- Riječ je o djelu pod radnim naslovom Leksikon naše uleme. Na tom projektu radim više od deset godina. Rezultat toga mukotrpnog rada je knjiga u rukopisu sa više od dvije hiljade stranica i više od dvije hiljade biografija naše uleme. Taj projekat radim u okviru poslova u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Rukopis je predat na dalje postupanje i jedva čekam da se formira redakcija, odrede recenzenti, i da se konačno priredi za štampu. Ne vidim razloga zašto se agilnije ne krene u taj projekat koji je nesvakidašnji i sasvim izuzetan. Ovakva knjiga trebala je ugledati svjetlo dana prije sto godina. Naši susjedi su to davno završili, šta mi čekamo? U čekanju nam prolazi vječnost! Od nas zavisi hoće li naše vrijeme pojesti skakavci ili ćemo ga iskoristiti na pravi načan, na način da i naš Gospodar, a i ljudi budu zadovoljni sa onim što radimo. Istina je, treba nam mnogo više vremena nego drugima da se pokrenemo. U mnogim segmentima života mi nismo zaorali ni prve brazde dok drugi već ubiru plodove.

Ostavljeni trag

Koji su vam bili kriteriji kod izrade Leksikona? Šta podrazumijevate pod pojomom  ulema?

- Obrađene su biografije ljudi sa vjerskim obrazovanjem, ljudi koji su učinili neko djelo koje ih izdvaja iznad prosjeka. Naravno, riječ je o onim ljudima koji su sklopili defter svoga života. Obradio sam: šejhu-l-islame (imali smo dvojicu), reisu-l-uleme, članove Ulema-medžlisa, muftije, istaknute kadije, muderrise, kurra-hafize, vakife iz reda uleme, kaligrafe i prepisivače orijentalnih rukopisa, defterdare, pisce i pjesnike, naučnike koji su pisali na orijentalnim jezicima i sve one koji su svojim životom i djelom svedočili islam i dali doprinos islamskoj kulturi i civilizaciji, a time i ljudskoj općenito. 

Namjera nam je bila da našu vrhunsku ulemu i njihov doprinos smjestimo u korice jedne (ili dvije) knjige kako budući istraživači ne bi kopali po nepreglednom moru pisane građe, knjiga i publikacija. I sam sam se uvjerio koliko je to teško i mukotrpno. Pritom je korištena nepregledna literatura, ali i izvorni dokumenti, rukopisi, neobjavljena građa.

 Hoće li tu biti pomaka u odnosu na dosadašnja istraživanja te materije?

- Dakako. Više od polovine obrađenih ljudi do danas uopće nisu imali biografije. Biće tu potpuno novih i do sada nepoznatih ljudi. Za neke se nije znalo  da su Bošnjaci, a u svjetskim razmjerama znače mnogo. Spomenut ću samo njih trojicu: šejhu-l-islama Bali-zadea, svjetski poznatog komentatora perzijskih klasika šejha Mustafu Sururija, pisca iz iste branše Šem’ija Prizrenca Bošnjaka (ovo Prizrenac dobio je po mjestu boravka,  a ne po porijeklu, poput Munirija Beograđanina). Kada je riječ o našim autorima koji su pisali na orijentalnim jezicima ovdje je zatupljeno blizu dvije stotine pisaca kojih nema u Šabanovićevoj knjizi koja je, bez sumnje, do sada najpotpuniji prikaz naše pisane riječi na orijentalnim jezicima. Neki naši autori koji su samo imenom spomenuti kod Šabanovića u našoj knjizi će dobiti pristojne biografije. S druge strane, ovdje će biti ispravljene mnoge krive informacije i grješke koje su se, starijim autorima, nehotice potkrale. Ne sumnjamo da i u našoj knjizi neće biti grješeka, ali ćemo svim silama nastojati da ih bude što manje. Odgonetnuli smo mnoga imena, razriješili mnoge pseudonime, pronašli nova djela naših autora za koja se ranije nije znalo, stvari poredali na njihova mjesta.

 Da li je rukopis Leksikona nekome pokazan i zatraženo mišljenje stručnih ljudi?

