Nije rijetkost, a opet nije ni izlišno, da se ponovi značaj Zajednice i olakšanje koje njeno članstvo nosi svakome ko se uhvati u koštac sa životnim zadaćama, a one se mahom odnose na život u skladu s postulatima naše uzvišene vjere koje treba marljivo i predano prenijeti na naše potomke koji će emanet vjere prenositi dalje. Konačno, Zajednica, tj. džemat, srž su naše održivosti na što nam ukazuje i Allah, dž.š., u Kur'anu kao i vjerodostojni prenosilac Objave naš poslanik Muhammed, a.s. Mnogo se govori o tegobama i kompleksnosti današnjeg vakta, iako, da budemo iskreni, naša Zajednica i vjernici ih više od stoljeća osjećaju i one ne predstavljaju novinu. Međutim, jedan od najvećih izazova je kako održati pažnju i budnost članova naše Zajednice, ali i njenog vodstva po pitanju jedinstva, uključenosti i aktivnog davanja doprinosa njenu razvoju. Svakim danom brzina protoka i dostupnost informacija, a time i dezinformacija, se rapidno umnogostručava, te predstavlja izazov u očuvanju ispravnog nauka vjere. Treba imati u vidu rastuću prijetnju, na globalnoj razini, kada govorimo o ispravnom tumačenju vjere i sklonosti mlađe populacije da se povede za ekstremnim tumačenjem vjere. S obzirom na mladenački oportunizam, nije ni začudno da se upravo u mlađoj populaciji krije plodno tlo za razvoj ekstremnog, a samim tim i pogrešnog, tumačenja vjere koje svoj uzlet doživljava na svim mjestima gdje mi, kao odgovorni ljudi u Zajednici, zakažemo. Dugujemo zahvalu Uzvišenom Stvoritelju za priliku da sami obrazujemo naše kadrove, ali i za slobodu da se dogovaramo i, manje-više, neometano razvijamo. Zato je značajno zajedništvo, kako unutar uleme, tako i unutar vjerničke populacije, ali i zajedništvo uleme i vjernika.

Treba istaknuti da se velikim koracima naprijed Zajednica razvijala od rata naovamo i da danas imamo jasnu i jaku strukturu s reisu-l-ulemom na čelu. Značajnija od navedene činjenice je jedino da mi sami biramo svoje vodstvo i da smo se, nadam se za sva vremena, riješili postavljanja po političkoj i drugoj osnovi i da danas imamo u vrhu Zajednice, kao i njenim predstavničkim tijelima, ljude koji su tu isključivo Zajednice radi, a ne zbog ličnog probitka ili po nečijem nalogu.

Prethodno navedene činjenice čine temelj našeg razvoja u skladu s naukom vjere, a odstupanje od njih dugoročno vodi k promašenim ciljevima i, bojim se, zabludi koju bismo, ukoliko se ne daj Bože dogodi, mogli vrlo skupo platiti. Stoga, predanost očuvanju ovih principa garantira našu milenijsku neokaljanost i nepristrasnost u tumačenju vjere što je prepoznato i od naših vjernika, a što je dokazano kroz lojalnost članstva organima Islamske zajednice i autoritetu reisu-l-uleme. Iako sam neke izazove već naveo, za suočavanje s njima ponajveći je kako upregnuti sve kapacitete i mogućnosti koje strukture Zajednice pružaju da bi ishod i rezultati bili najbolji mogući. Bogatstvo i snaga naše Zajednice leži u njenoj raznovrsnosti i jakoj, te neupitnoj želji svih da je zajednički izgrađujemo što ostavlja neograničene mogućnosti razvoja. Istina je da nekada dostupne kapacitete ne koristimo u punini, a nerijetko se isprobani modeli ne koriste kako bi se postigao najbolji učinak. Primjerice, već dugi niz godina jedan dio naše Zajednice živi i radi u okviru Europske unije, a unazad dvije godine taj prostor je i proširen u čemu leži veliki potencijal za iskorak u promicanju univerzalnih vrijednosti. Bosanskohercegovački i muslimani drugih zemalja Jugoistočne Europe, pored svoje autohtonosti, baštine i neprekinuti niz u prenošenju vjere, posebice kroz institucionalnu uređenost kakvu nalazimo u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji te Sandžaku/Srbiji. Od vrhovnog vjerskog poglavara, reisu-l-uleme, muftija, glavnih imama i imama, te muallima i muallīmā, njena jasna struktura i razvijen jedinstven plan i program rada je nešto što danas nećete naći u Europi, a što je i njen ponajveći izazov, kada je u pitanju pronalazak optimalnog rješenja pitanja pozicija islama i muslimana. Trenutni vakuum će popuniti neko, samo je pitanje ko će biti brži, ko ima bolju praksu i hoće li ona usvojena biti ispravna. Mislim da je ovo jedno od ključnih pitanja na koje moramo dati odgovor. Nadalje, interna struktura naše zajednice kao i njeni intelektualni kapaciteti su od neprocjenjive vrijednosti, te je svaki oblik poticanja kreativnosti u radu, uzimajući u obzir postojeći pravni okvir, ne samo poželjan, već i nužan. Posebice se to ogleda u radu s najmlađima, ali i našom omladinom koja traži autoritet, ali i razumijevanje, te je neophodno postići balans u ovome, što je jedino moguće kroz dosljednost u primjeni zadnjih standarda i dostignuća, te poštivanju hijerarhije i pravila struke, ali i posebnosti podneblja u kojemu se djeluje. Upravo ovo zadnje je nešto što je znalo biti predmetom spora, međutim ne samo da se ne radi o nekompatibilnostima, već je zapravo to stvar nasušne potrebe i model jedino mogućeg funkcioniranja koje će donijeti nastavak vitalnog jačanja i razvoja Zajednice, te sukladno našoj vjeri, jačati njen nadnacionalni karakter. Učešćem u Vijeću muftija svjedokom sam velikim naporima koji se ulažu u promišljanju strategije razvoja naše Zajednice i pregnuća svih struktura. Naravno, u traženju najboljih rješenja mogu se dogoditi i pogreške, ali najveća je snaga i pokazatelj zrelosti kada se one uoče i poprave što je oduvijek krasilo naše rukovodstvo. Preostaje nam mukotrpan rad, jer granice poznatoga stalno se pomjeraju, a globalizacija u naše dvorište nosi i ono što nas se, barem direktno, do sada nije ticalo, pa je mnogo mudrije, kako stara poslovica veli, spriječiti nego liječiti.

Piše: muftija dr. Aziz ef. Hasanović, predsjednik Mešihata IZ u Hrvatskoj