digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Mišljenja

Zašto nas nema na INTERNETU i ko može tumačiti VJERU

Autor: Muhamed Velić Februar 18, 2015 0
Zašto nas nema na INTERNETU i ko može tumačiti VJERU

Od pojave točka, moglo bi se kazati, internet je u civilizacijskom smislu jedan od značajnijih, pa možda i najznačajniji izum. Prostor ove kolumne je više nego neznatan da se i u najosnovnijem smislu opiše značenje, značaj, korist i svaka druga mogućnost ovog izuma. Oni koji ga koriste uglavnom znaju o čemu se radi, a koliki je obim ili mogućnost tog izuma, to opet mnogo bolje znaju oni koji se značajnije ili, pak, profesionalno bave internetom i virtualnim mogućnostima. 

No, jedna je stvar više nego jasna: internet je postao predominantan medij. On polahko, ali zasigurno šalje u povijesnu ropotarnicu printani medij. Pod tim se naravno podrazumijevaju sve papirne medijske forme. Drvo će sve više služiti za mnogo toga, samo za papir sve manje. I najveća svjetska novinska imena svoju printanu varijantu skoro pa upolovljavaju, a i sa knjigama je slična situacija. Davno je prošlo vrijeme ogromnih tiraža, sada se uglavnom sve mjeri u klikovima, lajkovima, view-ima, seen-ovima, dakle, broju pregleda i downloud-ova. Danas su u trendu i relevantni su samo mobilni telefoni s velikim ekranima (displayima), iPadi, Tableti itd. To su, dakako, instrumenti savremenog svijeta.

Još krajem prošlog stoljeća, a to nije bilo tako davno, da bi se nešto novo naučilo, saznalo, da bi se obrazovalo, informiralo itd., išlo bi se u knjižaru kupiti knjigu koja govori o zadatoj temi; ili, pak, ako bi se htjela pročitati dobra kolumna, pratiti dešavanja u zemlji i svijetu itd., išlo bi se u trafiku po novine, časopise, magazine i dr. Ukratko: danas se to više ne radi. Danas se zbog svega toga, obrazovanja, učenja, informisanja, „zabave“ u najširem smislu riječi, jednostavno odlazi na internet. Riječ je o velikim mogućnostima i ogromnom prostoru, za kojeg samo dragi Allah zna gdje su mu granice.

No, što se tiče nas, tjst. Islamske zajednice, izgleda da mi ovo baš i nismo najbolje shvatili. Zato što nas jednostavno nema na internetu! Objasnit ću to podrobnije u nastavku kolumne.

Po zakonu u Bosni i Hercegovini, vjerom/vjerama se bave vjerske zajednice. Tako je i Islamska zajednica, ali i mimo ovog zakonskog okvira, jedina pozvana da se bavi vjerom i da je tumači. No, ona je taj ogromni prostor (internet) prepustila nekome drugome ili nekima drugima da se bave i tumače vjeru. Otuda između ostaloga i postoji problem i stalna „upala“ koju boluju naši džemati. Govorim o žarištu koje stvara upalu.

Mladi je svijet, koji klanja u našim džamijama i koji po defaultu slijedi bh. imame, u ogromnoj konfuziji i koliziji – između onoga što mu imami govore u džamiji i onoga što on u slobodnom vremenu, provedenom uglavnom na internetu, vidi, sluša pa i slijedi kao instrukciju, koju je dakle pokupio u virtualnom svijetu na internetu.

 

Pažnja! Više pročitajte u printanom izdanju Preporoda od 15.februara 2015.g.
Zadnji put promjenjen Četvrtak, 06 Oktobar 2016 10:16
Oznake
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine