digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Mišljenja

Popularizacija TRIBINA i sakaćenje HUTBI

Autor: Mart 20, 2016 0
Popularizacija TRIBINA i sakaćenje HUTBI

U posljednje vrijeme sve je veći trend uvođenja tribina u naše džemate. One potencijalno plediraju da postanu sastavni dio normalnih i redovnih aktivnosti jednog džemata.

Ta potencijalnost postaje sve izvjesnija a plediranje postaje sve progesivnije. Tako, moglo bi se kazati, još uvijek po slobodnoj procjeni, jedan džemat nije dobar džemat ako u sklopu svojih džematskih aktivnosti nema redovnu tribinu. Ta se aktivnost prenosi i na personalnu ravan, pa s tim u vezi može se kazati da neko „nije dobar“ imam ili hodža u svom džematu ako nije organizirao redovnu tribinu, ako ne zove predavače ili ako se i njega ne zove, kao predavača. Što, naravno, nije ispravno rezonovanje! 

            Da budem konačno jasan, svako okupljanje džemata u džamiji ili blizu džamije po džematskoj osnovi je pohvalno i korisno, samo pod uvjetom da to okupljanje ili ta aktivnost ne ide u korist štete već ustaljenih, predviđenih, normiranih i obavezujućih aktivnosti.

 

„Hajmo, brzinski klanjati džumu i hutbu održati i poslušati, ali zato jedva čekamo večeras ili sutra tribinu da uživamo u druženju i našoj vjeri!“ Zbog ovog maćehinskog odnosa, hutbe su nam postale jetimske, nažalost.

 

            Šta hoću da kažem? Tribine koje uzimaju maha u našim džematima, koje se progresivno razvijaju po sistemu spojenih posuda, sada već uveliko čine štetu jednom obavezujućem, kolektivnom, sedmičnom sadržaju, a to je hutba. Hutbe su postale sirotice naspram tribina koje postaju kraljice. Tribine su popularne, a hutbe se podrazumijevaju. U tribine se ulaže, od materijalnih dobara do moralnih podrški, a u hutbe samo onoliko koliko je nužno i manje od toga. Tribine su u centru pažnje, a hutbe su u sjeni i na margini. Trend je i popularno je da hutba bude što kraća, nevidljiva, neprimjećena, manje sadržajna, da se ljude ne opterećuje, da im se vrijeme ne oduzima, da ih se dodatno ili dugo ne zadržava, jer navodno uvijek ljudi žure na posao, ali je zato pravilo da tribina bude duga, interesantna, popularna, sadržajna, zanimljiva, medijski ispoštovana i popraćena itd. Taj maćehinski odnos naše hutbe ne zaslužuju, zasigurno! A podsjetimo se, hutba je obavezna – tribina nije!

            Da bismo ovaj odnos malo bolje pojasnili, evo, kako to izgleda u čaršiji, pa često čujemo: „Hajmo brzinski klanjati, pa ćemo onda polahko i u miru kahvu popiti!“ Takav je odnos između hutbe i tribine, kao da se može osjetiti, čuti i primijetiti: „Hajmo, brzinski klanjati džumu i hutbu održati i poslušati, ali zato jedva čekamo večeras ili sutra tribinu da uživamo u druženju i našoj vjeri!“ Zbog ovog maćehinskog odnosa, hutbe su nam postale jetimske, nažalost.

Džuma i hutba su (i treba da budu) centralni vjerski i društveni događaj u jednom džematu. Na hutbu vjernici moraju doći, a na tribinu ne moraju. A mi kao da ih tjeramo od onoga što je obaveza prema onome što je dobrovoljno i neobavezujuće. I ljudi su počeli stvarati tu nakaradnu percepciju. Uglavnom zbog našeg nemarnog imamsko-hatibskog odnosa. Treba kazati da je na takav maćehinski odnos spram hutbe uticao i fenomen daija, koji po Ustavu Islamske zajednice, ako nemaju završenu jednu od naših medresa, ne mogu držati hutbe, već samo tribine, i oni su ih, što je sasvim razumljivo i očekivano, uzdigli na pijedestal i razinu izrazito popularnog i važnog. Ali, budimo konačno realni i objetkivni, to jeste možebitno uticalo na taj i takav odnos, ali glavnu krivicu snosimo mi – imami i, naravno, rezignacija i ravnodušnost cjelokupne Islamske zajednice po tom pitanju, koji su zapravo glavni krivci što je hutba tako „nisko“ pala.

Ali, naravno, nisu svi imami krivci za to, ima svijetlih primjera, kao izuzetaka, koji su svojim briljantnim hutbama pokazali nam kako taj sadržaj može napraviti čuda! Uzmimo primjer Izet ef. Čamdžića, imama u Zavidovićima, koji rezolutno ulaže u svoju hutbu, sasvim redovno i odgovorno, u temu, odabir teme (ovdje je uvijek pitanje da li teme biraju nas ili mi njih biramo ili izbjegavamo), u sadržaj, u način izlaganja, erudiciju i preciznu dikciju, stav, gard, habitus itd. Jedna od tih njegovih čuvenih hutbi, pokazala nam je da hutba može i treba da bude centralni vjerski i društveni događaj u jednom džematu, gradu, pa i državi. Na YouTube kanalu, jedna od tih njegovih hutbi imala je za kratko vrijeme blizu sto hiljada gledanja.     

Također, hutbu nam „bije glas“ ili je kao fama prati „pravilo“ koje kaže da je hutba dobra ako je što kraća. Naravno, ispravno je da dugi govori nisu dobri, kako kaže jedna tadžikistanska mudrost: “Uže kad je dugo valja, a govor kad je kratak“, no, međutim, nije dobro ni kada je hutba prekratka. Ona treba da bude kratka, relativno kratka, ali ne treba da bude ni prekratka niti ekspresno kratka. Jer, tada već nije na razini ozbiljnog i važnog. Kada je hutba prekratka, u svega par minutica, onda se ne zna je li hatib poš'o ili je doš'o, ili uzlazi ili silazi ili, pak, izlazi. Kao brza teravija! Dakle, ponovimo, hutbe nisu dobre ni preduge a ni prekratke.

Gledajući u vremenskom smislu, pokazalo se i dokazalo da hutba može biti ozbiljna u trajanju od 20 minuta, pa i pet minuta dolje ili gore nije strašno, ali ne ispod 15 minuta i ne iznad pola sata. Za hutbu bi važilo pravilo, jedna teza dva dokaza, ili u minimumu, teza koju prati minimalno jedan validan dokaz, tj. delil.

Konačno, pozivam sebe, pa onda i sve hatibe IZ da pristupe hutbi krajnje ozbiljno i odgovorno, da je postave na mjesto koje joj i pripada, da joj vrate sjaj i ugled, da ih učine najvažnijim vjerskim i društvenim događajem u džematu, da njen sadržaj maksimalno uozbilje, također, način izlaganja, svoj habit(us) da srede itd.

A tribine ako i koliko stignu.

 

 

 

Zadnji put promjenjen Četvrtak, 06 Oktobar 2016 09:05
Oznake
Muhamed Velić

Muhamed Velić je autor, publicista i analitičar vjersko-kulturne i društveno-političke zbilje.  Završio  je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, na kojem je magistrirao iz oblasti tefsira - tumačenja Kur'ana. Profesionalno je angažiran kao imam, hatib i muallim pri Medžlisu Islamske zajednice Sarajevo. Dugogodišnji je kolumnista Preporoda. Aktivno sudjeluje u medijskoj prezentaciji islamskog vjerovanja, pragme i baštine. Saradnik je nekoliko dnevnih listova i magazina, a autor je dvije knjige. 

Facebook

Twitter

 

Posljednje od Muhamed Velić

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine