulo prvostepenu presudu. Sada smo potpuno usredotočeni na to da obezbijedimo predočavanje jakih dokaza koji dokazuju odgovornost tih optuženih za zločine koji im se stavljaju na teret.

Prevelik broj žrtava još uvijek čeka na pravdu

Kako komentirate činjenicu da su tokom vašeg mandata Karadžić i Mladić prebačeni na Tribunal? To je veliki uspjeh za žrtve, za istinu, za činjenice o ratu i za vas osobno. Koliko je uspješna i važna suradnja među državama na Balkanu u vezi s tim pitanjem?

Brammertz: Uspjeh našeg rada zavisi od suradnje zemalja bivše Jugoslavije. Suradnja nam je potrebna da dobijemo dokaze, da dobijemo pristup svjedocima, i, naravno, za hapšenja bjegunaca. Tako je bilo cijelo vrijeme postojanja Tribunala, a tako je i danas. Kao što sam rekao, kada su Karadžić i Mladić uhapšeni, odali smo priznanje radu srpskih vlasti zato što su konačno priveli posljednje bjegunce pravdi. Ta hapšenja bila su vrhunac suradnje Srbije s Tribunalom. Ono što je sada potrebno je poboljšana regionalna suradnja zemalja bivše Jugoslavije. Da krivično gonjenje ratnih zločina na nacionalnom nivou uspije, zemlje će morati međusobno surađivati. U tom smislu došlo je do određenog pozitivnog razvoja događaja, ali i do nekih izazova. Naprimjer, moj Ured prati zahtjev upućen Srbiji da izvrši kaznu za Novaka Đukića. To će biti važan test regionalne suradnje na predmetima ratnih zločina.

Imamo još uvijek jedan broj važnih preostalih predmeta, završavanje suđenja Mladiću, ponovno suđenje Stanišiću i Simatoviću i žalbene postupke u predmetima kao što su Prlić i Karadžić. Naravno, i dalje ćemo ulagati sve napore da obezbijedimo uspješne ishode u tim predmetima.

Kako biste ocijenili rad i postojanje Tribunala i možete li kratko ocijeniti rad Tribunala od njegovog osnivanja?

Brammertz: Mislim da se s pravom može reći da je Tribunal postigao uvjerljive rezultate. Optužili smo 161 osobu i niko od njih nije na slobodi. Obezbijedili smo 81 osuđujuću presudu i krivično smo gonili osobe sa svih strana sukoba. Dokaze koje smo predočili i presude koje su donijete u velikoj mjeri su doprinijele utvrđivanju istine o tome šta se događalo za vrijeme sukoba. Zaista mislim da bi bez osnivanja Tribunala situacija dans bila puno gora. Naravno, time ne kažem da je sve savršeno ili da su sva očekivanja ispunjena. Realnost je da danas prevelik broj žrtava još uvijek čeka na pravdu. Tribunal je započeo proces utvrđivanja odgovornosti, i priveo pravdi mnoge od najodgovornijih za zločine. Sada je na nacionalnim sudovima da nastave naš posao krivičnim gonjenjem hiljada preostalih osumnjičenih na cijelom području bivše Jugoslavije.

Preispitati nacionalnu strategiju za ratne zločine

U izvještajima Savjetu bezbjednosti UN-a izrazili ste ozbiljnu zabrinutost u vezi s predmetima ratnih zločina na nacionalnim sudovima na teritorijama bivše Jugoslavije. Rekli ste da je, kada se radi o provođenju Nacionalne strategije za ratne zločine, slika sumorna. Kako poboljšati tu strategiju?

 Brammertz: Tokom proteklih godina Tužilaštvo Tribunala je pažljivo pratilo napredak krivičnog gonjenja ratnih zločina na nacionalnom nivou u bivšoj Jugoslaviji i blisko smo surađivali s kolegama koji na nacionalnom nivou rade na identifikaciji načina za poboljšanje efikasnosti njihovog rada. Po našem mišljenju, dosadašnji napredak nije još ispunio legitimna očekivanja. Istovremeno sam, u svom posljednjem obraćanju Savjetu bezbjednosti u decembru, rekao da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine konačno donijelo tužilačke odluke u takozvanim predmetima druge kategorije koje im je proslijedilo Tužilaštvo Tribunala, što je bio važan pozitivan pomak. Tako da danas svakako postoje pokazatelji napretka, iako i dalje stoji da još puno toga treba da se uradi, posebno u krivičnom gonjenju složenih predmeta koji uključuju visoko i srednje rangirane osumnjičene, kao i notorne zločine poput seksualnog nasilja.

Posebno smo zadovoljni što je Pretresno vijeće prihvatilo naše dokaze i van razumne sumnje zaključilo da je Karadžić bio na najistaknutijem mjestu za razvoj ideologije i politike koja je dovela do etničkog čišćenja bosanske teritorije. Pretresno vijeće se također složilo s nama da je Karadžić bio na vrhu političke, vladajuće i vojne strukture koju su on i drugi iskoristili za počinjenje zločina kako bi postigli svoje ciljeve trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata iz opština u Bosni i Hercegovini, i to terorom nad civilnim stanovništvom Sarajeva, i uklanjanjem bosanskih Muslimana iz Srebrenice.

Nacionalnu strategiju za ratne zločine će sada trebati preispitati i izmijeniti, budući da je jasno da ciljevi koji su na početku bili postavljeni nisu postignuti. Ovo je ključna prilika da se krivično gonjenje ratnih zločina u BiH stavi na pravi put kako bi se postigli uvjerljiviji rezultati u budućnosti. Svi oni koji podržavaju pravdu za ratne zločine trebat će dati svoj doprinos tom procesu i ohrabriti nacionalne vlasti da naprave potrebne korake. Postoje, naravno, mnoge druge stvari koje se mogu napraviti za poboljšanje krivičnog gonjenja na nacionalnom nivou, od obezbjeđivanja strateškog pristupa krivičnom gonjenju tih zločina, preko boljeg korištenja dokaza koje je dostavio Tribunal, do daljnjeg poboljšanja kapaciteta pravosuđa Bosne i Hercegovine. Ali prvi korak trebaju napraviti stanovnici Bosne – žrtve, civilna društva, pravosuđe i službenici vlade – da odrede šta treba da se uradi i da ustanove prijedloge za poboljšanje krivičnog gonjenja na nacionalnom nivou. Tek tada će Evropska unija i Tribunal, između ostalih, biti u poziciji da omoguće primjerenu tehničku i finansijsku pomoć.

Šta će za vas biti najveći izazov u Vašem budućem radu na mjestu tužioca?

 Brammertz: Imamo još uvijek jedan broj važnih preostalih predmeta, završavanje suđenja Mladiću, ponovno suđenje Stanišiću i Simatoviću i žalbene postupke u predmetima kao što su Prlić i Karadžić. Naravno, i dalje ćemo ulagati sve napore da obezbijedimo uspješne ishode u tim predmetima. Ali rekao bih da najveće izazove predstavljaju nastavak davanja podrške krivičnom gonjenju ratnih zločina na nacionalnom nivou u zemljama bivše Jugoslavije i obezbjeđivanje da se naslijeđe Tribunala o predočenim dokazima i donijetim presudama stavi na raspolaganje javnosti. Pravni proces mora se nastaviti. A ono što je ustanovljeno u sudnici sada mora postati dio obrazovanja i javne diskusije.