Nevidljiva granica između "arlaukanja" i pucanja

Autor: Nađa Diklić/Banja Luka Avgust 24, 2018 0

Kako li je samo lako kod nas Bosanaca i Hercegovaca deklarisati nekoga sa "pijanac", "lud", "neuračunljiv" i sa stotinama sličnih epiteta kada se trudimo da opravdamo nešto za šta opravdanja nema. 

 

Noćas je zbog pucanja na banjalučku džamiju Ferhadiju, uhapšena jedna osoba. MUP RS odmah je to nazvao "pojedinačnim incidentom", osoba sa tamo nekim inicijalima je "bila pijana" dok je pucala na simbol povratka Bošnjaka, muslimana ne samo u Banja Luku, već i u ovaj bosansko- hercegovački entitet.
Sama činjenica da policija RS danonoćno treba da čuva jednu vjersku bogomolju, 23 godine od kraja rata je porazna. Od koga trebamo da čuvamo nešto sveto za jednu naciju ili vjeru i zašto smo toliko licemjerni da kada se "zapuca" na manastir na Kosovu, svi Srbi sa ove strane Drine, udruženi sa onima preko državne granice, postaju jedan glas na internetu sa rečenicom "No Kosovo in Unesco".
Ne, nije nimalo ni prijatno, dapače jezivo je da neko satire trag postojanja jednog naroda na Kosovu, ali zašto smo toliko licemjerni kada je u pitanju Ferhadija? Jedna od 21 porušenih džamija i koja je bila pod zaštitom UNESCO?
Koliko metaka treba da se "ispuca" na Ferhadiju da bi neko uopšte reagovao?
Ova džamija se počela uzdizati iz temelja i iz krvi. Krvi Murata Badića iz Krajine koji je brutalno premlaćen na smrt te 2001. godine kada je došao da vidi polaganje kamenca. I oni što su pohapšeni tada, nikada nisu odslužili punu kaznu, već su ukazom predsjednika pušteni mnogo ranije.
Ova policija koja bi trebala da "štiti" Ferhadiju, ostala je i gluha i nijema i slijepa na metak, koji je skupa sa srpskom zastavom, ostavljen na ogradi koja ograničava haremsko zemljište od ulice.
Da li ćemo se ikada i ponovo odmaknuti samo malo dalje da spoznamo svijet drugačiji od onig kojeg znamo i da vidimo nešto drugačije od onoga što smatramo našim, i da damo sebi prostora i vremena da spoznamo ljepotu, uvidimo mir u bogomoljama koje nisu "naše" i koje ne smijemo i ne trebamo oskrnaviti bez obzira koliko puta imali priliku da nečemu drugačijem ili nekome drugačijem naudimo?
U saopštenju IZ Banja Luka, jutros je naslov bilo "Ovo je pucanj u sve nas". Da, ovo jeste pucanj i u pravoslavce i muslimane.
Nijedna religija ne uči nas nasilju. Svaka religija bi se trebala ograditi od nečega ovakvog. Noćas metak nije ispaljen samo na Ferhadiju. Pucalo se i na sve one muslimane kojima je Ferhat pašina džamija trijumf volje, snaga vjere i otpor svemu nehumanom. Ferhadija koja je remek djelo građevinarstva, ljudska priča ispisana u svakom kamenu koji je vraćen na njegovo mjesto gdje je uzidan uz nesebičnu pomoć turske TIKE koja je donirala milione, da bi Ferhadija danas izgledalo isto kao prije pola milenijuma.
Noćas je zapucano i na Srbe, pravoslavce koji su 1992. godine vadili kamenje, ostatke porušene Ferhadije i čuvali za taj dan kada će ponovno biti obnovljena.
Da li kriviti onog koji je ezan nazvao "arlaukanjem"? Sve one koje još uvijek koriste iste govore iz 1992. godine ne promijenivši stilski čak ni rečenicu? Ili one koji su još uvijek "plodno tlo" za takvu vrstu retorike i medijske manipulacije?
Suština nije samo da je Ferhadija oskrnavljena još jednom. Ni da će se sada MUP RS baciti na izvrtanje činjenica kako im odgovara, kao što se desilo sa rahmetli Muratom Badićem. Suština je da sve dok ne reagujemo na "arlaukanje" i slične riječi, gubimo granicu povjerenja i prijateljstva koju smo izgradili nakon rata. E, taj dio nas, ljudski, noćas se ogledao na slučaju Ferhadije, lako će se popraviti eventualna materijalna šteta. Trebat će vremena da se popravi "šteta" među ljudima.

 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro