Nije li apsurdno da ljudi sa sumnjivim diplomama vode političke tokove u našem društvu. Na što je spalo političko? Opća paraliza kritičkog mišljenja, samokritike i samorefleksije, kao da je dirigirana neintelektualnim duhom, onemogućava društvima da se vide, razumiju i usmjere. O sistemu obrazovanja odlučuju diletanti koji nikada nisu ozbiljno studirali nego su se probijali kroz stranačke liste i došli do pozicija ili društvenih funkcija koje su shvatili kao stepenicu u karijeri. Mi trenutno preživljavamo pretvaranje nauke u beskonačne procese „popunjavanja tabela“ i imitaciju znanstvenih istraživanja, pri čemu nestaje znanje o sebi, vlastitom društvu i svijetu kao osnov orijentacije pojedinca i zajednice. To je put u znanstveno-tehnološki pad društva.

Antiintelektualizam kao model ponašanja
Provincijalne hiperbole lokalnog mentaliteta poklapaju se s neoliberalnom agendom koja širom svijeta prijeti da pokopa zasade univerziteta i obrazovanja na visokoj razini površnim zahtjevom za profitabilnim modusima znanja. Obrazovanje je odavno pod „opsadom“ (Henry Giroux), a antiintelektualizam je nametnut kao model ponašanja. Neoliberalni rat protiv visokog obrazovanja pogoduje lokalnim diletantima da podvode univerzitet pod svoje svjetonazore koji nisu nošeni univerzalnim vizijama znanstvenika i znanosti kao forme života. Pred našim očima odvija se kraj kritičkog mišljenja i slobodne znanosti. Gotovo se više ne može čuti kritička misao protiv neoliberalnog sistema koji dominira svuda oko nas sa svojom ekonomskom agendom, preuzimajući od lokalnih vlada ingerencije obrazovanja i poslovanja.

Razmrvljenost bosanskog bića ogleda se u ponižavanju rektora, profesora, studenata, prepuštanju univerzitetskog rada i uprave opskurnim ličnostima koje nikako ne znaju šta je nauka i univerzitet, postavljanju poluobrazovanih ministara koji se stranačkom linijom penju do „univerzitetskih zvanja“. Tako nastaje nova vrsta intelektualaca koje zovu puzavci, jer je njihova glavna intelektualna karakteristika „puzeći duh“, dodvoravanje, vjerno služenje tajkunima, podanička svijest koja nije u stanju kritičko-racionalnim sredstvima da promišlja zbilju. „Puzeći duh“ razara kritičku svijest i društvo gubi miljokaze i orijentaciju. Nestaju mislioci, pisci, profesori, umjetnici, intelektualci, umne ličnosti.
Formalno-pravno gledano Univerzitet u Sarajevu utemljen je 1949. godine. On je već šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća dao Bosni prepoznatljive znanstvene sadržaje i rezultate. Ali, u prvim decenijama 21. stoljeća Univerzitet se pretvara u ideološku učionicu gdje se treniraju fraze iz sfere globalne neoliberalne agende ili lokalne etnopolitičke dogmatike koje kontroliraju finansijske elite današnjeg svijeta sa svojim nadnacionalnim (nad-državnim) institucijama. Javnom univerzitetu se svom silom nameće „logika tržišta“, a javni univerzitet je ne može ispoštovati jer nije zasnovan na profitu, nije multinacionalna kompanija za eksploataciju i preprodaju nafte iz ratom zahvaćenih područja svijeta. Ko će učiti ljude moralnom držanju i odgovornosti? Ko će osmisliti živote na moralnoj i znanstvenoj osnovi? Ko će se brinuti o strategiji bosanske države? Univerzitet u okovima birokratije, administracije, neoliberalne agende, finansijskog kapitala, ideologije, konzervativaca, diletanata, partijskih skorojevića... Gdje ćemo skončati? Onemogućavanje nauke da bude nauka vodi nas u ideologizirani sistem manipuliranja znanjem. Danas je „sistem obrazovanja“ veliki rudnik novca, naročito kao „sistem“ brzog dolaženja do diploma koje nemaju nikakvo epistemičko pokriće, to jeste potpuno su bezvrijedne za jedno društvo sa stanovišta znanja i znanosti.

S pravom možemo strijepiti od potpune kontrole instrumentalnog uma nad znanstvenim „pogonom“ u Bosni i Hercegovini. Naime, opća kriza i siromaštvo dovode na scenu velike naracije o „reformi“ u koje se uključuju ljudi koji ne razumiju o čemu se radi u širem kontekstu i kako taj kontekst utječe na našu državu. Niko ne pita sociologe, epistemiologe, metodologe, politologe, psihologe, antropologe i druge znanstvenike da objasne šta se to dešava s procesima znanja u društvu i samim društvenim životom ljudi. Ta pitanja stranački podobni ministri rješavaju „odoka“, prema potrebama svojih kompanjona, po vlastitom palanačkom svjetonazoru. Instrumentalni um velikih „reformatora“ prijeti da odlučivanje o procesima razvoja univerziteta svede na efikasnost poslovanja, analizu troškova i dobiti. Onda univerzitet postaje vlasništvo vladajuće partijske grupe. Na osnovu toga u nečijoj glavi će se pojaviti ideja da nam ne treba matematika (jer svi znaju sabrati dva broja), filozofija (svi znaju „filozofirati“, postoji jedno mjesto „gdje se svi rađaju sa završenim Filozofskim fakultetom“), slikarstvo, muzička umjetnost (svi znaju „pjevati“), scenska umjetnost (svi nešto glume), medicina (jer dugo traje studij ili zato što ima dovoljno ljekara), studij IT (jer svi znaju „tipkati“ po tastaturi) i tim redom. Tako će zdravorazumske argumentacije poluobrazovanih vlastodržaca dovesti do apsurdnosti cjelokupan sistem obrazovanja i uništiti nauku u našoj državi. Tada će stranački instrumentalni um da ostvari svoj cilj – samozadovoljenje. Da, ali to je uništenje nauke u državi Bosni i Hercegovini. U tom krugu ljudska bića i njihove institucije nemaju više nikakav značaj i mogu služiti kao instrument bezočnog kompradorskog kapitalizma. Pitanje je da li trenutna politika može pokrenuti pitanje podizanja visokoškolskog obrazovanja na nivo države, jer univerzitet ne može opstati na kantonalnoj razini!

Puzeći duh
Razlomljeni smo prostačkim percipiranjem zbilje u kojem ne postoji vrhunski zahtjev za naukom kao logosom i pragmatičkim okvirom opstanka jedne zajednice. Razmrvljenost bosanskog bića ogleda se u ponižavanju rektora, profesora, studenata, prepuštanju univerzitetskog rada i uprave opskurnim ličnostima koje nikako ne znaju šta je nauka i univerzitet, postavljanju poluobrazovanih ministara koji se stranačkom linijom penju do „univerzitetskih zvanja“. Tako nastaje nova vrsta intelektualaca koje zovu puzavci, jer je njihova glavna intelektualna karakteristika „puzeći duh“, dodvoravanje, vjerno služenje tajkunima, podanička svijest koja nije u stanju kritičko-racionalnim sredstvima da promišlja zbilju. „Puzeći duh“ razara kritičku svijest i društvo gubi miljokaze i orijentaciju. Nestaju mislioci, pisci, profesori, umjetnici, intelektualci, umne ličnosti... I ne samo to, rušenje univerziteta se odražava na sve dijelove društvenog sistema – neće biti dobrih inžinjera, ljekara, pravednih i moralnih ljudi, sve će prekriti poluobrazovani šljam korumpiranih i prostituiranih kreatura koje su odnedavno isplivale na svjetlo dana kao „podobni stranački kadrovi“ u borbi za zadovoljenje vlastitih interesa.

Bošnjaci su danas u jednom od najkompleksnijih životnih iskušenja u njihovoj višestoljetnoj povijesti – pola zemlje je gotovo preimenovano u Srbiju. Genocidni entitet „rs“ je, ustvari, još-ne-potvrđena-Srbija – to još nije obznanjeno. Bošnjaci su pod strateškom opsadom prvih susjeda, velikosrpskog hegemonijskog projekta protiv Bosne, prije svega, koji ih neprestano negiraju i onemogućavaju da stanu uspravno.
Gledajući provincijalni ram za znanost, koji nam nameću neodgovorne neznalice i poluobrazovani birokrati sa svojim tabelama i procedurama koje zaboravljaju na znanje, odjednom je jasno da ovdje više ne može biti razvoja u nauci, ekonomiji, književnosti, kulturnim formama, sportu, to jeste: ne može biti nikakvog napretka na postojećoj etničko-magijskoj matrici koja je potopila ljudske živote u zatvoreni prostor etnocentričke isključivosti. Uz nju tako izvjesno slijedi erozija znanja, uništenje kvalifikovanosti i stručnosti. Poluobrazovanost je postavila plafon i zidove! Sve je postalo ograničeno, narodnjačko, disjunktivno (ili-ili), neprecizno i sumnjivo po namjerama. Nosivi elementi etničko-religijske, antibosanske i plemenske (svetosavske) matrice su mitologizirani i tabuizirani kao svete stvari oko kojih se okuplja u trenucima neizvjesnosti. Emil Cioran je balkanske narode nazvao jedinim preostalim primitivcima Evrope! Nažalost...

Srbizacija pola državne teritorije
Dok se mi bavimo vlastitim birokratskim otpadom – inspektorima i ministrima koji imaju tajne veze s neregistriranima i nelegalnim sindikatom, politikama koje hoće sudsku vlast pod svojim „rukama u rukavicama“, korumpiranim obrazovnim, policijskim, pravosudnim, političkim dijelovima društvenog sistema, ličnostima iz društvenih institucija i medija koje su bešćutne i nemoralne u izvršavanju naredbi za „odstrjeljivanje“ političkih neistomišljenika, političarima koji su nemoralni pljačkaši, tajkunima koji su postali „ugledni“ ljudi, podmetanjima malograđanske skorojevićke čaršije, samoubilačkim samo-orijentaliziranjem poluobrazovanih pervertita, medijskim razranjem bosanskog bića – u isto vrijeme, u punom zamahu hegemonijski duh iz beogradskih zidina postepno po Bosni otvara škole i naziva ih imenom „Srbija“ (na Palama i kod Bosanskog Šamca) i srbizira pola državne teritorije, pretvara je u pravoslavnu zemlju i na svakom mjestu diže crkve koje tu nikada nisu bile. Bošnjaci su danas u jednom od najkompleksnijih životnih iskušenja u njihovoj višestoljetnoj povijesti – pola zemlje je gotovo preimenovano u Srbiju. Genocidni entitet „rs“ je, ustvari, još-ne-potvrđena-Srbija – to još nije obznanjeno. Bošnjaci su pod strateškom opsadom prvih susjeda, velikosrpskog hegemonijskog projekta protiv Bosne, prije svega, koji ih neprestano negiraju i onemogućavaju da stanu uspravno. Nad njima su se nadvile sporne metafizičko-teološke koncepcije i političke ideje koje ne proizlaze iz njihovog povijesnog bosanskog bića, obmanjuju ih „odabrani“ i „povlašeni“, zavlače ih malo desničari, a malo ljevičari, policajci i tajni agenti, političari koji se ponašaju kao kvazi-sveštenici, tajkuni kojima treba društveno priznanje i ugled, neutemeljena buržoazija...

Veliki i umišljeni profesori iz kula-kabineta
Mi smo stvorili crnu inteligenciju (E. Durkheim) svuda oko nas. To su, nažalost, svi oni brojni intelektualci koji vrlo jeftino prodaju vlastito znanje, površno podučavaju, populistički interpretiraju činjenice i postepeno stvaraju inflaciju kadrova iz svih oblasti. Vremenom takva inflacija vodi ka općoj eroziji znanja i sistema obrazovanja – svi će biti doktori nauka iz nečega jer tako sistem postavlja stvari. Ali – niko ništa neće znati kao naučnik. Na sve strane nude se doktorati kao tržišne robe u velikoj prodavnici. Ljudi spornih rečenica izazivaju sumnju sa svojim vizitkama na kojima se pred imenom vidi boldirano prof. dr. XY iz neke oblasti. Zar privatni univerziteti sa svojim skromnim fakultetima mogu provoditi doktorske studije? Oko nas je narasla crna inteligencija. Za to su odgovorni brojni profesori tezgaroši koji vrlo površno i neodgovorno „prodaju“ svoje znanje, predaju na „privatnim“ fakultetima, učestvuju u osnivanju drugih fakulteta bez pravog utemeljenja i vrijednosti, te tako učestvuju u formiranju polukadra. To se događa u Hrvatskoj i Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori – i u Bosni. Niko još nije u stanju da procijeni štete koje nastaju ovim tržišnim procesom razvijanja sistema poluobrazovanosti koji je počeo u drugoj polovici 20. stoljeća širom Evrope. Pojavljuju se pogrešno obrazovani ljudi, površno i neprecizno obrazovani – poluobrazovani diletanti koji šire zaglupljivanje ljudi.

Kada se izađe iz svojih begovskih kula pod oblacima, među „obične“ bosanske ljude, bilo na javnim tribinama, predavanjima i promocijama knjiga ili obilježavanju događaja i ličnosti, onda se svijet života pokazuje u drugačijem svjetlu. Može se vidjeti da „obični“ ljudi, također, imaju dar i sposobnost pravilnog logičkog rasuđivanja i razumijevanja svih onih pitanja koja se zamotavaju u suhoparne fraze jeftine političke manipulacije.
A veliki i umišljeni profesori će morati izaći iz svojih kula-kabineta i razumljivim jezikom govoriti širokim masama ljudi i predstavljati im rezultate istraživanja i bitna znanja o životu. Moraće biti kritički intelektualci ili će postati suvišni i nepotrebni u zgotovljenom košmaru. Moraće to raditi zbog čovječanstva i čovječnosti bez obzira što na tren sve izgleda uzaludno i porušeno. Moraće to raditi protiv fašizma i barbarskog kapitalističkog duha širom svijeta... Kada se izađe iz svojih begovskih kula pod oblacima, među „obične“ bosanske ljude, bilo na javnim tribinama, predavanjima i promocijama knjiga ili obilježavanju događaja i ličnosti, onda se svijet života pokazuje u drugačijem svjetlu. Može se vidjeti da „obični“ ljudi, također, imaju dar i sposobnost pravilnog logičkog rasuđivanja i razumijevanja svih onih pitanja koja se zamotavaju u suhoparne fraze jeftine političke manipulacije. Tada se može i naučiti govoriti jasnim i razumljivim jezikom sve one složene teme koje obrađujemo u sociologiji, politologiji, etnologiji ili antropologiji. Ljudi sve mogu razumjeti ako im pristupate sa znanjem i namjerom da im prenesete ispravno znanje. Ljude ne možete obmanjivati.