Dugo, predugo patriotsko uho, srce i dušu oštro uznemiravaju i bolno „razdiru“ riječi, a posebno postupci, kojima se ponižava i podriva integritet i prosperitet rodne grude, domovine Bosne i Hercegovine. Razumljivo i prirodno je da je tako, jer domovina se od pamtivijeka u svim narodima voljela, domovini su se uvijek najljepše pjesme i posebne himne pjevale, za njenu slobodu se žrtvovalo, njena se čast čuvala svim individualnim i kolektivnim snagama. Da bismo se u to ponovo osvjedočili dovoljno je ovlaš prelistati povijest svjetske književnosti, prisjetiti se djela iz različitih umjetničkih područja, pročitati mjerodavne historijske udžbenike ili govore velikih retoričara i državnika. Pored traganja za smislom života i ljubavi, domovina i njena sloboda, neosporno, imaju uzvišeno mjesto u umjetničkim djelima ljudskog duha od ranih antičkih razdoblja do danas.

Zato su više nego uvrjedljive i nedopustive konstatacije: „BiH nema budućnost“, „nemoguća je država“, „propala, nedovršena i pogrešna država“, „tamni vilajet“, „država sa felerom i luđačakom košuljom“ i mnoge druge koje izlaze iz zlobnih ili malodušnih usta i grubih srca osoba čijim su karakterima i ličnostima priličniji gornji atributi. Jer domovina se ljubi i nosi u srcu i zato domovina BiH uvijek ima budućnost i uvijek je moguća; a dok je onih koji je vole nikada neće biti propala, nedovršena i pogrešna država. Oni će joj uvijek svojom ljubavlju osvjetljavat zatamnjene prostore i razgoniti sile mraka, otklanjati felere i mijenjati od tuđinca skrojena odijela i tijesne košulje.

Ono što je domovina za narod kao cjelinu, to predstavlja za muslimansko biće ovih prostora u partikularnom pogledu, sa stajališta čuvanja islamskog identiteta i islamskog doma, institucionalna organiziranost kroz formu Islamske zajednice.

U suštini ljubav je slijepa za mahane i nedostatke onoga što se voli. Štaviše, snaga ljubavi potiče da se slabosti otklanjaju. Slabosti tako mogu postati pravi izazov da se radi još više i odlučnije za domovinu kako bi ona u našim srcima bila još gizdavija, raskošnija, blagodarnija, životonosnija.

Na makro planu domovina je, ustvari, ono što je na mikro planu dom u kojem vladaju osjećaji blizine i topline, pripadnosti i prihvaćenosti, sigurnosti i vlastitog komoditeta. Stoga domovina u nekim obzirima konotira i emotivno-afektivnu i duhovnu dimenziju. Čovjek bez doma i domovine je beskućnik i lišen je mnogih spomenutih, ljudskoj osobi potrebnih, odlika i atributa, a koje mu pružaju dom i domovina.

Islamska literatura skoro milenij i po uči muslimane svih rasa i nacija, i na svim merdijanima, da je voljeti domovinu dio vjere. Ljubeći domovinu, radeći za njenu dobrobit osvjedočuje se vjera muslimana. Stoga oni koji šire mržnju prema domovini vrše atak i na jedan dio vjerskog integriteta i osjećanja muslimana. Atak na domovinu Bosnu i Hercegovinu je atak na vjeru muslimana Bošnjaka, jer im se u opasnost dovodi njihov prirodan ambijent življenja vjere sa svim onim što on podrazumijeva, ali i duhovna i materijalna kultura. Biti na svome i u svome – i to kao nezaobilazan faktor - u prostoru koji stoljećima oblikuje muslimanski duhovni i intelektulni genij i hiljadugodišnja nacionalna energija posebna je vrijednost domovine Bosne i Hercegovine koja nema svoju cijenu. Dakako, uvijek treba imati na umu distinkciju i praviti razliku između domovine i vladajućeg režima ili ideologije.

Ovi ljetni mjeseci još jednom podsjećaju muslimane Bošnjake na ljepotu i toplinu domovine, dakako ne odričući drugima da te iste osjećaje doživljvaju kroz druge i njima specifične forme. Naime, nakon ramazanskih i bajramskih radosti i ugođaja, širom naše domovine Bosne i Hercegovine svjedočimo otvorima obnovljenih i novosagrađenih džamija, dovištima, završnim mektepskim (hatmenskim) ispitima, te mnogim drugim duhovnim i kulturnim sadržajima kojima domovina hrani i jača muslimanski duh i ljubav. Sve ovo, a možda na poseban način dovišta, manifestira duboku muslimansku ukorijenjenost u ovo domovinsko tlo i prostor.

Ono što je domovina za narod kao cjelinu, to predstavlja za muslimansko biće ovih prostora u partikularnom pogledu, sa stajališta čuvanja islamskog identiteta i islamskog doma, institucionalna organiziranost kroz formu Islamske zajednice. Upravo Islamska zajednica jeste, treba biti i ostati ovdašnjim muslimanima vjernički dom sa svim njegovim atributima i odlikama.

Domovina Bosna i Hercegovina i institucija Islamske zajednice su pravi i istinski dragulji kojima moramo pokloniti svoju brigu i pažnju, da nam ih zle oči ne bi urekle, a zle ruke otele. Što je dragulj dragocjeniji to je i navala na njega veća i čuvanje zahtjevnije.

Stoga, kao što je američki državnik Benjamin Franklin 1787. u Filadelfiji, nakon dugih danonoćnih rasprava o tekstu prvog američkog ustava, uskliknuo: „Prihvatam ovaj Ustav sa svim njegovim nedostacima“, a skoro 200 godina kasnije američki predsjednik Džon Kenedi 1961. iz Vašingtona poručio Amerikancima: „Ne pitajte šta vaša zemlja može učiniti za vas – upitajte se šta vi možete učiniti za nju“, u ovom vremenu muslimani Bošnjaci trebaju glasno uskliknuti: unatoč onima koji samo traže mahane, a prilike koriste za destrukciju i učine ih nemogućim - mi prihvatamo i volimo svoju domovinu BiH i svoju IZ sa svim njihovim nedostacima i slabostima. Njima poklanjamo svoju ljubav, kreativnu energiju kojom će se otklanjati mahane i popravljati slabosti, pri tome znajući da na Ovom svijetu nema ništa savršeno, osim savršenog Božijeg Bića. Nedostatke ćemo popravljati, a slabosti otklanjati.

Bez imalo sumnje, i danas je ta svijest i takvo nadahnuće više nego neophodno muslimanima Bošnjacima. Ustvari, to je pravi vjernički izazov ovoga vremena i muslimana ovih prostora. Što bude jača nesebična žrtva za domovinu i složan rad za slobodu i prosperitet IZ, u kojoj će se svaki musliman osjećati kao u svom domu, to će odgovor na ovaj izazov biti potpuniji i kvalitetniji.

Usto, muslimani nikoga ne sile na ovu, ljudima usađenu, ljubav i časnu žrtvu za domovinu, ali isto tako nikome ne dozvoljavaju da im to uskraćuje i onemogućava, da se njihova domovinska ljubav i patriotski žar prigušuju i omalovažavaju. Makar to nekima ne bilo drago. Uostalom, šta je život bez ljubavi, prema domovini i vjeri?