- Rukopis je preliminarno pregledao dr. Amir Ljubović sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu i u pisanoj formi dostavio svoje mišljenje. Uz određene primjedbe kojih smo i sami bili svjesni (bila je to radna, opširna i nedovršena verzija), dr. Ljubivić je zapisao: Po sakupljenoj građi ovaj Leksikon prevazilazi brojne slične leksikone koji su rađeni u posljednjih pedesetak godina kod nas i u svijetu, a na kojima su često radili čitavi instituti. Ta izjava dala mi je novu snagu da nastavim i privedem kraju ovo svoje životno djelo. Radio sam još dvije godine istom metodologijom kao ranije i radnu verziju predao direktoru Biblioteke na daljnje postupanje. Sada slijedi formiranje redakcije, određivanje recenzenata, “prosijavanje materijala kroz fino” sito i pripremanje djela za štampu. Nadam se da se to neće otegnuti jer, kao što sam već naglasio, sa ovim se kasni barem sto godina. Već odavno sanjam trenutak kada će se Leksikon naći u rukama čitalaca! Život se ne smije uzalud potrošiti, treba ostaviti nešto što će te obilježiti, tebe i vrijeme u kojem si živio. U protivnom, kao da nisi ni živio! Svjestan i savjestan musliman morao bi se naći barem u jednoj od tri kategorije koje je časni Poslanik odredio. On je rekao: “Kada čovjek umre, prestaju sva njegova djela, osim u tri slučaja: ako ostavi trajnu sadaku, ako ostavi znanje kojim se drugi koristi i ako ostavi dobro dijete koje će za njega dovu činiti.”

Perom i kamerom

Do sada ste napisali dvije knjige?

- Riječ je o izboru hadisa pod nazivom Tako je govorio Muhammed resulullah. Knjiga se štampala u nekoliko desetina hiljada primjeraka, što u vlastitom izdanju, što bez mog znanja i odobrenja. Jedno izdanje priređeno je u toku rata u Turskoj, u izdanju Ureda Rijaseta, i dijeljeno besplatno našim izbjeglicama u toj zemlji. Knjiga je prevedena na albanski jezik i štampana u dva toma, bez mog znanja. Šta tek reći o ovdašnjim piratima koji je i danas štampaju i prodaju ne tražeći od mene izuna? I to rade sve bivše medreslije!

I danas me ljudi vuku za rukav i pitaju kad ću prirediti novo izdanje knjige.

Druga knjiga predstavlja luksuznu monografiju Gazi Husrev-beg i njegove zadužbine. Nekako sam osjećao obavezu, kao svršenik Gazi Husrev-begove medrese, da se odužim velikom Gaziji za sve što nam je podario. Knjiga je bila zapažena i preporučena studentima kao literatira iz područja islamske umjetnosti i kulture. 

Pored fotografije kao da su Vam listovi za djecu specijalnost?

-Učestvovao sam u pokretanju islamskog lista za djecu Kevser u kojem sam desetak godina bio zamjenik glavnog urednika. Tiraž se penjao i do 40.000 primjeraka. Nakon mog odlaska, Kevser je izlazio još neko vrijeme i ugasio se. Ipak, to je, do sada, najdugovječniji list za djecu i on ima istaknuto mjesto u historiji našeg novinarstva. To je, do sada, najdugovječniji islamski list za djecu. Prava je šteta što se Kevser ugasio i što Islamska zajednica nije imala sluha da ga održi u životu. Osim Kevsera radio sam i radim i u drugim islamskim listovima za djecu. Već dvanaest godina uređujem islamski list za djecu Amanet kojeg izdaje Human Appeal International iz Sarajeva. Do sada je izašlo 78 brojeva na više od dvije hiljade stranica. Sve što se u tom listu može pročitati i vidjeti ima isključivi cilj da dijete uzme za ruku i povede Pravim putem, da mu pruži alternativu, da mu omili islam i islamski pogled na svijet, da ga zaštiti od bezbroj aždaha koje vrjebaju na svakom ćošku. List izlazi u respektabilnom tiražu i besplatno se dijeli našim jetimima. 

Nedavno sam uredio prvi broj islamskog lista za djecu Sabah u izdanju jedne knjižarske kuće. List je veoma  lijep i razigran, zanimljiv i sadržajan, ali mu je cijena dva puta veća od realne, pa nisam siguran hoće li to ići. Vrijeme će pokazati pravo stanje stvari.

 Sada radite u Gazi Husrev-begovoj biblioteci?

- Od 2000. godine sam u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u kojoj vodim Fototeku i Muzejsku zbirku. Fototeka posjeduje dvadesetak hiljada fotografija, od toga blizu četiri hiljade pripada starom, vrjednijem fondu. Zbirka se iz dana u dan povećava, otkupom i novim snimanjima. Uostalom, u ovom digitalnom svijetu sve je fotografija, pa se i mi, u Islamskoj zajednici i Biblioteci, moramo uklopiti u tu šemu. Uvjeren sam da će i čitaoci Preporoda za našu zbirku izdvojiti po neku staru fotografiju.