Djelo Muhameda Prozorca “Plan društvenog poretka u islamu” je  djelo savjetodavnog karaktera o uređenju države koje je on uputio sultanu Selimu III. Takav vid pisanja i obraćanja vladarima bio je praksa tog doba?

- Djela koja raspravljaju o uređenju države i savjetuju vladare prisutna su u svakom periodu historije islama i nisu specifičnost samo perioda u kojem je živio Prozorac. Ovakva djela su, naravno, prisutna i u drugim kulturama. Ovaj žanr se može podijeliti na različite kategorije. Po jednoj od tih podjela, prva kategorija su djela iz oblasti teorije hilafeta, druga su teorija idealne države, a treća tzv. ogledala za vladare ili savjeti vladarima. U svim ovim kategorijama se najveća pažnja posvećuje ličnosti samog vladara, a manje se vodi računa o institucijama, jer se smatralo da su vladareva ličnost i njegova moralnost ključni i da od njih zavisi sve ostalo. Najviše pažnje je posvećivano ukazivanju na potrebu pravednosti i drugih vrlina potrebnih za uspješno vladanje. Ova djela su utemeljena na kur’anskom i hadiskom diskursu, a sadrže i mnoge elemente iz drugih kultura i tradicija, posebno mudre izreke i primjere iz života drevnih vladara. Krizni periodi su posebno obilovali ovakvom vrstom djela. Najpoznatiji autori u svim ovim kategorijama su Maverdi, Ibn Tejmijje, Abdullah ibn Mukaffa’, Nizamul-Mulk, Gazali, Farabi itd.

Ovakva djela su nastajala širom islamskog svijeta, a ne samo u njegovoj centralnoj zoni. Osmansko carstvo je baštinik tih tradicija, tako da u njemu nalazimo mnoštvo autora i djela. Izuzetak nisu ni ovi naši prostori, pa su svoj doprinos, uz Prozorca, dali i mnogi drugi autori, od Hasana Kafija Pruščaka i njegovog djela „Temelji mudrosti o uređenju svijeta,“ po ugledu na kojeg je Prozorac i napisao ovo djelo, pa do npr. Muhammeda Emina Isevića i djela „Prilike u Bosni.“ I praksa posvećivanja ovakvih i drugačijih djela vladarima je bila prisutna i prije Prozorca, a on je ovo svoje djelo 1800-1802. predao sultanu Selimu III i tadašnjem šejhul-islamu Omeru Hulusiju.

Šta ovo djelo sadrži odnosno šta je to Prozorac savjetovao sultana?

- Muhammed Prozorac na početku djela kaže da je vidio poremećaje u društvu i shvatio da je osnovni njihov uzrok nedostatak bogobojaznosti (takva) i svoje djelo ponajviše posvećuje objašnjavanju načina na koje se ta bogobojaznost postiže. Polazi od izlaganja ispravnog vjerovanja kao temelja za sve drugo. Potom govori o tome da se bogobojaznost mora postići cijelim bićem, nabrajajući načine na koje se ona postiže rukom, nogom, sluhom, vidom, stomakom itd. Nadalje govori o pravednosti, posebno u međuljudskim odnosima i ovaj dio je taj zbog kojeg se djelo ponajviše svrstava u ovaj žanr. Na kraju nudi duhovnu nadgradnju, objašnjavajući najkraći put ka Allahu. Ovo djelo Prozorac je napisao kao sažetak djela više drugih autora, među kojima najviše Bergivija, Gazalija, Nedžmuddina Kubra i Pruščaka, dodajući i neke svoje ideje i opažanja, kao i reference na aktualno stanje.

Djelo je napisano na arapskom jeziku, prilično je obimno, a sačuvano je u dva rukopisa, jedan u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a drugi u Orijentalnom institutu. Nadamo se da su ovim radom  život i djelo Muhammeda Prozorca dostatno osvijetljeni i smješteni na mjesto koje zaslužuju u našoj baštini.

Ko je bio Muhammed Prozorac?

- O Prozorčevom životu imamo malo podataka i to uglavnom onih koje je sam ostavio u svome djelu „Plan društvenog poretka u islamu“ i u brojnim prijepisima djela drugih autora koje je sačinio. Na osnovu tih podataka prilično smo rekonstruirali njegov životni put. Rođen je u Prozoru oko 1735-1740. godine i školovao se u medresi u Livnu do 1759. godine. Nakon toga nalazimo da 1769. godine boravi u Istanbulu, vjerovatno čekajući namještenje. U Istanbulu boravi i u periodu od 1779. do 1782., određeno vrijeme čekajući namještenje i boraveći i radeći u jednoj medresi, a određeno vrijeme kao naib, pa kadija u kvartu Ejjub, što je bio izuzetno visok položaj. Za sebe u prijepisima navodi da je bio muftija u Pruscu, muderris u Donjem Vakufu, muvekkit u Jajcu, a spominje i različite ličnosti, među kojima i neke svoje zemljake.

Muhammed Prozorac je pripadao visokim ulemanskim krugovima, a živio je u vrijeme sultana Selima III i njegovih pokušaja reformi. U reformske procese se uključuje pisanjem ovog djela, želeći dati doprinos u oblasti u kojoj je kompetentan, prepuštajući drugima da to učine u svojoj oblasti. Kao godine Prozorčeve smrti u različitim izvorima navode se 1812. i 1825.