Zbog krajnje negativnog odnosa prema predsjedniku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću, koji nerijetko proizilazi iz političkih aspiracija, u potpunosti se diskreditira njegovo državničko i diplomatsko naslijeđe i marginalizira istraživanje njegovog djelovanja u nemogućim ratnim uvjetima i tadašnjim nezavidnim međunarodnim konstelacijama. Na isti način su se nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, u cilju izjednačavanja krivice za rat, mediji i analitičari odnosili i prema ukupnom bosanskohercegovačkom otporu koji se pri vojnim i političkim akademijama u svijetu izučava kao nevjerovatan primjer strategije opstojnosti. S druge strane, glorificirajući odnos prema Aliji Izetbegoviću onemogućava trezvenu analizu i svako propitivanje i kritika se identificira kao napad na lik i djelo prvog predsjednika nezavisne Republike Bosne i Hercegovine.

Alija Izetbegović kao historijska i politička ličnost ima jednu nesretnu okolnost da se u Bosni, ali i susjednim državama, njegov lik i djelo promatra i kroz politiku njegove stranke i angažiranih političara u toj stranci i poslije njegove smrti. Kritičari ove stranke i mnogih političara u ovoj stranci kao da svjesno ne žele uzeti u obzir apsurd spočitavanja Aliji negativnih pojava u ovoj stranci i djela političara iz ove stranke i nakon smrti. Čak ako su neki i bili njegov prvi izbor u kadrovskoj politici, Alija Izetbegović nije mogao znati šta će ti ljudi kasnije postati i koliko će morala biti u njihovoj politici. Nove generacije političara u ovoj stranci, koje ga nisu upoznale, također nisu imale obavezu voditi se političkom filozofijom ili još teže njegovim moralom, o kojem prethodni reisul-ulema Mustafa Cerić piše. Jugoslavija je eklatantan primjer u kolektivnoj memoriji naroda Balkana da nove generacije mogu izdati ideju svojih prethodnika. Tako mlade generacije komunista, koje su vodile ovu zemlju, nisu ni ličile na prethodne generacije koje su pobijedile fašizam i nacizam. Pogrešnom pristupu u metodologiji poimanja političkog naslijeđa Alije Izetbegovića doprinijelo je i političko angažiranje njegovog sina, sadašnjeg predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, a kasnije i snahe Sebije, te unuke Jasmine. Bakiru se spočitavalo da nije poslušao oca koji je kazao u jednom intervjuu da ne bi volio da mu se sin ikada politički angažira. Ta Alijina želja nije bila zbog sumnje u kompetencije Bakira, jer u istom intervjuu je kazao kako je rado slušao savjete svog sina. Nikada se neće moći ni odgovoriti na pitanje koliko bi politička karijera Bakira bila, uvjetno kazano, lakša i uspješnija da nije sin Alije, ali i koliko bi bila uopšte uspješna da nije bilo ovog porodičnog i političkog naslijeđa.

Uglavnom, Alija Izetbegović je najvažniji bošnjački političar i jedan od najvažnijih bosanskih političara u povijesti ove zemlje što pokazuje i ogroman broj i pozitivnih i negativnih kritika. U ovom prilogu Preporoda, u povodu 20 godina od preseljenja Alije Izetbegovića, sjećamo se ove ličnosti koja je obilježila jedan važan period u povijesti Bosne i Hercegovine. Prilog je priređen bez namjere glorifikacije, ali i bez želje da se minimizira doprinos Alije Izetbegovića našoj domovini te u tom pogledu treba i čitati ovaj prilog koji može sadržavati različite stavove prema njemu. U budućnosti, nakon historijske distance od pedesetak godina, vjerovatno će se mnogo odgovornije pristupiti političkoj filozofiji i naslijeđu Alije Izetbegovića i odvojiti ih djelimično od njegove stranke, kada on neće biti žrtva ni utilitarističkih izliva emocija prema njegovom liku i djelu, i ideoloških antibošnjačkih i antibosanskih matrica koje nisu dale ni da se imenuje ulica u glavnom gradu po njemu, već se imenu Trg oslobođenja samo dodalo i njegovo ime. Kao da je političko siroče nekih ranijih velikih revolucija i pobjeda.

„Za mnoge od nas Bosna nije samo domovina, Bosna je ideja. To je uvjerenje da ljudi različitih vjera, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno.“

ALIJA IZETBEGOVIĆ

U Islamskoj zajednici Alija Izetbegović je neupitno pozitivna ličnost, shodno okolnostima u kojima je djelovao te njegovom odnosu prema slobodi religije. Iako je imao zadršku ili bi se mogao problematizirati njegov odnos prema djelovanju imama i vjerskih ličnosti, što nije bio predmet analize nijednog imama, imami su svjesni njegove uloge u povijesti Bosne i Hercegovine. Nakon njegove dženaze 2003. godine, u dovama za šehide i poginule pridružilo se i njegovo ime. No, danas je teže pronaći džamije u kojima se redovno uči Ja-sin za šehide, a nekada se redovno učio s Fatihom za njih i za prvog predsjednika koji je tražio i da bude ukopan u šehidsko mezarje. Alija je polahko iščeznuo iz dova. Ali ne samo on - i ne zbog njega.

Aktuelna politička situacija i dugogodišnji ekonomski i sigurnosni izazovi uveliko su ostavili trag na građane Bosne i Hercegovine kojima je sve manje važno pitanje je li moglo biti bolje u prošlosti i ko je bio važan u prošlosti. Razmišljaju o sadašnjosti, o budućnosti i teško se osvrću na bilo koga u prošlosti osim na svoje umrle članove porodice. Čak se i za njih nema više vremena uoči petka i ponedjeljka kada se prema islamskoj tradiciji Bošnjaka uče dove i Ja-sin. Nema se vremena ni za obilježavanja godišnjica stradanja kao ni za šehide kojima na mezar prilikom obilježavanja godišnjica u mnogm slučajevima ni potomci više ne dolaze.

U okviru priloga povodom 20. godišnjice od smrti Alije Izetbegovića, priređenog na šest Preporodovih stranica, donosimo i kratku biografiju u tekstu "Alija Izetbegović - Prvi demokratski izabrani predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine", a u ostalom dijelu priloga saznajte šta o Izetbegoviću kažu uglednici iz akademskog, religijskog i šireg društvenog života Bosne i Hercegovine.

Čitajte Preporod u printanom ili digitalnom izdanju, a odabrane sadržaje pronađite na našoj zvaničnoj web stranici.

Pratite nas i putem društvenih mreža:

Facebook 

Instagram

X