50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Važnost medija za slobodno bosansko društvo

U tome svemu, naprimjer, najsramnije je što nam mediji skrivaju činjenicu da je entitet „rs“ na tlu Bosne nastao nasilnim putem, djelima zločina i genocidom nad Bošnjacima. O tome mediji šute i predstavljaju nam šarene sličice iz zemlje i svijeta kao da smo rajski krajolik.

Mediji taj entitet zla prezentiraju kao normalnu političku činjenicu! Političari i mediji govore da je to „ustavna kategorija“, gotovo nešto neupitno, kao da je time što ju je neko ugurao u dejtonski Anex IV prestalo postojati genocidno porijeklo te „administrativne“ tvorevine, kao da se oktrojiranim aranžiranjem političko-pravnog sistema može preprati jedna zločinačka mrlja i sakriti od očiju, od naših misli i sjećanja. Taj zločin koji stoji u temelju entiteta „rs“ potkopava sve ljudske norme i modele življenja na ovim prostorima svijeta života, a mediji nas upućuju na to da ne primjećujemo tu činjenicu i da se pravimo da ne postoji.

 

Medijsko istrajavanje na lažnoj slici Bosne

Ni poslije svega što se desilo na kraju 20. stoljeća mediji ne napuštaju iščašenu, podmetnutu sliku Bosne, orijentalizirane Bošnjake, pretvorene u Turke i Azijate, strance u svojoj staroj zemlji, došljake s Dalekog istoka koji sa svojom vjerom smetaju nekim „projektima“.

I dalje se o bosanskom (biću) govori pod egidom osmanskog perioda kao da ne postoji nešto drugo i nešto više u bosanskoj povijesti nego „Turci i naši“. Kada god se govori o prošlosti Bosne i Bošnjaka, ona i oni se prikazuju u pridjevanjima osmanskog ili turskog, pa se tako govori o osmanskoj, turskoj ili islamskoj arhitekturi, književnosti, gradnji u Bosni, a radi se, ustvari, o bosanskoj arhitekturi, bosanskoj književnosti, bosanskoj povijesti, bosanskoj gradnji, bosanskoj jezičkoj umjetnosti i bosanskom jeziku, slikarskoj formi i slično.

Tu je riječ o bosanskom kontekstu u kojem se pojavljuju ideje, znanja, forme, utjecaji, razmjene, potiskivanja, preuzimanja i mnogi drugi projekti – ali u bosanskom kontekstu. Bošnjak u fesu već davno je pretvoren u Turčina, bez obzira što on nikada nije postao niti je mogao postati Turčin. Već odavno pejorativno ga imenuju „Turčinom“ – zato što je iste vjere kao i Turčin. Ali – on nikada nije bio niti je mogao biti Turčin! Bošnjak je iste etničke osnove kao narod u Dalmaciji, Sandžaku, Crnoj Gori, dobrim dijelom u Srbiji, Albaniji, Slavoniji... Potpuno blizak Hrvatu, Crnogorcu i Srbinu, ali po svome vjerovanju od davnina drugačiji – ne samo od dolaska Osmanlija u 15. stoljeću kad prihvata islam i Muhammedovo (a.s.) Poslanje, već od starog vremena Avarskog kaganata koji je Karlo Veliki napao i uništio 796. godine. Ti stari Bošnjani pripadali su manihejsko-dualističkoj sljedbi i vremenom su se vjerski iskazali kao krstjani. Onda su oblikovali bosansko muslimanstvo i perpoznatljivu teološku misao. Ovdje je religija postala „vododjelnica nacije“, govorio je jedan historičar.

Neodgovorna politika i medijski cinizam govore o „teritoriju“ Bosne kao da je to privatni posjed nekog etničko-religijskog vođe koji ima pravo da s njime raspolaže kako on hoće. Ili – kao da je to teritorija nekog plemena! U tim medijima može neki „ekspert“, vrlo neodgovorno i nemoralno, da piše „uvjerljive“ elaboracije za rasističke predstave o getoiziranom životu. On nama kazuje, ali iza teksta, da je „normalno“ da ljudi žive u getima jedni pored drugih, jer su različitih vjera i etničkih određenja. On u svojoj ekspertnosti ne odstupa od tog „uvjerenja“. Možemo li zamisliti tu vrstu intelektualnosti i opasni „kartografski mentalitet“?

Pitanje mapa i Bosne pojavljuje se 1990-ih godina kao glavno pitanje svega političkog djelovanja i kao nastavak starih nastojanja tokom dvadestog stoljeća da se bosanska zemlja razdijeli između srpskih i hrvatskih interesa – kao da je Bosna prazna zemlja i kao da ne postoje Bošnjaci. To je vrhunac hegmonijske zaslijepljenosti s-h nacijskog fašizma. Jeremy Crampton u tekstu „Bordering on Bosnia“ analizira konflikt u Bosni iz geografske i kartografske perspektive, govori o mapama i geografskim podjelama bosanskog teritorija od početka agresije u čemu se vide tragovi internacionalne zajednice koja stvari rješava tako što pomaže antibosanskim snagama da se u Bosnu uvede etnički princip podjele prostora, etnoteritorijalizacija, a da to onda izgleda kao želja svih u Bosni. Mape igraju glavnu ulogu i u Vance-Owenovom mirovnom planu i u Dejtonskom sporazumu, kazuje Crampton.

Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”

Senadin Lavić

Senadin Lavić je diplomirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za filozofiju i sociologiju. Na istom fakultetu je magistrirao (1999) i doktorirao (2003). Profesor je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Autor je naučnih i stručnih knjiga i radova u zemlji i inozemstvu. Glavni je urednik univerzitetskog časopisa Pregled i član redakcije časopisa “Godišnjak” BZK “Preporod”. Predsjednik je BZK “Preporod” BiH, član Upravnog odbora VKBI, te član Asocijacije nezavisnih intelektualaca ”Krug 99”. Kolumnista u Preprodu je od 2015. godine.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija