Međutim, posljednjih godina dr. Lagumdžija, čini se izvan značajnije pažnje domaće javnosti, gradi jednu drugačiju poziciju na međunarodnoj razini koja se ogleda u aktivnom učešću u međunarodnim asocijacijama i inicijativama koje, u današnjem svijetu sukoba i svakovrsne napetosti, promoviraju kulturu dijaloga i razumijevanja među različitim kulturama i civilizacijskim obrascima.

Percipirajući njegovu ličnost i djelo isključivo kroz ideološku prizmu, vjerovatno će se neki čitaoci Preporoda zapitati otkuda dr. Lagumdžija u Preporodu. Prvenstveno zbog potrebe da se afirmiraju nastojanja i inicijative koje na međunarodnoj razini mogu promovirati Bosnu i Hercegovinu, poziciju Bošnjaka, otvoriti vrata značajnih međunarodnih asocijacija, uspostaviti prijateljstva sa uglednim i utjecajnim bivšim i sadašnjim državnicima, međunarodnim ekspertima, naučnim ustanovama, te promovirati istinu o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, posebno u vremenu islamofobije i desničarskog radikalizma na Zapadu. Naše je uvjerenje da svakom Bošnjaku i građaninu BiH treba ne samo omogućiti, nego i pomoći da od svojih sposobnosti da ono što je najbolje i najkorisnije za našu sadašnjost i budućnost.

Lagumdžijino članstvo u Madridskom klubu, Svjetskoj akademiji nauka i umjetnosti, Fondaciji „Nizami Ganjavi International Center“ iz Bakua, Azerbejdžan, a posebno njegov nedavni izbor u članstvo međunarodnog Odbora protektora čuvene Aleksandrijske biblioteke, više nego dovoljni su razlozi da čitaocima Preporoda ukažemo na značaj ovih aktivnosti i potencijalne koristi za Bosnu i Hercegovinu.

Poštovani dr. Lagumdžija, koliko mi je poznato prva ste osoba s ovih prostora koja je izabrana u Odbor protektora Aleksandrijske biblioteke. Kako je došlo do izbora i koja je Vaša uloga i zaduženje?

Lagumdžija: Prije svega želim se zahvaliti na interesovanju za ovo što radim. U posljednje vrijeme sam angažovan na velikom broju projekata koji jesu međunarodnog karaktera, ali svi se na svoj način tiču naše zemlje i tiču se širenju ideje onakve Bosne i Hercegovine za koju vjerujemo da sutra ima budućnost.

Aleksandrijska biblioteka je, moram priznati, mjesto o kojem sam, kao i mnogi srednjoškolci, čuo kao o jednom svjetioniku prosvjetiteljstva. To je bila majka svih biblioteka i ona je stoljećima predstavljala bazu svjetskog znanja. I onda je brutalno spaljena, uništena. Aleksandrijska biblioteka je predstavljala civilizaciju, ali nju nije uništila druga civilizacija, nego su je uništili ljudi koji nisu civilizacija.

Prihvatio sam poziv mog prijatelja, generalnog direktora Biblioteke Ismaila Serageldina, po općem priznanju jednog od najvećih intelektualaca arapskog svijeta, čovjeka koji je dugo godina bio potpredsjednik Svjetske banke i potom se 2000. godine vratio u Egipat da obnovi Aleksandrijsku biblioteku.

Odbor protektora bira na tri godine nove članove, pri čemu je ograničeno da se dva puta može biti član. Izabran sam i moj izbor je potvrđen početkom godine na prvoj sjednici Savjeta protektora na kojoj smo tri dana raspravljali o planovima za ovu godinu.

Savjet protektora sastoji se od ljudi različitih profila: desetak protektora čine bivši šefovi vlada iz Južne Amerike, Evrope, Afrike, Bliskog Istoka, zatim desetak ljudi koji predstavljaju presjek vodećih ljudi iz svjetske akademske zajednice i pet-šest vodećih intelektualaca iz Egipta. Prema zakonu o Biblioteci, po funkciji su članovi protektorskog savjeta ministar vanjskih poslova, ministar kulture i ministar obrazovanja Egipta, gradonačelnik Aleksandrije, rektor Aleksandrijskog univerziteta, a Savjetom protektora jednom godišnje predsjedava predsjednik Egipta. Do sada su predsjedavali Mubarak, Mursi i El-Sisi.

Mene interesuje sve što se tiče informacionih tehnologija, a obzirom da Biblioteka ima više komiteta, posebno sam se angažovao u dva. Komitet koji vodi Amr Musa, bivši ministar vanjskih poslova Egipta i generalni sekretar Arapske lige, tu je i Ihsanoglu, bivši generalni sekretar Organizacije islamske konferencije. Ovaj komitet pokušava inicirati projekte koji će biti usmjereni ka suprotstavljanju radikalizmu, jer osnovna ideja je da se nasilnom ekstremizmu i radikalizmu ne može suprotstaviti samo silom, nego prije svega boljom idejom. Također sam u komitetu koji vodi Hišam el-Šerif, jedan od vodećih ljudi u arapskom svijetu iz domena novih tehnologija, a cilj je da se pri Aleksandrijskoj biblioteci napravi jedan od vodećih svjetskih univerziteta.

Šta danas u svjetskoj kulturnoj javnosti predstavlja Aleksandrijska biblioteka, kako je organizirana i koje su njene djelatnosti?

Lagumdžija: Aleksandrijska biblioteka je centar izvrsnosti u promociji i širenju znanja i dijaloga, mjesto učenja i razumijevanja među kulturama i ljudima. Njena misija nije da samo skuplja knjige, ona se razvija kao neka vrsta vodeće institucije, prije svega, u digitalnom dobu kao mjesto gdje će se promovirati učenje, tolerancija, dijalog i razumijevanje.

To je danas institiucija sa 2.500 uposlenika i devet sektora. Samo jedan od tih sektora je ono što se zove biblioteka. Ono što je fascinantno i što je direktor Biblioteke genijalno shvatio jeste da se Biblioteka ne može takmičiti u tome da ima više knjiga i da ima starijih knjiga, kao što je nekada bila. On je shvatio da danas u svijetu masovnih komunikacija, umreženosti i interneta, biblioteka trećeg milenija ima knjige samo kao neku vrstu pokaznog izloga. Prirodno je da knjiga nikada neće nestati, ali Aleksandrijska biblioteka je okrenuta budućnosti. Primjera radi, ona ima najjači centar sa superkompjuterom u arapskom svijetu, a na posljednjoj sjednici protektora donijeli smo odluku da kupimo deset puta jači superkompjuter, a preko 40% prihoda tog superkompjutera dolazi iz Evropske unije. Dakle, u Aleksandriji rade superkompjuting za istraživače u Evropskoj uniji. Fascinantan je, recimo, projekat enciklopedije života koji rade zajedno sa vodećim svjetskim istraživačkim kućama, gdje se pravi baza podataka kojoj je cilj da pohrani podatke o 1,9 miliona različitih živih vrsta koliko danas ima na planeti. Već se došlo do milion i tristo hiljada web stranica gdje možete o svakom živom biću da imate sve audio, video i druge uvide. Potpuno je digitalno, jer, ustvari, savremene se biblioteke i biblioteke budućnosti pomjeraju sa teksta na sliku, ton i video multimedijalni zapis. Dakle, jedan nov način predstavljanja znanja ljudima od onoga što smo mi imali iz knjiga i muzeja.

Cijeli intervju u Preporodu od 1. juna